Paperjasti oblaci nad Parizom počeli su da dobivaju sivu boju.Vec su počele i prve sitne kapi kiše.Nakon nestvarno lijepog i suncanog jutra,popodne nije obecavalo nista slično.
Madam Simon je sjedila u verandi svoje veleljepne vile i listala neke modne zurnale.Sve je bilo spremno za dolazak njene gošće Kerol.Eli se pobrinula za gostinsku sobu,Monika je izdavala posljednje upute kuharu Žaku,cijela vila je mirisala na cvijeće...a iz muzicke sobe dopirali su zvuci Čajkovskog....
"Nadam se da ce prtljag moje drage Kerol moci stati u limuzinu.I da ce Zahari stici na vrijeme da je saceka na Zeljeznickoj stanici.Kerol je tako krhka.Sigurno će biti premorena od puta"
Na pomisao na Zaharija,njihovog mlađahnog šofera,zatitrao je zagonetni smijesak na zenstvenom licu madam Simon.
A onda je idilično očekivanje gošće,prekinuo prodorni zvuk telefona koji je dolazio iz predvorja vile.Ubrzo su se zaculi i sitni koraci Monike koji su se uputili prema tvom zvuku.
"Madam Simoooooon",svojim krestavim glasicem vikala je Monika"na vezi je g.Custo,ima jako dobre vijesti za Vas"
Madam Simon nije bila iznenađena tim pozivom,zaboga,g.Custo,predsjednik Uprave grada bio je rado viđen gost i njihov dobar prijatelj...i šta li je toj Moniki pa toliko vristi....
"Stizem",lijeno se protegnula i krenula prema telefonu.
"Halo....dobar dan i Vama,g.Custo.....dobro sam,naravno,da....da....jeste g.MacClaud je još u banji....da....taj glupi išijas....nikako da ga popusti..."
A onda je nastupila tišina.Madam Simon je ispala slušalica iz ruke,dok joj je na licu titrao izraz odusevljenja pomijesan sa nevjericom.
"Madam....jeste li dobro....madam....sad cu da donesem mirisljavu so",brbljala je Monika sva usplahirena.
"Monika dušo,kakva mirisljava so.....dobro sam....zapravo vrlo sam dobro"
Nakon prvog šoka,madam Simon je došla sebi i ponovo uzela slusalicu u ruke.
"G.Custo,tako lijepa vijest....jao....kako da vam se zahvalim....ne mogu da vjerujem...bas mene ste izabrali za Počasnu predsjednicu udruzenja "Hoteli Pariza"....da,da....svakako da cu doci....oh,msje Custo....naravno...sutra u 19 sati...da...pa ne morate pretjerivati.....neka to bude prijem sa sto manje zvanica...i da....šampanj cu donijeti ja....da, vidimo se....blagodarim još jednom,tako ste me obradovali...."
"Monika dušo....upravo gledaš novu predsjednicu udruzenja"Hoteli Pariza"...da,draga...i šta si se ukipila.....daj taj šampanj!"
Zahari je nestrpljivo cupkao ispred limuzine i iscekivao kada ce se pojaviti gosca.
"Ah,te gazde,samo mi je trebalo da sad cekam tamo neku Kerol....i kad ce vise taj voz...",nestrpljivo je gledao u velike kazaljke sata na Zeljeznickoj stanici.
Njegovo razmisljanje prekinuo je nestvarno mek i barsunast glas.
"Mladi gospodine,Vi ste sigurno Zahari....tacno tako vas je opisala madam Simon.Poznala bih vas među hiljadu muskaraca.....evo.....tu je prtljag.....molim Vas hocete li biti ljubazni....pa da krenemo....jako me premorio put...."
Zahari je bio zapanjen,blago receno.Ni u snu nije ocekivao da ce ta g.Kerol imati najdivnije oči koje je u svom mladom zivotu pogledao i u kojima se naprosto gubio...Očekivao je neku sredovječnu istrošenu damu,ali ovo što je stajalo pred njim bilo je daleko od toga.
Dobro,nije bila u cvijetu mladosti,ali....
"Ja sam Kerol"....Odjednom se u njegovoj muzevnoj ruci muzjaka nasla najnjeznija ženska ruka koliko je sezalo njegovo pamcenje o svim rukama koje je imao priliku drzati u svojoj.
"Drago mi je,ja sam Zahari",poput djecarca promrmljao je Zahari.
A onda,da prikrije zbunjenost,posegnuo je za njenim prtljagom.Nije mu smetalo sto je tu bilo pet- sest preteskih kofera.Sa lakoćom ih je spustao u prtljaznik,a onda je skoro trceci otvorio vrata limuzine i rekao"Izvolite,g.Kerol"
Kerol se udobno namjestila u prostranoj limuzini.
"Bogami,madam Simon doista ima ukusa.Ah,Zahari...."
nastavice se
Madam Simon je sjedila u verandi svoje veleljepne vile i listala neke modne zurnale.Sve je bilo spremno za dolazak njene gošće Kerol.Eli se pobrinula za gostinsku sobu,Monika je izdavala posljednje upute kuharu Žaku,cijela vila je mirisala na cvijeće...a iz muzicke sobe dopirali su zvuci Čajkovskog....
"Nadam se da ce prtljag moje drage Kerol moci stati u limuzinu.I da ce Zahari stici na vrijeme da je saceka na Zeljeznickoj stanici.Kerol je tako krhka.Sigurno će biti premorena od puta"
Na pomisao na Zaharija,njihovog mlađahnog šofera,zatitrao je zagonetni smijesak na zenstvenom licu madam Simon.
A onda je idilično očekivanje gošće,prekinuo prodorni zvuk telefona koji je dolazio iz predvorja vile.Ubrzo su se zaculi i sitni koraci Monike koji su se uputili prema tvom zvuku.
"Madam Simoooooon",svojim krestavim glasicem vikala je Monika"na vezi je g.Custo,ima jako dobre vijesti za Vas"
Madam Simon nije bila iznenađena tim pozivom,zaboga,g.Custo,predsjednik Uprave grada bio je rado viđen gost i njihov dobar prijatelj...i šta li je toj Moniki pa toliko vristi....
"Stizem",lijeno se protegnula i krenula prema telefonu.
"Halo....dobar dan i Vama,g.Custo.....dobro sam,naravno,da....da....jeste g.MacClaud je još u banji....da....taj glupi išijas....nikako da ga popusti..."
A onda je nastupila tišina.Madam Simon je ispala slušalica iz ruke,dok joj je na licu titrao izraz odusevljenja pomijesan sa nevjericom.
"Madam....jeste li dobro....madam....sad cu da donesem mirisljavu so",brbljala je Monika sva usplahirena.
"Monika dušo,kakva mirisljava so.....dobro sam....zapravo vrlo sam dobro"
Nakon prvog šoka,madam Simon je došla sebi i ponovo uzela slusalicu u ruke.
"G.Custo,tako lijepa vijest....jao....kako da vam se zahvalim....ne mogu da vjerujem...bas mene ste izabrali za Počasnu predsjednicu udruzenja "Hoteli Pariza"....da,da....svakako da cu doci....oh,msje Custo....naravno...sutra u 19 sati...da...pa ne morate pretjerivati.....neka to bude prijem sa sto manje zvanica...i da....šampanj cu donijeti ja....da, vidimo se....blagodarim još jednom,tako ste me obradovali...."
"Monika dušo....upravo gledaš novu predsjednicu udruzenja"Hoteli Pariza"...da,draga...i šta si se ukipila.....daj taj šampanj!"
Zahari je nestrpljivo cupkao ispred limuzine i iscekivao kada ce se pojaviti gosca.
"Ah,te gazde,samo mi je trebalo da sad cekam tamo neku Kerol....i kad ce vise taj voz...",nestrpljivo je gledao u velike kazaljke sata na Zeljeznickoj stanici.
Njegovo razmisljanje prekinuo je nestvarno mek i barsunast glas.
"Mladi gospodine,Vi ste sigurno Zahari....tacno tako vas je opisala madam Simon.Poznala bih vas među hiljadu muskaraca.....evo.....tu je prtljag.....molim Vas hocete li biti ljubazni....pa da krenemo....jako me premorio put...."
Zahari je bio zapanjen,blago receno.Ni u snu nije ocekivao da ce ta g.Kerol imati najdivnije oči koje je u svom mladom zivotu pogledao i u kojima se naprosto gubio...Očekivao je neku sredovječnu istrošenu damu,ali ovo što je stajalo pred njim bilo je daleko od toga.
Dobro,nije bila u cvijetu mladosti,ali....
"Ja sam Kerol"....Odjednom se u njegovoj muzevnoj ruci muzjaka nasla najnjeznija ženska ruka koliko je sezalo njegovo pamcenje o svim rukama koje je imao priliku drzati u svojoj.
"Drago mi je,ja sam Zahari",poput djecarca promrmljao je Zahari.
A onda,da prikrije zbunjenost,posegnuo je za njenim prtljagom.Nije mu smetalo sto je tu bilo pet- sest preteskih kofera.Sa lakoćom ih je spustao u prtljaznik,a onda je skoro trceci otvorio vrata limuzine i rekao"Izvolite,g.Kerol"
Kerol se udobno namjestila u prostranoj limuzini.
"Bogami,madam Simon doista ima ukusa.Ah,Zahari...."
nastavice se
.....eto cak i njih dvojica nesto ulovise....doduse samo šarana
