
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
SLUTNJE
Ponekad...
tuge me uhvate...
velike
kao more duboke
valovi k'o slutnje jedna drugu jure
ponekad...
tuga mi je kao pučina
duša mi sitna, ptičija
preleteti je ne može
pokuša....ali u valovima udavi se...
