Slovenački memorandum (1985-7)

Osuđeno je sve što bi moglo koristiti očuvanju Jugoslavije a nagrađeno sve ono što je vodilo njenom razaranju.



Nacionalizmu i nije potrebna logika već mnogo češće igra na polju emocija. Slovenija je bila najrazvijeniji deo SFRJ i nisu hteli da daju svoj novac za razvoj Kosova, izdržavanje JNA i drugih saveznih službi. Racionalno su koristili ostatak države kao sirovinsku bazu i mudro razvijali svoju industriju. Izražena racionalnost im je ostala kao posledica germanskog uticaja i vidno je odudarala od balkanske iracionalnosti i javašluka.

Ali kažem lepo, ako si pametan čovek, a da bi došao do položaja u društve dokle ona stigla jeste to realno i treba da budeš, onda nema smisla lupetat najelementarnije stvari koje se mogu proveriti i dokazati pogrešnim. Ja ne znam je li ona zagazila u neku mentalnu bolest pod stare dane; to bi moglo biti možda i najlogičnije objašnjenje, ali svakako je morala čuti da pored toga što postoje živi ljudi koji se sećaju postoje i biblioteke i na kraju krajeva internet danas. Mogu samo da zamislim kako se voditeljka emisije osećala u tom trenutku; ja svakako ne bih mogao tek tako da pustim da se snimi izjava radi montiranja, već bih malo više ispitao o čemu se tu radi.

Ako se sećaš, samo koji minut ranije, Hribarova spominje da je ponuda srpske inteligencije bila da se Slovencima pstavo samo kulturna autonomija, iz vremena Kraljevine Jugoslavije, a sve ostalo ukine.

Evo mogu ja da se ponašam tako pametno kao g-đa Hribar: problem u jeku pregovora predsednika republika pod medijacijom EZ je u tome što su Kučan i Tuđman nudili Srbima ono što su oni već dobili fermanima 1793, 1794. i 1796. godine; nisu bili spremni da idu dalje od Akermanske konvencije. Ni Gligorov se nije baš slagao sa predlozima kolega iz Slovenije i Hrvatske, zato što mu nije bilo najjasnije koji bi tačno bio suverenitet Turske nad Makedonijom u slučaju njene podele.
 
Poslednja izmena:

Back
Top