Sonet o neporocnoj ljubavi

Nema ga ovde, sve ga vise gubim
u casnom krugu kog zaborav rubi.
Oh, gipka sliko, varko ziva,
kad kamen vida negovo lice biva.

Daj mi snage da neporocno ljubim
dane zapocela tuzno. Tu se skriva
bol bez odjeka i rec bez odziva.
O, daj mi snage nad silama grubim.

Vrati mi slicnost da usnim, dok strava
tisti mi celo i nice na stolu.
On je deo predela sto spava.
Pomesan s vetrom dok zuti u sjaju
iscrpem buducnost u svirepom bolu
sto sanja krv leta i pakao u raju.
 

Back
Top