Smeh je alat kojim ljudi treba da se služe... kaže glumac Stefan Ostojić

Soradze

Elita
Moderator
Poruka
21.211
Treba se smejati stvarima koje nas plaše!

Screenshot_144.png




Kada ste se poslednji put nasmejali onako iskreno, do suza?

Poznato je da je smeh lekovit i da su momenti i događaji u kojima se smejemo veoma važni
za naše mentalno zdravlje. Bez obzira na to, čini se da je sve teže razmišljati pozitivno i
pogledati život i sa druge strane. Smeh nije samo odraz naših emocija, već može pomoći i u
uspostavljanju zdravih međuljudskih odnosa.

Stendap komičar, muzičar i glumac Stefan Ostojić kaže da sa smehom ne možemo pogrešiti.

"Odmah stvara konekciju, bolju atmosferu, razbija bilo kakvu neprijatnost u prostoru ili odnosu.
Mislim da je to alat kojim ljudi treba da se služe, treba da se trudimo da zasmejemo druge.
Tu nema greške", kaže Stefan.


U poslednje vreme stendap komedija nalazi sve jasniji put do publike, ali i dalje nije jednostavno
otvoreno iznositi misli i stavove pred ljudima i pronaći u tome pravu meru.

Jedan od onih kojima to uspeva je mladi glumac Stefan Ostojić koji piše, govori i peva o lepim,
ali politički nekorektnim stvarima. On tako preispituje mnoge tabu teme, a ja ga izdvajam zbog
talenta, hrabrosti, ali i humanitarnog rada, sastavnog dela njegovih projekata.

"Pozitivno razmišljanje je veoma važno" - objašnjava psihološkinja Slavica Ranisavljević.

"Taj pozitivan pristup ne isključuje realnost" - naglašava Slavica. "Kroz psihologiju kao nauku,
ali i kroz društveni razvoj, shvatili smo da premalo pažnje posvećujemo pozitivnim stvarima,
kapacitetima, snagama i mogućnostima. Ali treba naći balans jer su i neprijatna osećanja okej."


Screenshot_145.png


Stefan kaže da smehom nestaju problemi, predrasude i sve ono što nas može udaljiti jedne od
drugih, a šaliti se može sa svim, prema njegovim rečima.

"Ja kroz svoje pesme tražim način da se šalim sa svim onim za šta se očekuje da se sa tim ne
sme šaliti. To su neke pipljive ili kontraverzne stvari, a mislim da se može šaliti na račun svega,
samim tim i na račun najozbiljinijih mogućih tema. Baš zato što nas neke stvari toliko plaše - e,
baš njima se treba nasmejati i zbijati šalu", tvrdi Stefan.

Neka istraživanja pokazuju da je dovoljno da samo držimo usta u položaju smeha, da raspoloženje
bude pozitivnije. Slavica objašnjava da naš organizam to prepoznaje kao nagrađujuće...

Opšte je poznato da se deca najiskrenije smeju. Stefan kaže da je dovoljno da se sakrijemo iza ruku,
pa da dva puta iskočimo sa jedne strane, a treći put sa druge. Ovo je smeh koji je naiskreniji i najčistiji.
"Kod odraslih je malo drugačije."

"Odrasli se najiskrenije smeju kad je neka neprijatnost smešna, kad je nešto tabu ili nešto perverzno,
nepristojno, nešto nevaljalo. To je nešto od čega ne treba bežati.
U stendapu pa i u klovnovskoj monodrami se trudim da pogodim te nijanse, tu neprijatnu žicu koja je
svima smešna. To su stvari koje u momentu oslobađaju i ka tome treba težiti," kaže Stefan.

Pred njim je i nova ideja koju realizuje sa poznatom francuskom rediteljem Li Delog.
U pitanju je neverbalna klovnovska drama "Ludaja".


"To je predstava koja će imati svoju premijeru u Kikindi. Nakon toga će obići sva kikindska sela, a nakon
toga i sva manja sela u Banatu koja nemaju pristup pozorištu... I to ću ići biciklom sam.
Cilj mi je da donesem pozorište deci i starijima koji jednostavno nemaju priliku da gledaju", kaže glumac
Stefan Ostojić.

"A svi treba da imaju priliku da gledaju kulturne sadržaje odnosno da zadovolje pravo na kulturu."




:vzagrljaj: :vzagrljaj: :vzagrljaj: :cvet::cvet::cvet:
 
Poslednja izmena:
Kako da se zasmejes kad ti zubi cvokocu od straha?
Već sam mislila da pišem na tu temu... ok...
U svetu postoje ozbiljne institucije, tipa radionica u kojima se ljudi uče da se
suočavaju sa strahovima...
Uostalom, horor filmovi i tome služe...
Kada moj brat i ja gledamo horor, on se valja od smeha, a ja virim jednim okom i gledam...
Ja bi trebalo nekoliko puta da odgledam isti film i da ukapiram da je to režija i priča neka
koja i služi tome da nas plaši...
I tako bih se naučila na tu vrstu straha

Imam fobiju od visine... ali, kada gledam Peru kojota, onda se valjam od smeha kad on
pada sa visine
U suštini, treba pronaći trik kojim kod sebe poništavamo strah...

Znaš kada bih smela da skočim bandži džanping?
Ali, ako mi je neko od mojih u opasnosti i ako ga tim skokom mogu spasiti, to bih učinila bez
razmišljanja...
Izvini na ovolikom pisanju... prosto sam zabeležila svoje razmišljanje...
:vzagrljaj:
 
Već sam mislila da pišem na tu temu... ok...
U svetu postoje ozbiljne institucije, tipa radionica u kojima se ljudi uče da se
suočavaju sa strahovima...
Uostalom, horor filmovi i tome služe...
Kada moj brat i ja gledamo horor, on se valja od smeha, a ja virim jednim okom i gledam...
Ja bi trebalo nekoliko puta da odgledam isti film i da ukapiram da je to režija i priča neka
koja i služi tome da nas plaši...
I tako bih se naučila na tu vrstu straha

Imam fobiju od visine... ali, kada gledam Peru kojota, onda se valjam od smeha kad on
pada sa visine
U suštini, treba pronaći trik kojim kod sebe poništavamo strah...

Znaš kada bih smela da skočim bandži džanping?
Ali, ako mi je neko od mojih u opasnosti i ako ga tim skokom mogu spasiti, to bih učinila bez
razmišljanja...
Izvini na ovolikom pisanju... prosto sam zabeležila svoje razmišljanje...
:vzagrljaj:
Ne, bas si lepo rekla. Ali jedno je film i znas da je film i da ces na kraju "biti na sigurnom" zavrsice se i prestace taj horor (uzgred, volim horor tj. volela sam sada mi nije interesantan), a npr. ako apliciras za posao i sledi ti razgovor, onda nije nimalo prijatno, a pored tebe jos 70 ljudi stoji i ceka na razgovor, i vidis, bolji su od tebe bar neki.

Ali tacno je, treba pronaci trik kojim se ponistava strah, samo on je nekad jaci od mene (nas), ja ga jos uvek nisam nasla, jos uvek sam onaj isti "tremaros" kao kad sam prvi put u 5. razredu radila pismeni iz matematike.
 
Ne, bas si lepo rekla. Ali jedno je film i znas da je film i da ces na kraju "biti na sigurnom" zavrsice se i prestace taj horor (uzgred, volim horor tj. volela sam sada mi nije interesantan), a npr. ako apliciras za posao i sledi ti razgovor, onda nije nimalo prijatno, a pored tebe jos 70 ljudi stoji i ceka na razgovor, i vidis, bolji su od tebe bar neki.

Ali tacno je, treba pronaci trik kojim se ponistava strah, samo on je nekad jaci od mene (nas), ja ga jos uvek nisam nasla, jos uvek sam onaj isti "tremaros" kao kad sam prvi put u 5. razredu radila pismeni iz matematike.
Ni ja ne volim te "javne nastupe" i neizvesnost... Mislim da bi dobar psiholog rekao da od takve situacije nikada nećemo umreti... Da je to nerealan
odgovor našeg vegetativnog sistema i da o pravoj opasnosti treba stati i raznisliti... raščlaniti je... naprimer, ako te ne prime na posao, nećeš umreti... možda te je baš Bog spasao, pa te čeka nešto bolje... skoro da možeš da počneš i da se raduješ, ako te ne prime, hahahahah
 
Ni ja ne volim te "javne nastupe" i neizvesnost... Mislim da bi dobar psiholog rekao da od takve situacije nikada nećemo umreti... Da je to nerealan
odgovor našeg vegetativnog sistema i da o pravoj opasnosti treba stati i raznisliti... raščlaniti je... naprimer, ako te ne prime na posao, nećeš umreti... možda te je baš Bog spasao, pa te čeka nešto bolje... skoro da možeš da počneš i da se raduješ, ako te ne prime, hahahahah
Da znas:idea: hahaha...pa to mi je i jedina uteha bila, nisu me primili i odahnula sam, videla sam da to i nije bio posao za mene.

Strah je prouzrokovan zeljom da jos zivis. Dakle pomiris se sa smrcu, i vise nema straha...
Ima i toga u zivotu, naravno, ali mislim da to nije bas tema vec neprijatne situacije.

Ustvari, sigurna sam da sve prave stvari dolaze spontano i da tad nema straha.
 
Jel ti kažem, hahahahah
Bog te spasao!

Ima bolji plan za tebe..
.

:heart2: :heart2: :heart2: :zcepanje::zcepanje::zcepanje::zcepanje:
To bi rekla moja majka isto, ali ja smatram da ipak postoje stvari koje su iskljucivo u nasim rukama, i od nas samih zavise.

Ne moze neko da ne uci za ispit i da veruje da ce "Bog da ga spase" tj. da ce da polozi.

Kazem samo, sreca da sam i sama shvatila da taj konkretan posao i nije bio za mene, ne bih se nasla u njemu.

Eto, ni za ispit mi nikad nije polazilo za rukom da se nasmejem, naprotiv, cvokotali bi mi zubi do kraja. Ima stvari gde se trazi ozbiljnost i nikakvim trikovima ne moze da se "izvuce".
 
To bi rekla moja majka isto, ali ja smatram da ipak postoje stvari koje su iskljucivo u nasim rukama, i od nas samih zavise.

Ne moze neko da ne uci za ispit i da veruje da ce "Bog da ga spase" tj. da ce da polozi.

Kazem samo, sreca da sam i sama shvatila da taj konkretan posao i nije bio za mene, ne bih se nasla u njemu.

Eto, ni za ispit mi nikad nije polazilo za rukom da se nasmejem, naprotiv, cvokotali bi mi zubi do kraja. Ima stvari gde se trazi ozbiljnost i nikakvim trikovima ne moze da se "izvuce".
Širimo temu, ili zalazimo u drugu... meni ne smeta....
Pa da kažem: Ne bih dala ruku u vatru da postoje stvari koje su isključivo u našim rukama... Poznavajući energije, znam da je uticaj energija ogroman i da je
svuda oko nas i u nama...
A, ako obrnemo red reči i smisao, onda "su stvari isključivo u našim rukama"... pri tom treba da znamo ko smo mi...Baratamo mnogim energijama, a da toga nismo svesni, niti su nam poznate tehnike baratanja energijama...

Bolje da ništa nisam napisala, jer za ovu temu nema instant znanja...
:heart2:
 
Širimo temu, ili zalazimo u drugu... meni ne smeta....
Pa da kažem: Ne bih dala ruku u vatru da postoje stvari koje su isključivo u našim rukama... Poznavajući energije, znam da je uticaj energija ogroman i da je
svuda oko nas i u nama...
A, ako obrnemo red reči i smisao, onda "su stvari isključivo u našim rukama"... pri tom treba da znamo ko smo mi...Baratamo mnogim energijama, a da toga nismo svesni, niti su nam poznate tehnike baratanja energijama...

Bolje da ništa nisam napisala, jer za ovu temu nema instant znanja...
:heart2:
Bas to htedoh da kazem. Nema "recepata", svako je na svoj nacin i individua, a jedino je od energije potrebna volja i trud. Gde je imas, uspes pre ili kasnije, gde je nemas dovoljno ne uspes i to je to. Ne uvek, ali za ovakve svakodnevne stvari da. A sto kazes, nesto je i do spleta okolnosti, i nije bas sve u nasim rukama.

I da se vratim na temu i zavrsim, eto jedino bi me priliom ispita nasmejalo (sto je ruzno, ali je opustajuce makar na trenutak), to je kad neko lupi gore nego sto bih i ja u svoj svojoj tremi i zbunjenosti lupila. Bilo je i takvih slucajeva da sam se smejala glasno na naciji odgovor na ispitno pitanje, i posle izvinjavala svojim kolegama (koji bi me redovno i shvatali, naravno i drugi bi se smejali cak i oni sami posle, ali ja se nekako smejem najglasnije, mozda zato sto imam i najvecu tremu).

Eto, to su ti pozitivni momenti izazvani drugim ljudima, ali eto, sama od sebe, nikako! Volela bih da sam drugacija, ali nisam, i sta da se radi?:vzagrljaj:

Zdravo sada, pozdrav! :lakunoc: :uja:
 
Bas to htedoh da kazem. Nema "recepata", svako je na svoj nacin i individua, a jedino je od energije potrebna volja i trud. Gde je imas, uspes pre ili kasnije, gde je nemas dovoljno ne uspes i to je to. Ne uvek, ali za ovakve svakodnevne stvari da. A sto kazes, nesto je i do spleta okolnosti, i nije bas sve u nasim rukama.

I da se vratim na temu i zavrsim, eto jedino bi me priliom ispita nasmejalo (sto je ruzno, ali je opustajuce makar na trenutak), to je kad neko lupi gore nego sto bih i ja u svoj svojoj tremi i zbunjenosti lupila. Bilo je i takvih slucajeva da sam se smejala glasno na naciji odgovor na ispitno pitanje, i posle izvinjavala svojim kolegama (koji bi me redovno i shvatali, naravno i drugi bi se smejali cak i oni sami posle, ali ja se nekako smejem najglasnije, mozda zato sto imam i najvecu tremu).

Eto, to su ti pozitivni momenti izazvani drugim ljudima, ali eto, sama od sebe, nikako! Volela bih da sam drugacija, ali nisam, i sta da se radi?:vzagrljaj:

Zdravo sada, pozdrav! :lakunoc: :uja:
Veliko si srce... baš sam se nasmejala... sve je smešno kad prođe, hahahah
Hvala na lepim komentarima
Laku noć i tebi
:vzagrljaj: :heart2:
 
Veliko si srce... baš sam se nasmejala... sve je smešno kad prođe, hahahah
Hvala na lepim komentarima
Laku noć i tebi
:vzagrljaj: :heart2:
Hvala tebi, da znas da si me na kraju i oraspolozila i nasmejala, jer sad se secam tih trenutaka i koliko smo se posle smejali zbog toga, da se i sad jos u sebi smejem kad se toga setim da ne mogu ni da zaspim pa evo citam jos i neke druge teme.:uja: :lol: :vzagrljaj:
 

Back
Top