Sonja Savić, još jedna žrtva droge

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
383.200
sonja-savić-glumica.jpg


Glumicu Sonju Savić uvek je pratio glas da je mlada, neshvaćena i čudna, ali detalji iz njenog života su manje poznati javnosti.
Bila je heroina jednog vremena. Živela je kratko, ali je ostavila traga u umetnosti, kulturi, životu.
Iz rodnog Čačka dolazi u Beograd kako bi se oprobala u glumi koju je najviše volela. Upisuje Fakultet dramskih umetnosti u klasi Minje Dedić,
a zajedno sa njom u tom periodu glumu studiraju Zoran Cvijanović, Svetislav Goncića, Žarko Laušević, Branimir Brstine.

Snimila je filmove kao sto su : Una, Nakon toga snima brojne filmove kao što su: “Živeti kao sav normalan svet”, “Kako je propao rokenrol”,
“Šećerna vodica”, “Davitelj protiv davitelja”, “Balkanski špijun”, “Čavka” i mnogi drugi.

Vremenom je započela druženje sa Milanom Mladenovićem i čitavim sastavom grupe “EKV”. Mnogi kažu da upravo tada dolazi prvi put u kontakt
sa narkoticima, ali i upoznaje svoju veliku i jedinu ljubav džez muzičara Vlajka Lalića. Mnogi kažu da je maštala da postane njegova supruga.

Znala je da kaže da jedna od najtežih trenutka u njenom životu pored smrti oca, jeste dan kada je Vlajko preprano napustio ovaj svet 1990.
Usled velike oluje, njegov jedrenjak je potonuo, a Sonja je mesecima kasnije bila u depresiji zbog njegove smrti.
Otišla je odmah potom u Sloveniju gde je ostala skoro deset godina, vratila se u Srbiju i vratila se filmu, ali ne u toj meri u kojoj je to pre činila.

Mnogi kažu da je tada ušla u probleme koje donosi konzumiranje kokaina i heroina.

Glumica koja je bila simbol novog talasa beogradskih umetnika rušila je tabue, živela ispred svog vremena i često bila neshvaćena.
Nekoliko godina je živela i radila u Sloveniji, gde je tretirana kao velika zvezda.

– Zašto loše prolazim u gradu u kom živim, u zemlji iz koje potičem, pojma nemam. Da nije bilo Slovenije, ne bih preživela devedesete, a isto važi i za ovo vreme. Volela bih da dobijem sredstva i napravim samo još jedan savremeni sajber mjuzikhol koji bi prerastao u klabing, ali ovaj grad izgleda da nema afiniteta prema meni. Često čujem da da govore kako sam ekscesna ličnost, mada kad radim nikad nisam takva, pitajte koga hoćete – rekla je jednom prilikom Sonja.

– Dok sam bila mlada, često sam zamišljala kako ću imati brak i porodicu sa čovekom koga beskrajno volim i kome ću se potpuno posvetiti. Imala sam veliku ljubav. Otkako je on otišao iz mog života, kada sam imala dvadeset devet godina, sebe smatram udovicom – govorila je Sonja.

Ali poroci su joj došli glave 23. septembra 2008. godine kada je u stanu u Kursulinoj ulici pronađena mrtva. Lekari su mogli da konstatuju smrt,
a prema zvaničnim podacima nakon obdukcije preminula je usled prevelike doze narkotika u 48. godini života.

Glossy
 
I više nego koban... Ljudi ga i pored toga - veličaju...
trag koji je istavio Milan u muzici, kao i Sonja u filmskoj umetnosti, zaista je veliki. Velicamo njihov dar i doprinos, i trag koji su ostavili.
Znaci ako je neko bio narkoman, ne treba da se spominju i velicaju njihovi doprinosi kulturi?
Zar Neda Arneric nije bila alkoholicarka kao i Radmilovic, Glogovac kako negde cuh, isto voleo belo...i mnogi drugi ...ali bolesti su jedno, a njihova velicina u umrtnosti kojom se bave, sasvim drugo.
 
trag koji je istavio Milan u muzici, kao i Sonja u filmskoj umetnosti, zaista je veliki. Velicamo njihov dar i doprinos, i trag koji su ostavili.
Znaci ako je neko bio narkoman, ne treba da se spominju i velicaju njihovi doprinosi kulturi?
Zar Neda Arneric nije bila alkoholicarka kao i Radmilovic, Glogovac kako negde cuh, isto voleo belo...i mnogi drugi ...ali bolesti su jedno, a njihova velicina u umrtnosti kojom se bave, sasvim drugo.
Znači li to da ako je neko bio umetnik, ne treba da se spominje poguban javni uticaj koji je imao na druge umetnike, a koji su završavali ličnim i porodičnim tragedijama? Drugačije bi ste razmišljali da je neko vaš nastradao zbog lošeg uticaja koji je Milan širio oko sebe...
Dokle ćemo da glorifikujemo one koji vuku crnu senku za sobom?
 
Velica se jer je bio veliki muzicar, jedan od onih poznatih i talntovanih rokera koji je obelezio jednu eru i ostavio neizbrisiv trag.
Da li je on koristio drogu ili je inspirisao druge da je koriste nigde ne pise,posebno sto je on umro u 36.godini od raka pankreasa a ne od droge

Osnovao je grupu Limunovo drvo sa kojom je krenuo Zatim Šarlo akrobata, pa Katarina II koja prerasta u Karatina velika ili EKV
koja je jedna od najznacajnijih rok grupa onog vremena

Neposredno pred smrt,Milan je poslednji intervju dao Rastku Šejiću za nedeljnik "Intervju" 1993. godine.
Tokom tog razgovora osvrnuo se na stanje u zemlji i na začarani krug egzistencije bez mnogo smisla.

- Sredina u kojoj živiš može jako da utiče na tebe, može da ti ostavi razne povrede… Svako ružno lice koje sretneš u životu ostavi trag na tebi. A da ne govorimo o stanu u kome živiš, betonu kojim si okružen, tako da mislim da golemi procenat invalidnosti potiče iz toga što žive u jednom nehumanom okruženju, trivijalnom arhitektonski, ali i ljudski, što je mnogo važnije. Da ne govorimo o raznim oblicima zaglupljivanja od strane medija i od strane ustanova koje ljudi moraju da posećuju ne bi li nekako prošli kroz život, ne bi li nešto saznali o tome kako da upotrebe sebe i svoje talente da bi uopšte mogli za dođu do novca sa kojim bi preživeli, nahranili novu decu koja bi opet živela u getima, itd, itd. Iz geta je sve sumorno, sve je strašno… - rekao je tada Mladenović.

- Život je ovde postao nemoguć. Strašno je samo što se ljudi ne bune zbog toga. Svako se plaši da ne izgubi neki osnovni minimum koji mu je ipak zagarantovan do sada bio, a sada i taj minimum prestaje da postoji. Vrlo sam razočaran u ljude koji su dozvolili da ih sahrane i moralno, i ljudski, dozvolili su da ih prijatelji izdaju, da oni izdaju svoje prijatelje i braću i sve živo, i da se sve to završi u jednoj opštoj kaljuzi.

Danas smo pričali kako si ti došao dovde, i kako sam ja video klince koji su sat vremena čekali tramvaj da bi došli u školu, i nisu ga dočekali. Sve mi liči na čekanje nekog tramvaja koji treba da se pojavi, a u stvari treba učiniti nešto konkretno, tako da je to strašno sve zajedno: koliko su ljudi neangažovani i koliko je taj osnovni minimum važniji od ljudskog dostojanstva koje je sve dublje u blatu… Poniženi i uvređeni, bukvalno tako - zaključio je tom prilikom.
Milan_Mladenović.jpg
 
Poslednja izmena:

Back
Top