Kaze V. Tekeri u svojoj knjizi o snobovima meni najdrzau definiciju : "Snob je onaj koji se ponizno divi onome sto ne razume"
Paradoks snobizma jeste u naopakom rangiranju vrednosti, snob se ne snalazi u tom procesu pa mashi autenticne a istice vlastito vidjenje vrednosti, koje je kulturno izgradjeno na pogresnim obrascima. Medjutim, ne obuhvata snobizam samo umetnost i kulturu u uzem smislu, danas snobovske obrasce mozemo naci u svakom polju ljudskog delovanja i ponasanja. Uglavnom se tim delanjem i ponasanjem tezi dostici svet "visih krugova" drustva. ALI svakom se danas moze desiti da bude snob upravo zbog pomenute sirine. Pa, npr. paradoks, snobizam pati od trivijalnosti a u isto vreme dovodi velike ljude u vezu sa snobovima simpaticnim obrascem: snob se ne hvali svojim vrednostima nego poznanstvima sa ljudima koji su poznati i ciji su rezultati drustveno priznati. Teznju ka postignucu zamenio je teznjom ka pripadanju. Samim tim on se najcesce manifestuje u dokolicarskim obrascima gde su sjaj pseudokulture i pripadnost odredjenom sloju smisao egzistencije, a tu se etika rada i profesionalizam, logicno, nalaze u zapecku
Snobizam po kriticarima ima i jednu pozitivnu tendenciju ali koja se ugl. izopaci - teznja ka visokoj kulturi. Takodje ima odredjene socijalne funkcije koje su generisane prvenstvenom osecanjima zavisti i teznjom ka distanciranju, zatvorenosti, posebnosti.
Paradoks snobizma jeste u naopakom rangiranju vrednosti, snob se ne snalazi u tom procesu pa mashi autenticne a istice vlastito vidjenje vrednosti, koje je kulturno izgradjeno na pogresnim obrascima. Medjutim, ne obuhvata snobizam samo umetnost i kulturu u uzem smislu, danas snobovske obrasce mozemo naci u svakom polju ljudskog delovanja i ponasanja. Uglavnom se tim delanjem i ponasanjem tezi dostici svet "visih krugova" drustva. ALI svakom se danas moze desiti da bude snob upravo zbog pomenute sirine. Pa, npr. paradoks, snobizam pati od trivijalnosti a u isto vreme dovodi velike ljude u vezu sa snobovima simpaticnim obrascem: snob se ne hvali svojim vrednostima nego poznanstvima sa ljudima koji su poznati i ciji su rezultati drustveno priznati. Teznju ka postignucu zamenio je teznjom ka pripadanju. Samim tim on se najcesce manifestuje u dokolicarskim obrascima gde su sjaj pseudokulture i pripadnost odredjenom sloju smisao egzistencije, a tu se etika rada i profesionalizam, logicno, nalaze u zapecku

