Danas osvanuo lijep suncan dan...Sto bih sa ovim darom upitah se samo sto sam oci otvorila ...Neka dodatna radost ulazi mi u dusu i siri se tijelom...Znam ici cu ne znam tacno gdje ali idem negdje...Malim jutarnjm ritualom pocinjem izlazeci iz kuce ...Vec sam na livadi sture trave i vec sam svoj pjesak...U stopu me prati moj Brundo pseca budala mala i mila...Lagano napustamo kapiju i na biranje nam je kud da se denemo...
Setnja se nastavlja i traje cijelo selo je ko pusto samo Brundo uznemirava pseci svijet i za nama odlijezu lajanja u horu..Ne marim ja a i Brunda nije briga idemo dalje...
Puteljak se priblizava seockom groblju i sebe iznenadih bi mi milo nek sam i do njega krocila...Sreta me prvo kapela i klupice oko nje i neke ne bas mile slike iz proslosti nedaleke uvijek bolne...Danas mi nijesu mogle pa gotovo nista i to me obradova...
Usputni nadgrobni spomenici ko da su mi saputali pozdrave svi ti znani ljudi rodbina ,poznanici mnogo dragi i za postovanje i za tugu ...Bila sam sa njima i oni samnom ...Isla sam bez zastajanja ko da se tako mora ...U toj stazici setnje i nezaborava krug se siri da nekog ne preskocim da na kraju dodjem do samo jedne humke ..
Moje porodicne neceg tako bolnog i jakog a ipak mog ...Blago prelazim preko hladnog mermera i nista ne govorim samo se smjesim dok duboko u dusi placem..
Niko me nije sreo niko vidio..Bila sam ...Krocila i lijepo laganim korakom se vratila ..
