Specifična situacija

vd:
a šta ako se ne prilagodi?
i da li mora da se prilagođava?
i zašto bi se prilagođavala?

Hvala bogu, ništa se ne mora.
Ali zašto ne bi pokušala?
Posle bi makar znala ima li tu materijala za dobar bratsko-sestrinski odnos ili nema, umesto da bazira mišljenje na "par površnih razgovora".

I koliko god ta poseta bila nespretno organizovanja (problem smeštaja), pa nije kraj sveta.
 
Da li tvoj brat pokusava da se zblizi sa tobom, ili je i on i on nevoljno kod vas? Verovatno je i njemu neprijatno, mozda i vise nego tebi jer se stariji teze prilagodjavaju, ali vas je mama, pretpostavljam, ne pitajuci za misljenje, pokusala da zblizi. Na tvom mestu, porazgovarala ih sa mamom, pokusala da sledeci susret ucinim podnosljivijim.
Razgovaraj sa bratom, pokusaj da mu se priblizis, raspitaj se o njegovom zivotu...pokazi malo dobre volje. Nemoj tako, a priori -- necu, ne mogu, smeta mi, kasno je...:zurka: Verujem da ces mnogo toga zanimljivog cuti, mozes mnogo od njega da naucis. Veruj mi, veliko je bogatstvo imati brata!
 
Ja se slazem sa tim da treba pokusati da se zblize...ipak imaju istu majku..pa verovatno imaju dosta zajednicxkih osobina...ali mi je malo bzv sto ih trpaju zajedno u sobu ne [pitajuci nikog z amisljenej...kao da mozes nekoga prisilno da volis ili da se zblizis sa njim...a verujem da mama za to nema razumevanja..oni su brat i sestra i to je to..ima da se vole, slazu i dele sobu kad su zajedno...

Srpski sindrom..porodica mora da se voli i postuje...a ustvari ne mora...e sad majka se setila da sa njim ima porodicu (ne optuzujem zenu, ne znam koji su motivi, ni porivi naterali da se odreken sina)..ali da njena cerka ne upozna brata tolike godine i od jednom joj on bane u sobu..posto je mama odlucila da je vreme da se igraju happy family...malo bzv...i manipulativno....
 
Hvala vam na podršci...
Izgleda da će danas da odlazi, ako ne danas najkasnije sutra...
Jeste, nezgodno je kada se naš dnevni ritual potpuno poremeti...
A potpuno smo različiti ja i brat, on je prvo dosta stariji od mene i u potpuno drugačijem fazonu, kako reče tarabica...A ja ga sada doživljavam kao čoveka koji je poremetio moj ritual i sa kojim ne mogu da se zbližim...možda u nekim drugim okolnostima...

Izvini,ali moram da primijetim da si pomalo sebična ili razmažena...Važniji ti je tvoj "dnevni ritual" od mogućnosti da bolje upoznaš sopstvenog brata...
Neće propasti svijet ako svoje navike promijeniš na par dana...pa,čak i da ti je potpuni neznanac u gostima,možeš ga trpiti par dana...
...Ako je takva situacija da mora spavati u tvojoj sobi,nije kraj svijeta...Kako bi živjela sa nepoznatim cimerima npr. u domu...?:)

Ne moraš nekoga odmah da zavoliš,ali možeš da mu pružiš šansu da se zbližite,a ne odmah u startu da se distanciraš...I normalno je i da ste različiti,zbog razlike u godinama,i drugačijih životnih okolnosti...ali brat ti je...Nemoj zbog sopstvenog komfora,da možda izgubiš nešto dragocjenije...tim prije što i sama kažeš da nije loša osoba...I nikakve okolnosti ne treba da promijene tu činjenicu,da ti je on brat...
 
Ako sam dobro procitala ni ona sa mamom nije bila godinama tek zadnje dve>????
Malo je surovo od te zene koja se pojavila u njenom zivotu i tek sto je upoznala majku sada mora nasilno i brata.Zasto mama nije sina stavila u svoju sobu a ona i cera zajedno:dontunderstand:
Mnogo je tu pitanja zasto a vrlo malo informacija da bi se bilo kome sudilo.
Ili dao dobar savet:rumenko:
U svakom slucaju ti sreco imas SVOGA brata .
A emocije i navike ce doci s vremenom.
Opusti se i uzivaj kada budes bila spremna bice sve OK:ok::heart:
 
pokusaj da se zblizis sa bratom ma koliko ti to bilo tesko, ipak ti je brat (polubrat) niste vas dvoje krivi sto se ranije niste znali
krivi su roditelji
znam da ti je poremetio mir u tvojoj sobi ali nece zauvek ostati sa vama, proci ce i to i opet ce biti po starom ;)
stvarno je bzv sto je sa tobom u sobi....
mogla je mama da bude sa tobom a on u drugoj sobi
 
:super:
ovo najviše
ne volim kad moram da se pretvaram da mi je do nekog stalo i da mi prija njegovo prisustvo u mom životu kada to istinski nije tako.

Po ovome se vidi da se klinacki ponasas..da si zrela isto bi ovo sto si nama napisala rekla majci i da treba vreme da se svi prilagode i da se neces smeskati na salu kao sto se neces duriti na bilo sta sto neko ko ti nije po volji kaze
 
ja ne kapiram roditelje koji ne zblizavaju decu (iz razlicitih veza ili brakova) odmah od rodjenja...
a stari ljudi kazu da krv nije voda, pa ne razumem cak ni to ´´ne postojanje emocija´´...

ja imam rodjenog brata i brata po ocu, koji se rodio kad sam ja imala 20 god! i bez obzira sto zivim 1500km daleko, ni jednog momenta ga nisam dozivela kao polu-brata. pa to je nesto moje! ne odvajam ga apsolutno od ovog kojeg imam i od oca i od majke! zivim za trenutke koje provodim sa njim iako su jako retki... moj mali djak prvak ce provesti ceo raspust kod svoje dade! :heart:
 
Neki put se dogodi da nam se neko ne sviđa u početku, a kasnije zavolimo tu osobu i onda ta vrsta naklonosti bude jača, nego da smo se sa nekom osobom zbližili odmah na početku. A imati brata ili sestru je dar sa neba, pokušaj polako, a da on to ne primeti da ga analiziraš, ako primetiš da ipak nije kako ti kažeš dobar čovek, drži distancu.
 
Ja sam sve ovo što sam vama rekla rekla i majci...čak i njoj je njegovo prisustvo ovde teško palo jer ga nije videla 13 godina...i onda se odjednom pojavio u našim životima.
Verovatno vam je svima teško da pišete o ovakvoj situaciji jer ne znate celu priču. Sa majkom sam živela kao jako mala, pa onda pauza od dosta godina, odrastanje bez nje, i sada ponovni život sa njom na koji se još uvek navikavam. A onda i ova nova osoba... Ja sam prema njemu bila sasvim fer i korektna ali me grize savest jer još nemam razvijen taj osećaj pripadnosti. Da bih nekog prihvatila kao člana porodice mora da mi odmalena bude usađena svest o toj ličnosti i njenom značaju za mene...
Neko je spomenuo da sam sebična osoba, eh pa ja to vrlo dobro znam :D...
 
Neki put se dogodi da nam se neko ne sviđa u početku, a kasnije zavolimo tu osobu i onda ta vrsta naklonosti bude jača, nego da smo se sa nekom osobom zbližili odmah na početku. A imati brata ili sestru je dar sa neba, pokušaj polako, a da on to ne primeti da ga analiziraš, ako primetiš da ipak nije kako ti kažeš dobar čovek, drži distancu.

Lepo rečeno :)
Za ovih par dana dok je bio ovde tražila sam nešto zajedničko na nama, ali nažalost nisam uspela da nađem...Ali kratko je to vreme, ovo je treći put u životu da vidim tog čoveka. Trebam mu dati priliku da se pokaže. Ali i on nije izrazio neku želju da me upozna, niti se uopšte interesovao za mene... Pričao je samo sa mamom a sa mnom progovorio koju reč usput, ali sam ga ja dosta posmatrala kada sam imala priliku da me on ne primeti :)
 
Po ovome se vidi da se klinacki ponasas..da si zrela isto bi ovo sto si nama napisala rekla majci i da treba vreme da se svi prilagode i da se neces smeskati na salu kao sto se neces duriti na bilo sta sto neko ko ti nije po volji kaze

Naravno da sam o tome razgovarala sa njom
Pa i njoj je to isto teško palo, iako je on njeno dete
Kako onda tek meni može biti? :)
Ali, i to je prošlo... I ostavila sam koliko toliko okej utisak na njega, nisam pokazala da mi je teško palo što se odjednom našao tu, u mojoj sobi zajedno sa mnom, posle toliko vremena :)
 
Ako sam dobro procitala ni ona sa mamom nije bila godinama tek zadnje dve>????
Malo je surovo od te zene koja se pojavila u njenom zivotu i tek sto je upoznala majku sada mora nasilno i brata.Zasto mama nije sina stavila u svoju sobu a ona i cera zajedno:dontunderstand:
Mnogo je tu pitanja zasto a vrlo malo informacija da bi se bilo kome sudilo.
Ili dao dobar savet:rumenko:
U svakom slucaju ti sreco imas SVOGA brata .
A emocije i navike ce doci s vremenom.
Opusti se i uzivaj kada budes bila spremna bice sve OK:ok::heart:

Hvala na lepim rečima... :cmok:
Nije mama to uradila namerno...Sam je on izrazio želju da dođe...
Znala sam ja mamu i pre ali nisam živela sa njom :)
U pravu si da ima malo informacija, ali moja porodična situacija je dosta složena pa mi je bilo nezgodno da je celu pišem :dash:
 
Naravno da sam o tome razgovarala sa njom
Pa i njoj je to isto teško palo, iako je on njeno dete
Kako onda tek meni može biti? :)
Ali, i to je prošlo... I ostavila sam koliko toliko okej utisak na njega, nisam pokazala da mi je teško palo što se odjednom našao tu, u mojoj sobi zajedno sa mnom, posle toliko vremena :)

Ali to je vise obracanje paznje zato sto je nova osoba pa jos brat i ne znas kako da se ponasas..meni tek sad pada na pamet da smo ja i moj rodjeni brat 2 sveta i da ne nalazim da imamo ista zajednicko i uopste nije neka tragedija..dovoljna je jedna laz i sitnica da ljudi za sva vremena stave nekog na distancu
 
Eh, eh... Oduvek sam sanjala o tome da imam brata...
Jos i danas. Sta bih dala da negde postoji.
Ali tebe sasvim razumem, ti si dobila ono sto nisi sanjala. Sad ti treba vremena...
Nadam se da cete uspeti da se upoznate i zblizite.
Mozda su u tvojoj porodici stvari "zbrkane", ali ako imate volje i zelje, sve se da popraviti.
Upamti, sve dodje i prodje, porodica ostaje. :heart:
 
Na pocetku sam izrazila svoje misljenje o ovoj stvarno specificnoj situaciji.Sada, citajuci sta se desavalo dalje, mislim da je jako nezahvalnpo pisati i ponekad dati savet, a nemati sve ili bar, vise informacija.Ovako, neko trazi misljenje, u par reci isprica sta se desava, a mi pisemo, cesto se stvarno trudimo.A ono, kroz konfuzno objasnjenje postavljaca teme i nasi odgovori su cesto...hm, nepotpuni.Mislim da kada se postavlja tema, treba, ako je moguce, vise informacija, tada bi i odgovori bili potpuniji i korisniji...
 

Back
Top