“Sve što znamo o Sokratu je iz pera njegovog učenika Platona” OK, to
smo pročitali i primili k znanju. Da li ima šta tu da se doda? Ko se ne
bavi Sokratom - nema. A ko se bavi Sokratom? On zna kompletnu
njegovu filozofiju ali i mnogo čega drugog. Društveno političke, vojne,
ekonomske i kulturne prilike tog doba. Filozofiju njegovih prethodnika
ali i naslednika. To nas naravno ne zanima, mi se time ne bavimo.
Iako sam “sklon” (to je trebalo biti duhovito) pisanju naučnih tekstova
gde se nemilice mogu razbacivati stručnim i teško razumljivim izrazima,
iz jedinog razloga da pokažem koliko sam pametan, ipak, u slobodno
vreme, volim da se bavim laganim romantičnim temama. I šta ćemo sad?
Kakve veze ima Sokrat sa romantikom? Strpite se dragi moji, doći ćemo
i do toga.
Nakon čitanja one prve gornje rečenice pod navodnicima, mi ljudi kao
misaona bića imamo pravo i da se zapitamo i da zaključujemo. Šta?
Evo odmah. Da li je Sokrat bio pismen? Verovatno jeste kad je imao
tako poznatog učenika. Ako je Sokrat pisao gde su ti njegovi spisi? Da li
su izgubljeni? Jesu. Odnosno nisu. Odakle ova kontroverza? Svakako
nije namerna. Tačan odgovor se ne zna. A šta se zna? Zna se puno toga.
Nije sporno da je Sokrat bio pismen, što je podrazumevalo i čitanje
filozofskih dela, međutim smatrao je da pisanje šteti filozofskom
razmišljanju pa je dozvoljavao svojim učenicima da zapisuju njegove
misli. Ček, ček, zar nismo rekli da je Sokrat imao samo jednog učenika?
Jesmo, ali je to bila stilska figura. Oprostite. Ako je to tačno onda Sokrat
nije mogao biti plod Platonove imaginacije.
Ksenofont je bio prijatelj i učenik Sokrata, koji je cenio njegovu
sposobnost da beleži njegove filozofske razgovore i životni stil.
Ksenofontova dela pružaju vredan uvid u svakodnevni život i filozofske
rasprave sa Sokratom, ali su često viđena kao manje teoretska u poređenju
sa Platonovim radom. Ksenofont je, međutim, bio lojalan prijatelj i sledbenik,
i njegov rad pomogao je u očuvanju Sokratove zaostavštine.
Ksenofont je rođen oko 430. godine pne. u Atini, u porodici plemića. On je
bio iz uvažene porodice, ali nije imao iste privilegije kao Platon. Tri godine
je stariji od Platona i kao takav ipak nije odneo prevagu nad mlađim
kolegom. Ksenofont je postao poznat kao vojni lider i pisac, a njegovo
obrazovanje je uključivalo i filozofske studije, ali u manjoj meri nego kod
Platona kojeg je kasnije nasledio Aristotel.
Istoričar filozofije mora da se pridržava faktografije i rezultata interdiscipliniranih
studija. Čega se mora pisac pridržavati? Istog tog. Ali takođe ima pravo
popunjavati praznine do kojih naučnici ne mogu da dođu iako ne negiraju
mogućnost postojanja. Nepostojanje dokaza ne znači da nešto nije postojalo.
Konstatujemo da su Sokratovi učenici imali formirana mišljenja o svom učitelju.
A kakvo je mišljenje imao Sokrat o svojim učenicima?
Da li to negde piše? Možda između redova. To je već zadatak pisca. Trljajući
dlanove prijanja na posao. Majko mila, da bi se došlo do takvog podatka treba
pročitati na tone knjiga. Ko ti je kriv kad si se nakačio.
Neko bi se mogao zapitati, o čemu ovaj trabunja, nit je priča nit je filozofija.
Kome je to namenjeno? Malo mu, pa preko svega nabacio i Vanzemaljca pride.
Bog te mazo, pa kakve veze on ima sa bilo čime?
Ima, ima, odgovaram ja iako me niko ništa nije pitao. Vanzemaljac je tas na vazi.
Ups. na Terazijama (velko T). Ako imamo peti vek Stare Grčke, pa onda 2.500
godina u budućnosti od nas, logično je da smo mi negde u sredini. Zaključak je
dakle, da je ovo priča o nama.
domatrios
smo pročitali i primili k znanju. Da li ima šta tu da se doda? Ko se ne
bavi Sokratom - nema. A ko se bavi Sokratom? On zna kompletnu
njegovu filozofiju ali i mnogo čega drugog. Društveno političke, vojne,
ekonomske i kulturne prilike tog doba. Filozofiju njegovih prethodnika
ali i naslednika. To nas naravno ne zanima, mi se time ne bavimo.
Iako sam “sklon” (to je trebalo biti duhovito) pisanju naučnih tekstova
gde se nemilice mogu razbacivati stručnim i teško razumljivim izrazima,
iz jedinog razloga da pokažem koliko sam pametan, ipak, u slobodno
vreme, volim da se bavim laganim romantičnim temama. I šta ćemo sad?
Kakve veze ima Sokrat sa romantikom? Strpite se dragi moji, doći ćemo
i do toga.
Nakon čitanja one prve gornje rečenice pod navodnicima, mi ljudi kao
misaona bića imamo pravo i da se zapitamo i da zaključujemo. Šta?
Evo odmah. Da li je Sokrat bio pismen? Verovatno jeste kad je imao
tako poznatog učenika. Ako je Sokrat pisao gde su ti njegovi spisi? Da li
su izgubljeni? Jesu. Odnosno nisu. Odakle ova kontroverza? Svakako
nije namerna. Tačan odgovor se ne zna. A šta se zna? Zna se puno toga.
Nije sporno da je Sokrat bio pismen, što je podrazumevalo i čitanje
filozofskih dela, međutim smatrao je da pisanje šteti filozofskom
razmišljanju pa je dozvoljavao svojim učenicima da zapisuju njegove
misli. Ček, ček, zar nismo rekli da je Sokrat imao samo jednog učenika?
Jesmo, ali je to bila stilska figura. Oprostite. Ako je to tačno onda Sokrat
nije mogao biti plod Platonove imaginacije.
Ksenofont je bio prijatelj i učenik Sokrata, koji je cenio njegovu
sposobnost da beleži njegove filozofske razgovore i životni stil.
Ksenofontova dela pružaju vredan uvid u svakodnevni život i filozofske
rasprave sa Sokratom, ali su često viđena kao manje teoretska u poređenju
sa Platonovim radom. Ksenofont je, međutim, bio lojalan prijatelj i sledbenik,
i njegov rad pomogao je u očuvanju Sokratove zaostavštine.
Ksenofont je rođen oko 430. godine pne. u Atini, u porodici plemića. On je
bio iz uvažene porodice, ali nije imao iste privilegije kao Platon. Tri godine
je stariji od Platona i kao takav ipak nije odneo prevagu nad mlađim
kolegom. Ksenofont je postao poznat kao vojni lider i pisac, a njegovo
obrazovanje je uključivalo i filozofske studije, ali u manjoj meri nego kod
Platona kojeg je kasnije nasledio Aristotel.
Istoričar filozofije mora da se pridržava faktografije i rezultata interdiscipliniranih
studija. Čega se mora pisac pridržavati? Istog tog. Ali takođe ima pravo
popunjavati praznine do kojih naučnici ne mogu da dođu iako ne negiraju
mogućnost postojanja. Nepostojanje dokaza ne znači da nešto nije postojalo.
Konstatujemo da su Sokratovi učenici imali formirana mišljenja o svom učitelju.
A kakvo je mišljenje imao Sokrat o svojim učenicima?
Da li to negde piše? Možda između redova. To je već zadatak pisca. Trljajući
dlanove prijanja na posao. Majko mila, da bi se došlo do takvog podatka treba
pročitati na tone knjiga. Ko ti je kriv kad si se nakačio.
Neko bi se mogao zapitati, o čemu ovaj trabunja, nit je priča nit je filozofija.
Kome je to namenjeno? Malo mu, pa preko svega nabacio i Vanzemaljca pride.
Bog te mazo, pa kakve veze on ima sa bilo čime?
Ima, ima, odgovaram ja iako me niko ništa nije pitao. Vanzemaljac je tas na vazi.
Ups. na Terazijama (velko T). Ako imamo peti vek Stare Grčke, pa onda 2.500
godina u budućnosti od nas, logično je da smo mi negde u sredini. Zaključak je
dakle, da je ovo priča o nama.
domatrios