"Šok" prostorija

Ona Marge

Veoma poznat
VIP
Poruka
11.240
Imate tako nešto u kući, stanu ?
Ono mesto na koje se odlaže sve "trebaće nam jednom".
Kod nas je to jedan objekat u dvorištu od tridesetak m2. E sad je vreme da se renovira jer je pravljen od dasaka i ulazimo u priču sa panelima, nešto poput kontejnera (koji su nenormalno skupi pa sami pravimo)
E u toj šok prostoriji ima stvari koje su se nakupljale 25 godina.
Ceo dan iznosimo na dvorište imam osećaj da je ta gomila duplo veća od prostorije u kojoj je bila.
Pitanje je, kako ubediti sebe i ostatak ukućana da nam te sve stvari ne trebaju kad ih nismo do sad koristili ?
Ima tu neka dva kompresora, mini pušnica za meso na struju, 4 bicikla, dve kosilice, 5 pari rolera, skejtova raznih...a dasaka od nameštaja za nekad neke police...
Uh, možda bi najbolje bilo politi benzinom i zapaliti.
 
Kod mojih roditelja su sve prostorije takve. Valjda su stekli tu naviku jer su odrastali na selu 50ih godina proslog veka kada je zaista bila nemastina, pa im je sada zao da bace bilo sta - stara odeca i obuca zauzima mesto po ormanima, beskorisne istrosene i nefunkcionalne stvari drze u podrumu, nase igracke su spakovali u neke kese i digli na tavan (to se verovatno do sada vec istopilo vremenom od vrucine i zime), jedva sam ih ubedio da polako pocnu da bacaju stare casopise, jer mi nismo arhivski sabirni centar...
Sudeci po ovom opisu, vi ipak tu imate skuplje stvari, koje bi u dogovoru sa ukucanima mogli da prodate ili poklonite nekome.
 
Moja komšinica je govorila da svaka kuća ima bar po jednu "šok sobu". To je ta prostorija o kojoj ti pričaš.
Ja trenutno imam dve. Jedna je u dvorištu, i to će biti zauvek. Druga je Dušanova soba, u kojoj on ne može da spava zbog alergije. Pa dobro dođe za stolove koje koristimo samo za slavu, kofere, kutije i tacne za torte, kancelarijsku stolicu dok je ne odnese u stan i tako...
 
neko to zove magacin....ali nije zanimljivo postojanje te sobe nego koji su prioriteti kad se cisti takva soba, tu se vidi soc patologija drustva...
Mene uzasava npr efekat da moji roditelji mrze to sto ja volim da kupim dva para cipela ako vidim da su dobre po dobroj ceni, a ja ne da imam kriterijum za cipele, nego razvaljujem, znaci mora koza, siveno pa lepljeno , i to lepak nekako osetim koji je, nema ono kinesko zaebavanje da se osusi kad prodje 10 godina, pa ja kupujem cipele da ih nosim 30 godina...ozbiljno bez zezanja, Znaci kad odnesem kod obucara cipele na popravku on zameni djonove i sta treba, nekad treba i unutra, pa trakicu opsije, da ne zulja, zamisi cipela moze da se napravi da ne zulja, ali modeli kostaju preko 50e sigurno..i kad ga pitam ima li dosta posla kaze nema, svi kupuju u metrou, a njegov rad kosta 700 din, sto je bagatela, kad nosis cipele koje kostaju 200e, i popravi ih da budu kao nove...jer koza ce izdrzati sigurno , samo djon nece , vucem noge, ili tako mora...pojam nemam..jer ne vucem noge nego nabadam petom...to se cuje kad hodam hodnikom..

Tako da ja i moj burazer smo nebo i zemlja, on kupi cipele em zuljaju em naprave cvorove na nogama njemu , em se odlepljuju , vidis lepak odlepio se svuda posle 10 godina...a koza izdrzi..ali dzabe..a moje sve...znaci nije to jedan par..nego sve....niti lepak popusti , niti se koza osusi, niti se razvale od vlage, kao kineske, jednom uzeo i nikad vise...

Ali tu se potvrdjuje pravilo ko raste u kvalitetu , on zna vrednost stvari , ko ne raste, on pojma nema, praziluk u dupetu za sva vremena, nema veze sto tehnoloski zna za razliku sta je kvalitet ili sta nije, izbor a to je najbitnije ce biti naklonjen nekvalitetu...
kompromis je jasan...nije da kod mene ne postoji , ali racunica mi je jasna, em ribe padaju na cipele od 250e, em su udobne, ne zuljaju , em su lepse, em traju duze, rekoh nista manje od 10 godina, a obicno racunam na 30 godina...em cena po godini nosenja je manja od jeftinijih modela...

Tako da ova tema nije bas da ja pisem na njoj, jer je namenjena vise za ljude koji su emotivno vezani za stvari , a ne da ja sad pokazujem prisutnu sociopatologiju kroz magacin sobu...ne bedu, to bih pristao , ja jesam bednik...tj nateraju me da stedim na sebi , ovi ili oni , i to jeste nerazumno , rekoh racunicu radim drugacije, nego sociopatologija je prisutna...bedu ja priznajem...ali ja jedem samo sveze meso , ne jedem preradjevine, iako sam bednik...stiskam ali necu pojesti preradjevine....ali sam bednik..

Tako da cesto ja trpim ruganje Srba, bas cesto..
Jer moja logika jeste ekonomicnija, ali nije srpska...ja brze zavrsavam zadatke , bolje vodim firmu , sve radim lakse i jednostavnije, ali nije srpski i zato mi se mahom svi rugaju...
 
Poslednja izmena:
E ebiga , uveo SNS porez na zemunice.....nema vise popust zemunica pa da ne placas veliki porez...
Zaebavao ih Malcanski berberin posteno po Srbiji , jeste da nije bio automatizovan, jeste da su dobro procenili da nema jatake, i da je soler , bez para i da ce kad tad pasti , ali su se posteno vozali, i igrali....Covek resio da se ozeni pa mu se mlada mozda predomislila ili se rodbina predomislila u vezi prodaje...jos nije jasno sta je tu tacno bilo..
 
Dobra tema. Nije kao neke tamo.
Ja se teško rastajem od ,,stvari,,! Naravno, kao i svaka žena prilikom proljetnog pospremanja pripremim 10 crnih vreća za bacanje nepotrebnih i oštećenih stvari. Na kraju napunim jednu, jednu i po vreću, jer mi je sve nešto žao.
Sentimentalno se vežem za stvari, što nikako nije dobro.
S druge strane, svakoga ljeta zavirim na tavan u potrazi za nekim uspomenama. Stare knjige, slike, figurice.... Nemaju nikakvu vrijednost, ali... Ne mogu.
 
Onda skalper i guli. :D
Ja u komšiluku imam jednoga penzionera, koji skuplja raznorazne stvari, a ima vremena na pretek, pa odvaja sve i sortira iz raznih el. naprava i dr. I mi u komšiluku mu ubacimo u dvorište sve što je metalno, a nama više ne treba.
Tako ću i ja kad odem u penziju.
Sad nemam vremena ni da pokosim travnjake.
 
Imate tako nešto u kući, stanu ?
Ono mesto na koje se odlaže sve "trebaće nam jednom".
Kod nas je to jedan objekat u dvorištu od tridesetak m2. E sad je vreme da se renovira jer je pravljen od dasaka i ulazimo u priču sa panelima, nešto poput kontejnera (koji su nenormalno skupi pa sami pravimo)
E u toj šok prostoriji ima stvari koje su se nakupljale 25 godina.
Ceo dan iznosimo na dvorište imam osećaj da je ta gomila duplo veća od prostorije u kojoj je bila.
Pitanje je, kako ubediti sebe i ostatak ukućana da nam te sve stvari ne trebaju kad ih nismo do sad koristili ?
Ima tu neka dva kompresora, mini pušnica za meso na struju, 4 bicikla, dve kosilice, 5 pari rolera, skejtova raznih...a dasaka od nameštaja za nekad neke police...
Uh, možda bi najbolje bilo politi benzinom i zapaliti.

Sad je kasno, to se rešava na vreme :
Moja žena je sakupljač, a ja minimalista.
Već sam nekoliko puta, kad nije bila tu, praznio po pola podruma od stvari koje je nagomilala, i jos nijednom nije primetila 😂

Jedino sto ne mogu isto da uradim sa gaederobom, al joj razgalim srce, pustim snimak neke sirotinje, i onda ona isprazni pola ormana svoje garderobe i pokloni.

Inace, da ne radim to redovno, trebalo bi nam jos 3 petokrilna ormana i jos 4 podruma 😂😂😂
 
Imate tako nešto u kući, stanu ?
Ono mesto na koje se odlaže sve "trebaće nam jednom".
Kod nas je to jedan objekat u dvorištu od tridesetak m2. E sad je vreme da se renovira jer je pravljen od dasaka i ulazimo u priču sa panelima, nešto poput kontejnera (koji su nenormalno skupi pa sami pravimo)
E u toj šok prostoriji ima stvari koje su se nakupljale 25 godina.
Ceo dan iznosimo na dvorište imam osećaj da je ta gomila duplo veća od prostorije u kojoj je bila.
Pitanje je, kako ubediti sebe i ostatak ukućana da nam te sve stvari ne trebaju kad ih nismo do sad koristili ?
Ima tu neka dva kompresora, mini pušnica za meso na struju, 4 bicikla, dve kosilice, 5 pari rolera, skejtova raznih...a dasaka od nameštaja za nekad neke police...
Uh, možda bi najbolje bilo politi benzinom i zapaliti.
Napraviš feg šui ..Ako ne koristiš te stvari i one ti samo zauzimaju prostor ,nešto što možeš da prodaš..prodaj.
Za ostalo pozoveš ljude koji skupljaju sekundarne sirovine, prazne šupe i podrume, da sve to odnesu
 
Nemam nagomilanih stvari...cesto vrsim "cistke".
Ne volim pretrpanost i gomilanje stvari koje se ne koriste.
Ali volsebno se opet nakupi nekog krsa i uvijek ima nesto za bacanje.
Mogu samo zamisliti koliko bi bilo da ne bacam.
Jedino mi je nekad žao nesto baciti "od prve",pa ono ceka neki drugi put i bezveze zauzima prostor.
 
Nema kod mene toga,...ja zovem reciklažu. Spakujem stare stvari u kutije ili velike kese, pozovem i dolaze na kućnu adresu i odnose sav krš i otpad.
Ne dolaze baš svaki dan, već ti jave kada.
Imam malu ostavu, gde trpam takve stvari pre nego što ih se konačno rešim.
 

Back
Top