Solo putnici

limunada

Buduća legenda
Poruka
38.715
Sta mislite o solo putnicima?
Kad kazem solo putnici,ne mislim na one koji putuju na kratke staze ili idu u turisticke posjete.
Vise mislim na one koji npr.biciklom obidju svijet, ili predju pustinju sami,ili putuju sami van civilizacije.
Meni izgleda lijepo kad citam njihove putopise,ali nekako sebe ne bih mogla zamisliti u tom aranzmanu...da idem sama,da me sibaju oluje i nepogode,da strepim od raznih zivotinja,ljudi,bolesti...
A i ne vidim neki smisao kad nemas s kim podijeliti te neke dozivljaje.
Ja pratim na fejsu jednu takvu osobu i sve mi je to ok,samo da nije sama u tome.A ona kaze da ne voli drustvo,cak i kad su joj se nudili saputnici slicnih interesovanja.
Ne znam,ja bih uvijek voljela da na takvim putovanjima imam neko drustvo,nego npr. da u zabitima Anda budem sama.
Ali ocigledno nismo svi isti,ni isto hrabri.🙂
Ja sebe ne bih mogla ni da zamislim da npr.predjem pustinju Gobi sama.
Prvo sto bih umrla od straha,a drugo sto mi to na taj nacin ne bi bilo zadovoljstvo i sto ne bih vidjela smisao u tome.
Ali npr.u nekoj grupi avanturista bih se vec mogla zamisliti.😂
 
Gledam nedavno onu djevojku Svajcarkinju,sto sa dva konja,da li i psom,prelazi preko nasih krajeva negdje po sumama i gorama.Tu treba prilicno energije,da razmislja o hrani za zivotinje,hrani za sebe itd..
I opet mi nije jasno sta je smisao svega toga,da sam tako tumaras po svim vremenskim nepogodama?Da li da sebi pokaze da moze,da li da kroci tamo gdje slabo ko zalazi...ne znam.
 
Gledam nedavno onu djevojku Svajcarkinju,sto sa dva konja,da li i psom,prelazi preko nasih krajeva negdje po sumama i gorama.Tu treba prilicno energije,da razmislja o hrani za zivotinje,hrani za sebe itd..
I opet mi nije jasno sta je smisao svega toga,da sam tako tumaras po svim vremenskim nepogodama?Da li da sebi pokaze da moze,da li da kroci tamo gdje slabo ko zalazi...ne znam.
Šta je smisao biločega?

Ali, ima ona svoj cilj....Ona jedna. Ja bih nju za kraljicu neke države da se ja pitam, ali mislim da neće biti ipak tako.
Novi Start mora da ima i neke nove krajeve....
 
Šta je smisao biločega?

Ali, ima ona svoj cilj....Ona jedna. Ja bih nju za kraljicu neke države da se ja pitam, ali mislim da neće biti ipak tako.
Novi Start mora da ima i neke nove krajeve....
Znam da ima cilj.
Pitanje nije zasto to radi,nego zasto ne voli drustvo?

I da...ta samotnicka putovanja ne traju kratko,pa da kazes mozes i sam nekada...vec naprotiv mjesecima,godinama.
Koliko god da volim kratkotrajnu samocu,ne znam da li bih je voljela toliko dugo izolovana od ljudi i civilizacije.
 
Mogu da putujem, ali teško mi je da letujem/zimujem sam, mada nikad nisam probao, mislim da to nije za mene. Duže od 2 dana.

Što se tiče pomenute devojke, istraživački duh, pomera granice, rešava škripu u glavi dobrim potezom. Ako se ona oseća dobro i voli, baš podržavam.

Ja ne BiH mogao. Podrazumevano, osim kada BiH morao.
 
Moj bivši kolega je tako uzimao od posla po dve godine slobodno... jednom ode na Filipine na neko napušteno ostrvo i pravi splav kao Robinson Kruso... jednom ode biciklom i pređe celu Aziju, onda ode da radi na obali severne Aljaske... čak je bila i neka emisija o njemu.

Voli čovek.
 
Sta mislite o solo putnicima?
Kad kazem solo putnici,ne mislim na one koji putuju na kratke staze ili idu u turisticke posjete.
Vise mislim na one koji npr.biciklom obidju svijet, ili predju pustinju sami,ili putuju sami van civilizacije.
Meni izgleda lijepo kad citam njihove putopise,ali nekako sebe ne bih mogla zamisliti u tom aranzmanu...da idem sama,da me sibaju oluje i nepogode,da strepim od raznih zivotinja,ljudi,bolesti...
A i ne vidim neki smisao kad nemas s kim podijeliti te neke dozivljaje.
Ja pratim na fejsu jednu takvu osobu i sve mi je to ok,samo da nije sama u tome.A ona kaze da ne voli drustvo,cak i kad su joj se nudili saputnici slicnih interesovanja.
Ne znam,ja bih uvijek voljela da na takvim putovanjima imam neko drustvo,nego npr. da u zabitima Anda budem sama.
Ali ocigledno nismo svi isti,ni isto hrabri.🙂
Ja sebe ne bih mogla ni da zamislim da npr.predjem pustinju Gobi sama.
Prvo sto bih umrla od straha,a drugo sto mi to na taj nacin ne bi bilo zadovoljstvo i sto ne bih vidjela smisao u tome.
Ali npr.u nekoj grupi avanturista bih se vec mogla zamisliti.😂
M jok,...izumrla bi k'o vrsta!
P.S.Msm da se ti ljudi ili takvi solo putnici,dugo pripremaju za takve ture, psihofizički.Čitaju, vežbaju, e.t.c.
Mnogo od njih imaju i pratnju na ekstremnim lokacijama.
 
Pratim na fejsu jednu zenu biciklistu, necu joj navoditi ime.Ima negdje oko pedeset i neku godinu.Po njenoj izjavi do cetrdeset i neke nije nesto narocito putovala,a onda krenula i jos malo obisla svijet.🙂 I to sve sama.
Ja se najezim samo od pomisli da budem tamo negdje na Himalajima ili Andima ili nekim nedodjijama u Kambodzi sama u satoru...:sad2:
Mislim,ne mora ni u Kambodzi,ne bih smjela ni u mom selu. 🙂
 
Ja volim svoja solo putovanja ali nisam sam na njima nikad, tj krećem se u civilizaciji (kakvoj takvoj) i zahtevam minimum komocije(hladno pivo,topla voda i AC :mrgreen: )

Podržavam svačiji izbor da uživa na putovanjima kako želi naravno.
 
Sta mislite o solo putnicima?
Kad kazem solo putnici,ne mislim na one koji putuju na kratke staze ili idu u turisticke posjete.
Vise mislim na one koji npr.biciklom obidju svijet, ili predju pustinju sami,ili putuju sami van civilizacije.

Turisticka putovanja uvek u drustvu, sto vece drusto to bolje.

Uzivanje u netaknutoj prirodi gubi svaki smisao kad uskladjujes korake sa nekim.

Jer...

 
rekla bih kao sto si navela primer te zene...a nije jedina takva..pukne nesto u glavi...pogleda zivot u nazad...i vidi "nista"...posao -kuca, kuca -posao...propustene prilike...mozda neki propali brak, mozda dete koje je vec odraslo...ili nikada nije bilo ni jedno ni drugo i otisne se u svet...da vidi, dozivi, zivi... :)

drugo je da nemaju vise odgovornosti (ili je nikada nisu ni imali) prema nekome...obicno mladji ljudi...zeljni avanture...moze im se... :)

ja sam odrasla na tim knjigama, filmovima...o avanturistima, putnicima, istrazivacima, biolozima...svima onima koji lutaju, istrazuju...

negde sam imala taj nagon u sebi...koji sam delimicno na drugi nacin kompenzovala u nekom balansu odgovornosti i lutanja, promene sredine, okruzenja, zivota...

nisam dovoljno "samoziva" (ne nadjem sada adekvatniji izraz) nikada bila, niti su me obezbedili u smislu da mogu sebi da dozvolim taj luksuz da ostavim posao, otisnem se u svet na par godina pa bice kako ce biti...imam nekoga da me pogura, da preguram ako negde zapne, a njih ko xxx...

zaista postujem te ljude...i mislim da su u korenu i u dnk promenjeni u toku tih putovanja...kada ne bih imala vise ni jednu osobu koja mi zaista znaci, o kojoj treba da se brinem...otisnula bih se i ja...jedan je zivot...

ipak...za mene je idealan taj neki balans...lutanja i doma, doma kojega nikada nisam osetila...ne treba mi niko, zaista...nikada mi nije ni trebao...ljudi ima svuda...no valjda tezim nekog dubljoj konekciji...mislim da sa odgovarajucom osobom/osobama sve moze da bude i lepse i lakse a i teze...ali ako volimo te ljude...nista nije tesko...j.ebes sve i svakoga ko je tu samo za razonodu...to je kao da gledas uvek samo komediju...svesno se odrices kompleksnosti i lepote zivota na tom nekom...pa mozda dubljem i visem nivou...

no bitno je da je covek srecan...a sreca je relativna :)
 
Poslednja izmena:
Ne znam,meni sve prirodne ljepote nemaju smisla,ako ih dozivljavam sama.
Citala sam npr.ono kad idu na ona hodocasca u Spaniji,znaci pjesacis sam kilometrima.
I sad sretnu nekoga na tom putu,umjesto da se obraduju sto ima jos neka ziva dusa i da jedan dio idu zajedno...oni ono kao neka ide svako svojim putem.
Ljepse ti samom kroz sumurine,nocu,kroz nepoznato...To mi je nekako uvijek bilo malo cudno.
Ljetos sam bila sa drugaricom u jednom manjem mjestu na moru,isle smo nocu ...a trebalo je nekih mozda kilometar da idemo same kroz pustos,ne mislim na pravu pustos,ima kuca...ali nam je bilo drago sto su jos jedan covjek i zena isli u nasem pravcu,pa smo isli taj dio puta zajedno.Nekako je sigurnije i ljepse u drustvu.
 
a ne znam...ja razumem da neko treba solo vreme...nekada u nekom periodu i mesece...godinu, dve...nekada periodicno...
ali ima ta doza..samozivosti zbog koga se kod mene radja prezir prema tim ljudima na nekom nivou...
samozivost...jer svako ima nekoga...roditelje makar...nekoga...kome mozda zatrebamo...
ljudi koji se posvecuju samo sebi i svom zadovoljstvu...ne znam...ne bih ni volela da su mi bliski...
 
Limune, onaj ko putuje sam, nema strah te vrste.

Mene su u vreme van.stanja vijali po nekim bespućima, pa kroz kukuruz, a sve prvo pored neke ogromne napuštene kuće da se usereš....i, nestadoše mi saputnici na 20 min. Nije mi bilo baš svejedno.

Inače, išli smo na pecanje... : )
 
a ne znam...ja razumem da neko treba solo vreme...nekada u nekom periodu i mesece...godinu, dve...nekada periodicno...
ali ima ta doza..samozivosti zbog koga se kod mene radja prezir prema tim ljudima na nekom nivou...
samozivost...jer svako ima nekoga...roditelje makar...nekoga...kome mozda zatrebamo...
ljudi koji se posvecuju samo sebi i svom zadovoljstvu...ne znam...ne bih ni volela da su mi bliski...
Mislim da su to samotnjaci uglavnom što se tiče porodičnog života....

Baš je ova što vozi bicikl svetom, koju je pominjala Limun, čitao sam, pisala kako ju je partner ispalio. Dogovor je bio da zajedno putuju bajsevima, a onda je on raskinuo sa njom već u Mađarskoj, otprilike...
 
Limune, onaj ko putuje sam, nema strah te vrste.

Mene su u vreme van.stanja vijali po nekim bespućima, pa kroz kukuruz, a sve prvo pored neke ogromne napuštene kuće da se usereš....i, nestadoše mi saputnici na 20 min. Nije mi bilo baš svejedno.

Inače, išli smo na pecanje... : )
E,ali ova putnica kaze da je imala strah.Ali to je prevazisla.Kaze da ima neke svoje metode opreza.
Ali u divljini ti mozes biti oprezan koliko hoces...nedodjija je nedodjija.🙂
Meni je ta vrsta putovanja djelimicno nekako mazohisticka.
Kratko receno...nepotrebna patnja.Ali dobro,neko se i u tome pronalazi.
 
E,ali ova putnica kaze da je imala strah.Ali to je prevazisla.Kaze da ima neke svoje metode opreza.
Ali u divljini ti mozes biti oprezan koliko hoces...nedodjija je nedodjija.🙂
Meni je ta vrsta putovanja djelimicno nekako mazohisticka.
Kratko receno...nepotrebna patnja.Ali dobro,neko se i u tome pronalazi.
Ali vidiš ČUDO stvari kad si sam. Onda iskustvo ...
Drugo, posle pola godine, garant postane i navika hoćeš-nećeš.
Svoje potrebe da ne budem komercijalni, konfekcijski turista zadovoljavam time što se svuda umuvam među narod, prirodu, sve da vidim, ali nisam sam....Sam rekoh, teško, jedino da blejim u kafiću i to pola sata, ne duže..Ne valja ni to.
 
Mislim da su to samotnjaci uglavnom što se tiče porodičnog života....

Baš je ova što vozi bicikl svetom, koju je pominjala Limun, čitao sam, pisala kako ju je partner ispalio. Dogovor je bio da zajedno putuju bajsevima, a onda je on raskinuo sa njom već u Mađarskoj, otprilike...
Da...to je ta.
Meni je ona ok,volim da je pratim i citam...ali ima tu neku crtu vuka samotnjaka.
Ima ona povremeno drustvo,ali to su sve usputna poznanstva, ne znam da li te ljude posle ikad vidi ili cuje.
I kod nje mi je karakteristicno sto voli samo prirodu i neke da tako kazem zabiti...gradove zaobilazi uglavnom.

Ali vidiš ČUDO stvari kad si sam. Onda iskustvo ...
Drugo, posle pola godine, garant postane i navika hoćeš-nećeš.
Svoje potrebe da ne budem komercijalni, konfekcijski turista zadovoljavam time što se svuda umuvam među narod, prirodu, sve da vidim, ali nisam sam....Sam rekoh, teško, jedino da blejim u kafiću i to pola sata, ne duže..Ne valja ni to.
Da,sam povremeno biti je dobro.To i ja volim.Ali uvijek volim kad na nekom putovanju imam drustvo.Ono,malo lutas sam...ali ste u sustini zajedno.
 

Back
Top