Zašto ne bismo napravili ono što je Čehoslovačka?
Milorad Dodik
utorak, 03. mart 2009.
Ako je demokratsko pravo da budemo unutra, onda je demokratsko pravo i da ne budemo. To nije suprotno povelji UN-a, kaže premijer Republike Srpske. S Miloradom Dodikom novinari Jutarnjeg lista razgovarali su u srijedu u novoj zgradi vlade Republike Srpske u Banjoj Luci. Zbog sumnje u pronevjeru čak 72 milijuna eura pri gradnji te zgrade i autoceste, institucije BiH pokrenule su istragu protiv Dodika. Zbog toga je on prošli vikend odbio nastaviti razgovore s čelnicima SDA i HDZ-a o preustroju BiH i zaprijetio da će se srpski predstavnici povući iz svih zajedničkih institucija. Zbog rastuće napetosti i novih prijetnji referendumom i odcjepljenjem, New York Times je ovaj tjedan posvetio uvodnik Bosni i Hercegovini, pozivajući Obaminu administraciju da hitno vrati pozornost na tu zemlju.
New York Times je upozorio da je Bosna i Hercegovina pred raspadom. Je li to za vas dobra ili loša vijest?
- A kad je bila spojena? Bosna i Hercegovina u današnjem je obliku nastala Dautonskim sporazumom, na razvalinama zemlje koja se zvala Jugoslavija. Proces nacionalne homogenizacije u ostalim republikama ovdje je doživio svoju suprotnost. U Dautonu je stvorena država u kojoj je jedini kohezijski faktor bila međunarodna zajednica, i to je valjda svima jasno. Stvoren je ipak novi politički sustav, dvoentitetski, koji funkcionira. No, on je značajno ugrožen, prije svega politikom stranaca koji su ga, umjesto da insistiraju na provedbi Daytona, godinama pokušavali dograđivati i mijenjati, namećući nova rješenja na temelju nekakvog duha Daytona. Svi su u tome vidjeli svoju novu šansu: Bošnjaci da urede BiH onako kako njima odgovara i kroz tu ‘dogradnju Daytona' izgrade unitarnu Bosnu po principu jedan čovjek – jedan glas; Srbi su počeli podržavati Dayton kad su se već počela ukidati njihova Daytonom stečena prava; Hrvati, trajno frustrirani, s osjećajem da su prevareni u Washingtonu i Daytonu, vidjeli su u tome šansu da se i oni izbore za bolji položaj. Stvoreno je stanje u kojemu ništa ni za koga nije sigurno. Srbi su na početku odbacivali Dayton, a Bošnjaci ga podržavali, no sad Srbi podržavaju Dayton, a Bošnjaci ga odbacuju. To je apsurd apsurda, ali tako je. Ovo je veoma kompleksna situacija, ovdje nema jedne istine, nego tri, uz četvrtu istinu međunarodne zajednice.
Miroslav Lajčak je otišao, čeka se imenovanje novog visokog predstavnika. Bi li se BiH raspala bez prisutnosti međunarodne zajednice?
- Ne. Mislim da ne bi. Bosna i Hercegovina nije okvir koji mi u Republici Srpskoj odbacujemo. Naša borba nije protiv Bosne i Hercegovine, i to nitko ne može reći. Mi nemamo nikakve ciljane planove te vrste, bez obzira na to što nam neki pripisuju. Odlična prilika za takvo što bilo je Kosovo, čak su i mnogi u svijetu očekivali da će se tako nešto dogoditi, ali nije. Ovdje vodimo računa o sebi, o našoj poziciji u sklopu BiH. Razumijem da neki u BiH misle da je nepravedno to što postoji Republika Srpska, ali isto se tako mora razumjeti da mnogi u RS-u misle da je nepravedno što postoji Bosna i Hercegovina. Nigdje nećemo stići ako stalno negiramo: mi smo spremni da ne negiramo BiH i da je gradimo na onome što je realno moguće, bez emocija.
Zar nije negiranje BiH kad vi kažete da nećete više sudjelovati u razgovorima o ustavnim promjenama ako RS ne dobije pravo na samoopredjeljenje do odcjepljenja?
- To je demokratsko dostignuće suvremenih federalnih i složenih država. Mi ne negiramo BiH, ali budući da se stalno negira Republiku Srpsku, tražili smo prihvaćanje RS-a. Ako želite da sudjelujemo u razgovoru, onda nas morate i prihvatiti. To nije ultimatum, iako to neki tako shvaćaju. Republika Srpska je realnost. Mi smo predložili da BiH bude asimetrična federacija u kojoj će se dati pravo sastavnicama na samoopredjeljenje do odcjepljenja. Možemo se dogovoriti da se to pravo ne može koristiti za pet ili deset godina. Ali ako deset godina ne možete nešto napraviti, što je logično? Da se možda nećemo ponovno tući? Ja neću. Zašto ne bismo napravili kao što je učinila Čehoslovačka, pa da se uskoro svi nađemo u EU? Ulazak u EU eliminirat će mnoge posljedice raspada Jugoslavije: džaba je Hrvatskoj i Srbiji to što su bile u ratu ako budu u EU, tako i nama ovdje. Prema tome, zašto gubimo energiju na takve stvari? Za nastavak razgovora o Ustavu tražimo da se ne dira u granice RS-a, da se poštuje entitetsko glasovanje i omogući samoopredjeljenje do odcjepljenja, ali da se kaže da se ne može unilateralno proglasiti.
Nego kako nego unilateralno?
- Pa da ne napravimo to sami, nego tako da se postigne dogovor unutar BiH o disoluciji.
Kako biste se dogovorili o tome?
- A kako se dogovoriti da funkcionira kad ništa ne funkcionira? Sila međunarodne zajednice ovdje ne pomaže. Veliki svijet je ovdje prisutan kroz dva oblika, civilni i vojni, s golemom silom koju bi mogao upotrijebiti. Moramo izbjeći da nekome padne na pamet upotrijebiti tu silu. Danas je svijet u velikoj krizi, mi smo potpuno zanemarivi, SAD i EU više nisu ono što su bili lani ili prije deset godina. To ne znači da trebamo ići na destabilizaciju. Iako je RS prema Daytonu dobio svoju vojsku, poslije je tu nadležnost prenio na državu BiH i sad imamo zajedničku vojsku. Zauzimam se za to da se BiH demilitarizira, ali shvaćam da drugi to neće. RS je prenio 54 svoje nadležnosti na BiH, ali to nije pridonijelo povećanju povjerenja, nego je samo otvorilo nove apetite. Morali smo reći, dosta više, pričekajte! Što smo time dobili? Ekonomski smo stabilni, samoodrživi i uspješniji od Federacije BiH. Natjerali su nas na mnoge stvari koje nisu racionalne, na primjer na stvaranje jednog poduzeća za prijenos električne energije. U zapadnim zemljama imate i po deset takvih poduzeća, samo u BiH mora biti jedno! Zašto?
Pa, zbog integracije.
- Kakva integracija? Ne može se integrirati država, a kamoli nešto drugo.
Koliko imate tenkova i topova? Je li točno da se RS naoružava?
- Ma dajte! To je poput onih priča s početka raspada Jugoslavije. Vlada RS-a nema na raspolaganju nijedan top, nijedan vojni avion, ništa nismo tajno nabavili. Nismo niti razmišljali o tome da se naoružavamo. Imamo potpuno povjerenje u NATO i vjerujemo da bi bilo kakva eskalacija nasilja bila vrlo brzo lokalizirana intervencijom tih snaga. U mom političkom radu rat nije opcija. Naš politički cilj je Republika Srpska, s pravima koje ima prema Daytonu. Ništa drugo.
No, mnogi smatraju da bi izbio rat da se međunarodne snage potpuno povuku iz BiH?
- To je glupost. Kakav rat?
Dok se Hrvati to nisu usuđivali glasno niti pomisliti, vi ste im počeli nuditi treći entitet. Na teritoriju Federacije BiH. Zašto bi Bošnjaci, kao najbrojniji u BiH, na to pristali?
- O tome sam razmišljao kao čovjek koji ima političku odgovornost i za ono što se zove Bosna i Hercegovina, iako moram priznati da najčešće bježim od te odgovornosti. Hrvati su u BiH nasamareni Washingtonskim sporazumom da bi Hrvatska mogla lakše izvesti Oluju i završiti formiranje države. U BiH mora postojati ravnoteža; ako se jedan narod osjeća zakinutijim, to vodi destabilizaciji. Ja sam rekao kako bi bilo dobro da se umjesto deset kantona u Federaciji BiH naprave dvije federalne jedinice multietničkog karaktera kao što je RS. Možete se ne slagati s tim, ali u vladi koju ja vodim imamo potpredsjednike Hrvata i Bošnjaka, pet ministara Bošnjaka, tri Hrvata i osam Srba. Zašto ne bi mogla biti slična vlada u Hercegovini? I dalje mislim da BiH ne može egzistirati ako jedan narod nema osjećaj sigurnosti, a uvjet je da ima teritorijalno političku zajednicu, koja ne mora biti protiv BiH.