slušanje problema bližnjih

mig-x:

realno je nemoguce promeniti stvarnost tako da je uvek u skladu sa sopstvenim potrebama

kako je nemoguce promeniti stvarnost? zar stvarno mislis da je nemoguce da neko digne celu planetu u vazduh (ili barem kontinent? ne mora cela planeta.) to je jedan nacin na koji covek moze da promeni celokupnu stvarnost, inferioran, da, ali svejedno potpuno realan nacin.

sto se tice prilagodjavanja, postoje dve vrste.

zdravo prilagodjavanje. ono nije nikakvo prilagodjavanje vec asimilacija: covek asimilira nacine na koji drugi ljude zive, nacine koji su mu strani, imitira/upija ih, jednom recju postaje kao oni. to nije prilagodjavanje jer se covek na taj nacin ne smanjuje vec raste, dakle ne gubi nista vec dobija, postaje kompleksniji, sto je definicija zdravlja.

bolesno prilagodjavanje. ono jeste ono sto po difoltu podrazumevam kad kazem prilagodjavanje: to je kad je covek nesposoban da izdrzi tenziju izmedju suprotnih perspektiva te biva prisiljen da unisti jednu od njih. to je bolesno jer se covek na taj nacin smanjuje, znaci postaje (bolesno) jednostavniji, unazadjuje se, postaje dekadent.

postoje tri nacina na koji se ljudi prilagodjavaju.

1. klasicno prilagodjavanje

to je kad covek odustane od svoje perspektive i usvoji tudju. klasicna prica. naprimer, lik koji je kao tinejdzer voleo video igre sada kada je odrastao odjednom prestaje da ih voli (pocinje da ih mrzi) jer sad je postao ozbiljan covek a video igre nisu za ozbiljne ljude, je l tako. ili recimo druga varijanta: mrzi video igre jer misli da su one odgovorne za njegov nedostatak drustvenog zivota. ili je prosto poceo da se druzi sa ljudima koji ne podnose video igre pa je i on sam poceo da ih ne podnosi kako bi mogao da nastavi da se druzi sa njima. ili devojka koja mrzi bivseg jer ne moze da ga zaboravi. ili ateista bivsi hriscanin koji se sada stidi sebe, svoje hriscanske proslosti, i koji vise ne moze da vidi niceg pozitivnog u hriscanstvu. ili lik koji je resio da obrise svoj petogodisnji blog jer od silnog srama ne moze vise da ga gleda. primera ima milion.

2. inat

to je obrnuta vrsta koja je, na neki nacin, snaznija vrsta ali svejedno bolesna vrsta prilagodjavanja. naime, to je kad covek u pokusaju da sacuva svoju perspektivu pocne da hejtuje tudju. time se smanjuje jer odbija da prihvati tudje perspektive, znaci odbija da raste. primer: gejmer koji u pokusaju da sacuva svoju gejmersku strast pocinje da hejtuje drustveni zivot. ili lik koji mrzi nove godine. ili robovi koji mrze moje teorije :lol:

postoji i obrnuta verzija inata koja na prvi pogled izgleda kao klasicno prilagodjavanje. to je recimo kad devojka prestane da bude sve ono sto je podseca na bivseg i pocne da bude sve ono sto je suprotno od toga jer je nesposobna da ga zaboravi.

3. kompromis

to je kad se pojavi neko pametan pa spoji dve suprotne i nespojive perspektive u jednu, kao da je tako nesto moguce :lol: i sve zato da bi izbegao rat izmedju njih. savremeni "lideri", naprimer, koji na vlast dolaze tako sto dozvoljavaju rulji da glasa izmedju vise njih :lol: ali nemoguce je spojiti lidera i roba. ili si lider ili si rob. ako pristajes na spajanje roba i lidera u jedno, na kompromis, ONDA SI DEFINITIVNO ROB. ili moje bivse kolege koje misle da je moguc nekakav kompromis izmedju umetnicke i poslovne perspektive. ali poslovna perspektiva je REAKCIJA, PRILAGODJAVANJE MASI ZARAD NOVCA, dok je umetnicka AKCIJA, STVARANJE NOVIH VREDNOSTI. umetnik je u odnosu na biznismena GOSPODAR i biznismen je u odnosu na umetnika ROB i gde umetnik pokusa da postane biznismen u isto vreme on prestaje biti umetnik i postaje biti biznismen. end of story.



prilagodjavanje = raspadanje = reakcija
oblikovanje okoline = rast = akcija

sve sto ti se desava u zivotu je ono sto si pozeleo nekada u proslosti.
to sto ti se cesto cini da ono sto si dobio nije ono sto si pozeleo, to je samo varka i s tim nije protiv-argument.
sve zelje moraju da nastave da postoje.
cilj nije negacija vec afirmacija.
cilj je, dakle, nemati vremena za neke zelje od silnih drugih zelja, a ne gasenje zelja.
kao sto rekoh ranije, zelje su fantasticna stvar i covek treba da ih ima sto vise.
zelja da se obrise proslost ili iskoreni zelja je samo dodatna zelja i to zelja koja vodi u bolest.
cilj je prihvatiti sve posledice pozeljenog, sto znaci prihvatiti i smrt.
osnova zivota: tenzija izmedju zelje za zivotom i zelje za smrcu.
aktivna osoba voli smrt, reaktivna voli zivot.



btw, sve ovde sto pisem je uvek jedno 50x manje nego sto mi prodje kroz glavu :lol: ako se ovaj post cini poprilicno dugacak, sta bi onda mislili da sam ispisao SVAKU misao :lol:
 
da se vratim ovom postu na trenutak:

...što se tiče griže savesti, u većini slučajeva opterećuje i unazađuje čoveka, čineći ga neproduktivnim, osim ako nije neko teško krivično delo, gde imamo grižu savesti kao dokaz da ispred sebe imamo čoveka a ne psihopatu...

postoje dva razlicita osecaja sramote, jedan koji je zdrav i jedan koji nije (sto je ono sto po difoltu podrazumevam kad kazem osecaj sramote/stida iliti griza savest.)

zdrav osecaj sramote nastaje naprimer kad u interakciji sa covekom koga izuzetno cenis (autoritet recimo, ili ako si zensko, muz) uradis nesto sto ga ucini izuzetno ljutim (ili prosto nesto cime u njegovim ocima ispadnes kao totalni debil.) nakon jednog takvog okrsaja javlja se neprijatno osecanje koje mozemo nazvati osecajem sramote i to je sasvim zdrav osecaj.

bolestan osecaj sramote nastaje kao reakcija na taj prvobitni, zdravi osecaj sramote, kao posledica nemogucnosti da se taj osecaj izdrzi (sto je definicija kompulzije.) osoba se okrece protiv sebe i ili unistava deo svoje licnosti (klasicno prilagodjavanje) ili blokira potencijalni rast odredjenih delova licnosti (inat.)

to nema nikakve veze s krivicnim delima jer krivicna dela sama po sebi nisu losa stvar (uopste, pojam psihopate je definisan iz ugla treceg lica, tacnije, iz ugla drustva, tako da je nebitan, jer se ovde bavimo individuom iz ugla prvog lica.)

ono sto je u korenu svakog psihickog problema je nesposobnost coveka da primi udarce odn. da izdrzi tenziju izmedju suprotnosti.
 
uopste, svaka greska proizilazi iz nesposobnosti coveka da izdrzi tenziju izmedju suprotnosti iliti, drugim recima, kao posledica reakcije odn. oslobadjanja tereta kojeg vise nismo u stanju da nosimo na ledjima.
komicno je to sto se ti ljudi boje da ce izgubiti deo sebe ako ne reaguju :lol: dok u realnosti najvise gube bas zato sto reaguju.
reaktivne osobe se mogu identificirati na osnovu reaktivnih stavova kao sto su hejt prema autoritetu, hejt prema rangu, ljubav prema egalitarijanizmu i slicne gluposti.
 
mig-x:


kako je nemoguce promeniti stvarnost? zar stvarno mislis da je nemoguce da neko digne celu planetu u vazduh (ili barem kontinent? ne mora cela planeta.) to je jedan nacin na koji covek moze da promeni celokupnu stvarnost, inferioran, da, ali svejedno potpuno realan nacin.

sto se tice prilagodjavanja, postoje dve vrste.

zdravo prilagodjavanje. ono nije nikakvo prilagodjavanje vec asimilacija: covek asimilira nacine na koji drugi ljude zive, nacine koji su mu strani, imitira/upija ih, jednom recju postaje kao oni. to nije prilagodjavanje jer se covek na taj nacin ne smanjuje vec raste, dakle ne gubi nista vec dobija, postaje kompleksniji, sto je definicija zdravlja.

bolesno prilagodjavanje. ono jeste ono sto po difoltu podrazumevam kad kazem prilagodjavanje: to je kad je covek nesposoban da izdrzi tenziju izmedju suprotnih perspektiva te biva prisiljen da unisti jednu od njih. to je bolesno jer se covek na taj nacin smanjuje, znaci postaje (bolesno) jednostavniji, unazadjuje se, postaje dekadent.

postoje tri nacina na koji se ljudi prilagodjavaju.

1. klasicno prilagodjavanje

to je kad covek odustane od svoje perspektive i usvoji tudju. klasicna prica. naprimer, lik koji je kao tinejdzer voleo video igre sada kada je odrastao odjednom prestaje da ih voli (pocinje da ih mrzi) jer sad je postao ozbiljan covek a video igre nisu za ozbiljne ljude, je l tako. ili recimo druga varijanta: mrzi video igre jer misli da su one odgovorne za njegov nedostatak drustvenog zivota. ili je prosto poceo da se druzi sa ljudima koji ne podnose video igre pa je i on sam poceo da ih ne podnosi kako bi mogao da nastavi da se druzi sa njima. ili devojka koja mrzi bivseg jer ne moze da ga zaboravi. ili ateista bivsi hriscanin koji se sada stidi sebe, svoje hriscanske proslosti, i koji vise ne moze da vidi niceg pozitivnog u hriscanstvu. ili lik koji je resio da obrise svoj petogodisnji blog jer od silnog srama ne moze vise da ga gleda. primera ima milion.

2. inat

to je obrnuta vrsta koja je, na neki nacin, snaznija vrsta ali svejedno bolesna vrsta prilagodjavanja. naime, to je kad covek u pokusaju da sacuva svoju perspektivu pocne da hejtuje tudju. time se smanjuje jer odbija da prihvati tudje perspektive, znaci odbija da raste. primer: gejmer koji u pokusaju da sacuva svoju gejmersku strast pocinje da hejtuje drustveni zivot. ili lik koji mrzi nove godine. ili robovi koji mrze moje teorije :lol:

postoji i obrnuta verzija inata koja na prvi pogled izgleda kao klasicno prilagodjavanje. to je recimo kad devojka prestane da bude sve ono sto je podseca na bivseg i pocne da bude sve ono sto je suprotno od toga jer je nesposobna da ga zaboravi.

3. kompromis

to je kad se pojavi neko pametan pa spoji dve suprotne i nespojive perspektive u jednu, kao da je tako nesto moguce :lol: i sve zato da bi izbegao rat izmedju njih. savremeni "lideri", naprimer, koji na vlast dolaze tako sto dozvoljavaju rulji da glasa izmedju vise njih :lol: ali nemoguce je spojiti lidera i roba. ili si lider ili si rob. ako pristajes na spajanje roba i lidera u jedno, na kompromis, ONDA SI DEFINITIVNO ROB. ili moje bivse kolege koje misle da je moguc nekakav kompromis izmedju umetnicke i poslovne perspektive. ali poslovna perspektiva je REAKCIJA, PRILAGODJAVANJE MASI ZARAD NOVCA, dok je umetnicka AKCIJA, STVARANJE NOVIH VREDNOSTI. umetnik je u odnosu na biznismena GOSPODAR i biznismen je u odnosu na umetnika ROB i gde umetnik pokusa da postane biznismen u isto vreme on prestaje biti umetnik i postaje biti biznismen. end of story.



prilagodjavanje = raspadanje = reakcija
oblikovanje okoline = rast = akcija

sve sto ti se desava u zivotu je ono sto si pozeleo nekada u proslosti.
to sto ti se cesto cini da ono sto si dobio nije ono sto si pozeleo, to je samo varka i s tim nije protiv-argument.
sve zelje moraju da nastave da postoje.
cilj nije negacija vec afirmacija.
cilj je, dakle, nemati vremena za neke zelje od silnih drugih zelja, a ne gasenje zelja.
kao sto rekoh ranije, zelje su fantasticna stvar i covek treba da ih ima sto vise.
zelja da se obrise proslost ili iskoreni zelja je samo dodatna zelja i to zelja koja vodi u bolest.
cilj je prihvatiti sve posledice pozeljenog, sto znaci prihvatiti i smrt.
osnova zivota: tenzija izmedju zelje za zivotom i zelje za smrcu.
aktivna osoba voli smrt, reaktivna voli zivot.



btw, sve ovde sto pisem je uvek jedno 50x manje nego sto mi prodje kroz glavu :lol: ako se ovaj post cini poprilicno dugacak, sta bi onda mislili da sam ispisao SVAKU misao :lol:

...da li bi mogao da zapišeš svaku?..:lol.
..
ala tutnji kod tebe
 
da se vratim ovom postu na trenutak:



postoje dva razlicita osecaja sramote, jedan koji je zdrav i jedan koji nije (sto je ono sto po difoltu podrazumevam kad kazem osecaj sramote/stida iliti griza savest.)

zdrav osecaj sramote nastaje naprimer kad u interakciji sa covekom koga izuzetno cenis (autoritet recimo, ili ako si zensko, muz) uradis nesto sto ga ucini izuzetno ljutim (ili prosto nesto cime u njegovim ocima ispadnes kao totalni debil.) nakon jednog takvog okrsaja javlja se neprijatno osecanje koje mozemo nazvati osecajem sramote i to je sasvim zdrav osecaj.

bolestan osecaj sramote nastaje kao reakcija na taj prvobitni, zdravi osecaj sramote, kao posledica nemogucnosti da se taj osecaj izdrzi (sto je definicija kompulzije.) osoba se okrece protiv sebe i ili unistava deo svoje licnosti (klasicno prilagodjavanje) ili blokira potencijalni rast odredjenih delova licnosti (inat.)

to nema nikakve veze s krivicnim delima jer krivicna dela sama po sebi nisu losa stvar (uopste, pojam psihopate je definisan iz ugla treceg lica, tacnije, iz ugla drustva, tako da je nebitan, jer se ovde bavimo individuom iz ugla prvog lica.)

ono sto je u korenu svakog psihickog problema je nesposobnost coveka da primi udarce odn. da izdrzi tenziju izmedju suprotnosti.

Kakvu interakciju imati sa čovekom koji nema zdrav osećaj sramote, a ima ih takvi hodaju ovom zemljom?
...onaj osećaj kad te sramota njihove sramote...
....
onako na tren samo
 
da li bi mogao da zapišeš svaku?..:lol.

ne. kod mene misli lete: kad prolete, nema ih vise.

Kakvu interakciju imati sa čovekom koji nema zdrav osećaj sramote, a ima ih takvi hodaju ovom zemljom?

ako se ne srami to znaci da ne ceni ono sto bi, po tebi, trebao da ceni. ne moz ti tu nista, im afraid.

...onaj osećaj kad te sramota njihove sramote...

to je nekakav trougao, je l. pa nista, jbg, bude te sramota pa te prodje.
 
Mnogima se desava da ih bližnji , familija , komšije ili kolege opterećju sa njihovim problemima a ni često sopstvene nismo u stanju da rešimo .
Ne znam više šta im je da mene opterećuju , možda drugi više nemaju živaca za njih pa se nakačili ....
Eto , večeras u gostima oko 7 , svratile komšije koje su mi ranije uvek izlazile u susret , ali sad su godinu dana u svojim problemima (krediti , započeli kuću, ostali oboje bez posla , itd......., i opet itd .......) , i posle njihovog rituala "ispovedi" od sat vremena , toliko se iscrpim slušajući , da moram odmah na dozu dubokog sna od 4 sata . Evo sad sam se probudio i postavljam temu.
Toliko me iscrpe tuđi problemi , a opet to su nasi bližnji koje ne možeš da otreseš tek tako . Ne znam kako čovek da sve to sasluša i da ostane ravnodušan sa istim potencijalom energije kao da ga nije ništa dotaklo .
Kao da ljudi u problemu koji je nastao silom prilika u našem društvu ,a ne njihovim prohtevima, postaju "energetski vampovi":neutral:
uvek sam spreman da saslusam i pomognem.
 
Mnogima se desava da ih bližnji , familija , komšije ili kolege opterećju sa njihovim problemima a ni često sopstvene nismo u stanju da rešimo .
Ne znam više šta im je da mene opterećuju , možda drugi više nemaju živaca za njih pa se nakačili ....
Eto , večeras u gostima oko 7 , svratile komšije koje su mi ranije uvek izlazile u susret , ali sad su godinu dana u svojim problemima (krediti , započeli kuću, ostali oboje bez posla , itd......., i opet itd .......) , i posle njihovog rituala "ispovedi" od sat vremena , toliko se iscrpim slušajući , da moram odmah na dozu dubokog sna od 4 sata . Evo sad sam se probudio i postavljam temu.
Toliko me iscrpe tuđi problemi , a opet to su nasi bližnji koje ne možeš da otreseš tek tako . Ne znam kako čovek da sve to sasluša i da ostane ravnodušan sa istim potencijalom energije kao da ga nije ništa dotaklo .
Kao da ljudi u problemu koji je nastao silom prilika u našem društvu ,a ne njihovim prohtevima, postaju "energetski vampovi":neutral:



slusam oduvek i nikad me ne iscrpi, umem da se ogradim, otkako znam za sebe.
 
Mnogima se desava da ih bližnji , familija , komšije ili kolege opterećju sa njihovim problemima a ni često sopstvene nismo u stanju da rešimo .
Ne znam više šta im je da mene opterećuju , možda drugi više nemaju živaca za njih pa se nakačili ....
Eto , večeras u gostima oko 7 , svratile komšije koje su mi ranije uvek izlazile u susret , ali sad su godinu dana u svojim problemima (krediti , započeli kuću, ostali oboje bez posla , itd......., i opet itd .......) , i posle njihovog rituala "ispovedi" od sat vremena , toliko se iscrpim slušajući , da moram odmah na dozu dubokog sna od 4 sata . Evo sad sam se probudio i postavljam temu.
Toliko me iscrpe tuđi problemi , a opet to su nasi bližnji koje ne možeš da otreseš tek tako . Ne znam kako čovek da sve to sasluša i da ostane ravnodušan sa istim potencijalom energije kao da ga nije ništa dotaklo .
Kao da ljudi u problemu koji je nastao silom prilika u našem društvu ,a ne njihovim prohtevima, postaju "energetski vampovi":neutral:
Da su te pozvali na neku roštiljčinu ne bi te bacili u aut ;)
A,sećaš li se kada su oni tebi "izlazili u susret" jesi li ih ti smarao žvakom zašto treba da ti izadju u susret....:manikir:
 
Slušanje problema najbližih ume da bude i naporno i zanimljivo. Naporno kad slušaš npr od mame Ovaj doktor, onaj doktor, posledice ove bolesti, one bolesti su takve i takve. Zanimljivo kad slušaš bratove probleme oko kladionice, nekada se slažemo, ali ima i slučajeva kad bi ja odigrao drugačije. Svoje prave probleme ni nepriča samnom-već sa svojim drugovima.
 
Čemu onda služi pamcenje , ako po definiciji usera moramo da treniramo da zaboravljamo .

dobro pitanje

prva stvar: ja ne govorim o potpunom vec o privremenom zaboravljanju
znaci o potiskivanju memorija koje blokiraju akciju
naprimer, kad si bolestan i kad si vezan za krevet mesec dana pametno je da zaboravis sve o cemu si razmisljao dok si bio zdrav
ali ne da zaboravis potpuno, vec samo dok si bolestan, dok ne ozdravis
zasto je to pozeljno? da ne bi kukao, da bi minimizirao dizentigraciju mozdanog sistema da se izrazim strucno
jer kukanje je zarazna stvar i moze lako da predje sa jedne aktivnosti na drugu i sve tako dok te na kraju ne sj.ebe
tj natera te da odustanes od svih svojih ciljeva u zivotu

sto se pamcenja tice, pamcenje/znanje je odlicna stvar
sto vise znanja to bolje
medjutim, tu postoji jos jedna varijabla a to je kapacitet varenja
kapacitet varenja ogranicava coveka koju kolicinu znanja (kao i uopste koje znanje) moze da iskoristi u datom trenutku
ako imas vise znanja nego sto mozes da svaris onda je to lose jer dovodi do dezintegracije
zato moras da zaboravljas, da selektujes koje memorije ces da pustis u svest
 
dobro pitanje

prva stvar: ja ne govorim o potpunom vec o privremenom zaboravljanju
znaci o potiskivanju memorija koje blokiraju akciju
naprimer, kad si bolestan i kad si vezan za krevet mesec dana pametno je da zaboravis sve o cemu si razmisljao dok si bio zdrav
ali ne da zaboravis potpuno, vec samo dok si bolestan, dok ne ozdravis
zasto je to pozeljno? da ne bi kukao, da bi minimizirao dizentigraciju mozdanog sistema da se izrazim strucno
jer kukanje je zarazna stvar i moze lako da predje sa jedne aktivnosti na drugu i sve tako dok te na kraju ne sj.ebe
tj natera te da odustanes od svih svojih ciljeva u zivotu

sto se pamcenja tice, pamcenje/znanje je odlicna stvar
sto vise znanja to bolje
medjutim, tu postoji jos jedna varijabla a to je kapacitet varenja
kapacitet varenja ogranicava coveka koju kolicinu znanja (kao i uopste koje znanje) moze da iskoristi u datom trenutku
ako imas vise znanja nego sto mozes da svaris onda je to lose jer dovodi do dezintegracije
zato moras da zaboravljas, da selektujes koje memorije ces da pustis u svest
Znaci sto bi obican serbin rekoo , po litre dobre ljute sljivke , dok ne potisnes emocionalno opteretive misli , u protivnom definicija takve osobe kakvu opisijes se u srpskom recniku naziva SAMOZIVa osoba.
 

Back
Top