Socijalni radnik

Jao to tako moze da iscrpi da je to strasno, moja sestra je takva, sve u detalje, a ja jednostavno se iskljucim i u recenici cujem samo zadlju rec, kad prica...moj jedini savet ti je da mu kazes svoje misljene o toj situaciji i kako da resi problem i cao, a svaki sledeci put kad ti prica ti ponavljaj ~rekao sam ti sta da radis i to je sto ja mogu da te savetujem~ i videces uskoro ce prestati ali budi iskren u resavanju njegovog problema...
 
ni ja ne volim da me gnjave tim al da volim da skrenem paznju volem ako osoba to ne shvati ili sam joj lose intrpretiro ili je osoba luda pa ne konta neke stvari u zemlji i vremenu kojem zivimo a meni je to bitno! :p
jer sam surovi realista mada imam i ja svoje trenutke
 
Imam drugara koji me u poslednje vreme sve vise tretira kao svog socijalnog radnika zaduzenog da slusa njegova jadikovanja i porodicne probleme. Nije da je meni tesko, mogu da slusam, ali vremenom negativne emocije uticu lose i namene, pa posle svega niciji zivot nije savrsen.
Sta da radim?
Da li ga je mozda nesto kod mene ili u mom ponasanju navelo da pocne tako da se ponasa sa mnom, s obzirom da sam skoro siguran da to ne radi sa drugima. Ako jeste, sta??
Možda si ti osoba koja ume da sasluša drugog pa rado pred tobom otvaraju dušu?
Ako su njegovi problemi takvi da ti možeš da ga posavetuješ O.K., jednom kada njegova kriza prođe biće ti zahvalan, a ti ćeš biti zadovoljan što si pomogao drugaru koji je u frci. Zajedničkim prolaženjem kroz krizne situacije ponekad se stvaraju prijateljstva za čitav život.
S druge strane, ako niste baš toliko bliski, ako je problem izvan tvojih mogućnosti ili je tip jednostavno smarač, reci mu da si i ti sam dovoljno opterećen i da više ne možeš da slušaš a on neka se obrati psihologu, oni su za to stručni.
:bye:
 

Back
Top