Spanska sapunica na nas nacin

  • Začetnik teme Začetnik teme Riada
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Tiho ljetno jutro narušavali su oštri zvuci ženskih potpetica.Kerol je bezglavo žurila,dok su joj u glavi odzvanjale mekane note Čajkovskog.Znala je jedno.Mora uhvatiti taj voz.Mora otići iz ovog grada.Mora,još dok nije kasno,vidjeti Pariz.I njega.
Na drugom kraju grada muskarac srednjih godina sa priborom za pecanje u ruci unezvijereno je bacao pogled niz ulicu u nadi da ce naici taksi.
"Taxi",povikao je.Automobil se zaustavio.
"Gdje idemo?"
"Željeznička stanica.....moram stici na voz....molim Vas vozite sto brze",ugurao je poveci smotuljak suskavih novcanica u veliku ruku taksiste.
"Vi bjezite od nekog?"
"Molim vas ne pitajte nista.Ah,te žene.Doci ce mi glave.Moram da bjezim od njih!"
"Od njih....ima ih vise...Casanova",smjeskao se taksista dok je prolazio kroz crvena svjetla.
Kilometrima daleko, gospodja Simon je zurno izdavala naredjenja sobarici.
"Eli...stavi nove plahte, što više perina,duseka.....stize Kerol....znas da je osjetljiva,postelja mora biti udobna...i molim te ne zaboravi cvijece znas da ga voli "deklamovala je svojim francuskim naglaskom.
"Ah,te sluskinje,ni zasta nisu sposobne",mrmljala je i lijeno se odgegala do terase.Zapalila je cigaretu i pogled zaustavila na velikom zelenom boru u dvoristu njene vile.Misli su joj odlutale...





nastavice se


p.s.ako neko zeli nek slobodno nastavi:)
 
Epizoda sledeća:

Gospodja Simon je pomno birala svoje osoblje, inače. Uglavnom su to bile devojke iz predgradja Liona, Liježa i drugih gradova iz unutrašnjosti, propale manekenke bez i jedne ozbiljnije modne revije-Eli je imala privilegiju da se dopadne gospodji Simon iz jednostavnog razloga, bila je nekako setna, ozbiljna, tugovala za svojim predgradjem malog gradića na obali okeana u Portugalu.
Madam Simon se neobično radovala svom ponovnom susretu sa dragom joj prijateljicom Kerol, inače pijanisticom Bečke filharmonije, koja je tvrdila da je lično poznavala Herberta fon Karajana. Što zbog toga što zbog njene naklonosti ka ruskim muzičkim klasicima; Čajkovskim, Stravinskim, Hačaturijanom....Zagonetno se smeškala iz samo sebi znanih razloga. Sećala se, sa nekim setnim osmehom, svog boravka u Moskvi, poznanstva i romanse sa mladim profesorm Sergejem Božinskim.
- Eli, šeri, je li sve onako kako smo se dogovorile?. Znaš, Kerol ima istančan ukus i ona mora da se oseća ovde onako kako i očekuje.I više od toga.
- oui, Madam , reče Eli, dok je u vaznu stavljala sveže kale.

Nastavlja se.
 
mari47;bt137485:
zxy, el vidiš da smo u Parizu. Taj što peca sigurno zapeo da peca u Seni, a
nema dozvolu...u Seni se i ne peca, samo šetaju parovi i ljube se...Eto ti šlagvort...piši svoju epizodu...Dobro, ljubljenje preskoči, to tebe nervira....:manikir:
Što ja nek piše ZA
to se na njega odnosi
on je momak ZA sve
posebno za pecanje :D
 
Simon, sredovečna gazdarica hotela, vala kao i sve gazdarice, bila je stroga, tačna, precizna......a volela je pare više nego išta. Stalno je bila u nekim projektima i planovima.........dakle, vrlo realna gospoja. I ta Eli.....kako je nekako sva zanesena bože me sačuvaj......a prijateljica Kerol ko prinzeca na zrnu graška. Ma.......svejedno, volela je da se vide. Uživale su u smehu, pričama sedeći ispod borova koji mirisahu nekim davnim vremenima......eh.......ma umela je i Simona da odleprša u mislima u neko drugo vreme.....ali je umela i da se vrati kući......
Užurbanim koracima koji odzvanjahu mermernim podom ulete u kuhinju sa pitanjem "Da li se Monika vratila iz nabavke?"Robert, šef kuhinje, mali francuz zdepastog izgleda i rumenih obraza samo reče da nije još........"O Bože, ta devojka postaje sve natačnija..ko zna kuda skita"
Saznaće se naravno gde je Monika odlazila .......ili bar kako je vreme provodila.....za neki mesec biće očigledno, ali to nema mnogo veze sa nabavkom namirnica.....ali sa jednim zgodnim crnomanjastim bakalinom ima.....
Nastaviće se,....
 

Back
Top