Sloboda (u)književnosti

Hemingvej je dobio Nobelovu nagradu za jednu neobičnu
ribolovačku priču, ali samo zato što su je svi drugi
shvatili kao alegoriju.
A "Starac i more" je bukvalno ribolovačka priča i ništa više,
zapis sa lova na sabljarke koji je Hemingvej toliko voleo.
A kao alegorija je izuzetna, sjajna.
Nije veliki pisac onaj koji samo prenosi u književnost svoje
doživljaje, a Hemingvej je baš takav.
Za veliko delo treba mnogo više od toga.
Mnogo više mašte i naravno - filozofije.

Slazem se sa konkretizacijom. Nisam ni mislio da su velika dela ona koja se mogu podvesti pod najobicniju hroniku, niti su to pisci posebno znacajni, eto, Solzenjicin je sasvim pristao primer.

Zavisno od karaktera citaoca, razlicito je i prihvatanje te, u pricu utkane, filozofije i pitanja koja pisac zeli da postavi. Dakako, ne i da odgovori, vec to ostavi citaocu. Kao ljubitelju realizma, neposredno iskustvo pisca mi je, bez premca, najsnazniji argument da ta pitanja prihvatim na opipljivoj osnovi i osecanja autora shvatim kao da sam u njegovoj glavi.

Masta i neprozivljeno o cemu se pise, vrlo se lako osete.
 
Dragoljube, može li ovo ovde da prođe? Ako misliš da je spam, obrisaću...;)

PREPOZNALI SE U ROMANU: Književni junaci premlatili spisateljicu!
http://www.kurir-info.rs/prepoznali...junaci-premlatili-spisateljicu-clanak-1017473
Nije spam,a i da jeste...:mrgreen:
Spam teme pogađa sujetu postavljača,a ovaj ovde baš nešto nije u formi...:lol:

Ali nije izniman slučaj s tim Kaljingorodom...Čak i meni se dešava da me zovu majstor Kovač
u ribolovu,poput mog "junaka"...
Pisci povremeno imaju te "sukobe sa stvarnošću"-ništa novo pod kapom nebeskom...
 
Hemingvej je dobio Nobelovu nagradu za jednu neobičnu
ribolovačku priču, ali samo zato što su je svi drugi
shvatili kao alegoriju.
A "Starac i more" je bukvalno ribolovačka priča i ništa više,
zapis sa lova na sabljarke koji je Hemingvej toliko voleo.
A kao alegorija je izuzetna, sjajna.
Nije veliki pisac onaj koji samo prenosi u književnost svoje
doživljaje, a Hemingvej je baš takav.
Za veliko delo treba mnogo više od toga.
Mnogo više mašte i naravno - filozofije.
Možda nevažan podatak,ali za tu priču je dobio Pulicerovu...
Nobelovu je za ukupno delo...
A inače "Starac i more",u pravu si donekle,ne treba da liči ikom na
metaforičnu priču! To bi bilo izmišljanje...Nije tako ni zamišljena ta priča,ni
viđena očima pisca...Pošto sam ribolovac,znam šta je u pitanju:Baš ono šta je
Hemingvej nazvao "cojones" -"ili jesi ili nisi" srpski!
Jednostavno je i kako je dobio nagrade:U Kraljevskoj Akademiji Svenske,
a i u odboru Pulicerove su bili mačoi u velikoj većini kojima je taj "cojones"
veoma blizak njihovoj naravi...Nastranu stručna mišljenja koja su okarakterisala
Hemingvejeva pisanja novinarskim izveštavanjem...Po meni je to preterano
loš sud jer je sam izbor tema već novi svet,novi univerzum...Pomalo patetićan,
ali i tragično uzvišen... (Ne dam ja "mog Hemingveja":mrgreen:)
 
I Solzenjicin je dobio Nobela zbog svojih zapisa iz Gulaga.
Ali to nije velika knjizevnost, zapravo nije nikakva.
Preteruješ,ali ne previše...:mrgreen:
Ja sam čitao Rak u vreme kad je Leonid Brežnjev bio gen sekretar kompartije SSSr-a...
Vidi...U to vreme sam i prošao evropski deo Roše i u svakom mestu si imao crveni transparent
na kom je pisalo da su sovjeti pobednici nad fašizmom i da je to bratski poduhvat...
U takvoj atmosferi napisati Rak je bilo zabijanje prsta u oko Velikom medvedu! Mogu slobodno
reči da je sva aktivnost Gorbačova potekla odatle...
Tako da moderna u kojoj je Rak pisan ,zaista nije neki umetnički domet,ali društveni je svakako epohalan-
i za svet,a za Rusiju i tadašnje članice Varšavskog pakta svakako...A to se ne može baš razdvojiti-malo
je još rano za to...
 
Mnogo ti je smela ova teorija, a misljenja sam da su u pitanju stvarno izuzeci i to jako retki.
Tolstoj nije mrdnuo iz one svoje Jasne Poljane, a pisao je o dogodvstinama koje nikako nije doziveo.
I kakve veze Andric ili Kish imaju sa ovim stvarima i pojavama?
I ko o cemu , baba o ustipcima pa i ja o Tomas Man-u.
On je samo u jedno knjizi ( mozda i Tonio Kreger) pisao o sebi i svom vidjenju svog rodnog kraja.
Ali Carobni breg i DrFaustus nemaju nikakve veze s tim
Solzeenjici, Kundera, bi bili neki predtsavnicci te tvoje teorije, ali to bas i nije velika knjizevnost.
Za mene nije ni Hemingvej.

Ih,Čarobni breg...
Mislim da je to i pokrenulo tu evropsku lavinu oslobođenja od viktorijanstva...
Meni i najdraže Manovo delo...
(Smrt u Veneciji je "samo" intrigantno po mnogo čemu...:mrgreen:)
I najbolja su dela koja se što manje oslanjaju na stvarna dešavanja i stvarne likove...
 
Ih,Čarobni breg...
Mislim da je to i pokrenulo tu evropsku lavinu oslobođenja od viktorijanstva...
Meni i najdraže Manovo delo...
(Smrt u Veneciji je "samo" intrigantno po mnogo čemu...:mrgreen:)
I najbolja su dela koja se što manje oslanjaju na stvarna dešavanja i stvarne likove...

Čini mi se da to više zavisi od čitaoca nego od pisca. Naši izdavači uglavnom biraju dela koja mogu prodati, a to su obično pisci koji su prošli "vatreno krštenje" u svojoj sredini. Da li je neko nešto lično proživeo ili samo preneo na papir slike koji je stvorio u svojoj mašti, nije toliko bitno. Kod dobrog pisca izmišljeno je realnije od doživljenog kod lošeg.
Postoji anegdota sa snimanja filma "Maratonac" sa Dastinom Hofmanom i Lorensom Olivijeom. Dastin je trebao da odglumi scenu dolaska na cilj, i kao pristalica Stanislavskog počeo je da trči oko igrališta. Jedan krug, drugi krug... Ser Lorens ga gleda, na kraju priđe Dastinu i upita:"Što tako jurite Dastine?" "Treba da odglumim scenu dolaska na cilj" "Pa zašto je jednostavno ne odglumite."
 
Ih,Čarobni breg...
Mislim da je to i pokrenulo tu evropsku lavinu oslobođenja od viktorijanstva...
Meni i najdraže Manovo delo...
(Smrt u Veneciji je "samo" intrigantno po mnogo čemu...:mrgreen:)
I najbolja su dela koja se što manje oslanjaju na stvarna dešavanja i stvarne likove...

Mislim da uvek postoji neka inicijalna kapisla, pa je to slucaj isa Bregom, carobnim.
Katja Man ( njegova zena) odlazi stvarno u Davos jer su lekari utvrdili tuberkulozu, on dolazi kod nje u posetu, snimaju i njega i kazu da i on ima
tuberkulozu, on bega glavom bez obzira:D Nije se nikada javila bolest ni kod njega ni kod njegove zene.
Man je bio biseksualan ( nikakva tajna to nije), pa otuda i Smrti u Veneciji.
Uticaj na Mana je imao i Dostojevski. Nitche kaze da je Dostojevski jedini psiholog od koga covek moze nesto da nauci. Dostojevski je imao uticaja i na
Kafku, Hesea, Döblin.a ( Berlin Alkesandarplatz) Martin Valzera i Tomasa Bernharda. Norbert Franc ( jedan knjizevni kriticar) kaze: Ako prvo citate Dostojevskog , a onda
Manov Carobni breg, pitate se sta je zapravo Man sam tu stvorio.

Meni vise lezi Carobni breg od bilo kod dela Dostojevskog, ali to je moj ukus. Poredjenja su i tako besmislena,
 
Možda nevažan podatak,ali za tu priču je dobio Pulicerovu...
Nobelovu je za ukupno delo...
A inače "Starac i more",u pravu si donekle,ne treba da liči ikom na
metaforičnu priču! To bi bilo izmišljanje...Nije tako ni zamišljena ta priča,ni
viđena očima pisca...Pošto sam ribolovac,znam šta je u pitanju:Baš ono šta je
Hemingvej nazvao "cojones" -"ili jesi ili nisi" srpski!
Jednostavno je i kako je dobio nagrade:U Kraljevskoj Akademiji Svenske,
a i u odboru Pulicerove su bili mačoi u velikoj većini kojima je taj "cojones"
veoma blizak njihovoj naravi...Nastranu stručna mišljenja koja su okarakterisala
Hemingvejeva pisanja novinarskim izveštavanjem...Po meni je to preterano
loš sud jer je sam izbor tema već novi svet,novi univerzum...Pomalo patetićan,
ali i tragično uzvišen... (Ne dam ja "mog Hemingveja":mrgreen:)

Uvek je zanimljivo kako ko vidi i doživi istu stvar.
Rašomonske priče.
Eto, ja istrajavam u mom "preterano lošem sudu" i kažem da je za mene
Hemingvejevo delo novinarsko izveštavanjenje iz sopstvenog avanturističkog života,
dosta patetično, ali zašto tragično uzvišeno?
Istina je da je pobio mnoge divne životinje u Africi i okitio kuću njihovim glavama,
kao i da je sebi ispalio metak u glavu - i jedno i drugo jeste tragično, ali za književnost
nije značajno.
Ni Nobelova nagrada nije uvek pripala najboljem.

Ali svako ima svog Hemingveja.
Tako i treba.
 
Mislim da uvek postoji neka inicijalna kapisla, pa je to slucaj isa Bregom, carobnim.
Katja Man ( njegova zena) odlazi stvarno u Davos jer su lekari utvrdili tuberkulozu, on dolazi kod nje u posetu, snimaju i njega i kazu da i on ima
tuberkulozu, on bega glavom bez obzira:D Nije se nikada javila bolest ni kod njega ni kod njegove zene.
Man je bio biseksualan ( nikakva tajna to nije), pa otuda i Smrti u Veneciji.
Uticaj na Mana je imao i Dostojevski. Nitche kaze da je Dostojevski jedini psiholog od koga covek moze nesto da nauci. Dostojevski je imao uticaja i na
Kafku, Hesea, Döblin.a ( Berlin Alkesandarplatz) Martin Valzera i Tomasa Bernharda. Norbert Franc ( jedan knjizevni kriticar) kaze: Ako prvo citate Dostojevskog , a onda
Manov Carobni breg, pitate se sta je zapravo Man sam tu stvorio.

Meni vise lezi Carobni breg od bilo kod dela Dostojevskog, ali to je moj ukus. Poredjenja su i tako besmislena,
Naginješ Manu jer je promišljen do tanćina dok kod Dostojevskog i pored očigledne genijalnosti,nema konzistentnosti
i jasnih ciljeva pisanja...Njemu je pisanje više kao i filozofija-nešto što treba raditi kad si takav...:mrgreen: Nekovrsni
nehajni komformizam psihološkog i filozofskog bavljenja literaturom...Tomas man se ,naprotiv,veoma ozbiljno bavi pisanjem i to s jasnim ciljem!
U pitanju je demistifikacija čoveka do dna svih njegovih i svesnih i kriomićnih poriva...
Ne shvatam romane Dostojevskog previše ozbiljno,pomalo su mi "luftikasti",kao da ih genije pisao u kancelariji gde je
bio osuđen da boravi...No,to je donekle i bila istina...Oko Zločina i kazne je, opravdano,mnogo polemika,ali među
prosećno inteligentnim...Među pametnijima-nema mnogo dilema...
A kod Mana stoje otvorena pitanja ljudskih ponora...
 
Uvek je zanimljivo kako ko vidi i doživi istu stvar.


Ni Nobelova nagrada nije uvek pripala najboljem.

Ali svako ima svog Hemingveja.
Tako i treba.

Citam Sinklera Luisa ( ja ga volim), Martin Arousmit i u predgovoru stoji da je dobio Pulicerovu nagradu bas za ovaj roman, ali je odbio rekavssi da
je istu zasluzio Teodor Drajzer ( valjda sa Americkom trgadeijom). Drajzer je jako obican, melodramatican, ne shvatam zasto Sinkler misli da je trebalo
da dobije tu nagradu. Nobelov komitet je bio prvih godina dodeljivanja nagrade jako naklonjen Sandinavcima, kasnije Amerikancima.
Mali narodi, nevazni jezici uredno se preskacu.
 
Naginješ Manu jer je promišljen do tanćina dok kod Dostojevskog i pored očigledne genijalnosti,nema konzistentnosti
i jasnih ciljeva pisanja...Njemu je pisanje više kao i filozofija-nešto što treba raditi kad si takav...:mrgreen: Nekovrsni
nehajni komformizam psihološkog i filozofskog bavljenja literaturom...Tomas man se ,naprotiv,veoma ozbiljno bavi pisanjem i to s jasnim ciljem!
U pitanju je demistifikacija čoveka do dna svih njegovih i svesnih i kriomićnih poriva...
Ne shvatam romane Dostojevskog previše ozbiljno,pomalo su mi "luftikasti",kao da ih genije pisao u kancelariji gde je
bio osuđen da boravi...No,to je donekle i bila istina...Oko Zločina i kazne je, opravdano,mnogo polemika,ali među
prosećno inteligentnim...Među pametnijima-nema mnogo dilema...
A kod Mana stoje otvorena pitanja ljudskih ponora...

Ne bih da poredim Mana i Dostojevskog.
Ali ne bih nikad rekla da je pisanje Dostojevskog "luftikasto" , baš zato što je
njegova"kancelarija" bila ćelija na smrt osuđenog.
Ali možda je ova opaska samo aluzija na crni humor, tako svojstven
Dostojevskom?
Sećam se dok sam čitala "Idiota" često sam smejala, ali kroz suze
Ne bih podržala ni to da je to pisanje"nehajni konformizam psihološkog i
filozofskog bavljenja literaturom".
Nema kod Dostojevskog ničeg nehajnog.
Sve je istinito, potresno, strašno, smešno, groteskno,tragično..
i tako uverljivo.
Da se naježiš.
Ako je iko poznavao "ponore ljudske duše" tako dobro, onda je to bio Dostojevski.
A da, ne smem nikako zaboraviti Šekspira.
 
Man nije osetio taj ponor, ali njegova pronicljivost i opažanje uspeli su da ga rekreiraju u delima, dok je Dostojevski to živeo i gledao, pa on iz te perspektive i piše :)
Oni su potpuno različiti pisci, ne znam odakle uopšte poređenje njih dvojice :D
Groteska kao stil...:mrgreen:
Tu spada i Kafka,ali i Beket (Moloa recimo)...I još dosta njih ...
Ali ,u pravu si...Man nije osetio taj "ponor" jer ga nije imao-ti ponori su česti kod skoro
shizofreničnih genija...Fjodor još i epileptičar bio...
Naime i metafizika nastaje baš na takvim podvajanjima koja izazivaju egzistencijalni strah
i kod običnih ljudi vode u stupor,a kod genija u neverovatne "nebeske" kreacije...I Boga je "video"
tako,ali samo u svojoj glavi...:lol:
Beket je to plastičnije i interesantnije,šetajući se po ivici ludila (što mu beše manir:mrgreen:)
u "Četkajući Godoa"...
 
Groteska kao stil...:mrgreen:
Tu spada i Kafka,ali i Beket (Moloa recimo)...I još dosta njih ...
Ali ,u pravu si...Man nije osetio taj "ponor" jer ga nije imao-ti ponori su česti kod skoro
shizofreničnih genija..
.Fjodor još i epileptičar bio...
Naime i metafizika nastaje baš na takvim podvajanjima koja izazivaju egzistencijalni strah
i kod običnih ljudi vode u stupor,a kod genija u neverovatne "nebeske" kreacije...I Boga je "video"
tako,ali samo u svojoj glavi...:lol:
Beket je to plastičnije i interesantnije,šetajući se po ivici ludila (što mu beše manir:mrgreen:)
u "Četkajući Godoa"...

Helderlin?;)
 
Citam Sinklera Luisa ( ja ga volim), Martin Arousmit i u predgovoru stoji da je dobio Pulicerovu nagradu bas za ovaj roman, ali je odbio rekavssi da
je istu zasluzio Teodor Drajzer ( valjda sa Americkom trgadeijom). Drajzer je jako obican, melodramatican, ne shvatam zasto Sinkler misli da je trebalo
da dobije tu nagradu. Nobelov komitet je bio prvih godina dodeljivanja nagrade jako naklonjen Sandinavcima, kasnije Amerikancima.
Mali narodi, nevazni jezici uredno se preskacu.

Kako mi se namesti ovaj citat Matije Bećkovića (danas sam čitala u autobusu):
(O međuvremenu - O slobodi)
"Oni ne vole kad narod bira. Oni misle da bi narod između kifle i mekinja izabrao mekinje. Zato mu treba dati samo jedno ili drugo.
Oni misle da je apolitično izabrati najlepšu devojku samo zato što je najlepša, najbolju pesmu samo zato što je najbolja, najsposobnijeg direktora zato što je najsposobniji, najjačeg boksera zato što je najjači. Oni za sve traže prave pobude i krajnju svrhu."
 
To beše onaj akademik iz Krunskog saveta što napisa onu emotivnu Veru Pavladojsku?
Napisaće on još jednu pesmu dok nas ima...
Priča se da u toj (svečanoj) Akademiji jedan član ima tri ,a jedan čak četiri razreda osnovne...
Mašala...
A precednik te države čak i fakultetsku diplomu ima mejd in Ristić co.Sr.Karlovci...
U očekivanju da još neko magistrira na magistrali srdaćno vaš
Covi
P.S.Mi ovde o T.Manu,a oni nama ...
 
Poslednja izmena:
To beše onaj akademik iz Krunskog saveta što napisa onu emotivnu Veru Pavladojsku?
Napisaće on još jednu pesmu dok nas ima...
Priča se da u toj (svečanoj) Akademiji jedan član ima tri ,a jedan čak četiri razreda osnovne...
Mašala...
A precednik te države čak i fakultetsku diplomu ima mejd in Ristić co.Sr.Karlovci...
U očekivanju da još neko magistrira na magistrali srdaćno vaš
Covi
P.S.Mi ovde o T.Manu,a oni nama ...

T.Man nema ni ni zaavrsenu gimnaziju Izbacili ga iz gimnazije.:D
 
U Novom Zavetu I.H.5 poglavlje po Mateju u Besjedi na gori između
ostalog izreče da "neće književnika biti pošljednja"...
Iz ovoga sledi neminovna kontemplacija da ni jedan književnik ne
hodi putem božijim...
Preveliku slobodu,zaista,uzimaju sebi književnici i lažu o onom šta je bilo,
lažu da postoje svetovi o kojima pišu,lažu i o svojim osećanjima...Jednom
rečju:malo je toga u književnosti šta nije izmišljotina,hotimićno ili nehotično
krivljenje istine...Čak i kad pišu memoare i istorijske priče,romane i poeme
-lažu ulepšavajući da se dopadnu publikumu čija hvala tada hrani njinu dušu...

I da li stoga valja ustati protiv književnosti i mačem je uništiti-poput onog
nesretnog popa koji se od mača ne rastaje?

Polako s mačem...Njega ćemo u muzej...(Ne popa-mač...)

I šta onda s lažljivom književnošću???
Ništa! ! ! Ili,predlažem i da je još uzdignemo i hvalimo! Zašto kad je laž?
Evo objasniću odmah,samo da otpijem malo iz čaše s mudrošću...

Naime,šta rade književnici u stvaranju novih .lažnih svetova?
Ama ništa drugo do slikari,vajari,kompozitori,arhitekte,filmađije i drugi umetnici...
Vežbaju stvaranje ! ! ! Vežbaju na putu oboženja,vežbaju da kad jednom dostignu
božije moći (i svemudrost i dugovečnost,a sve je tu nadomak!) da se hvataju spremni
i počnu stvarati nove svetove! ! !
Jeres?
Evo još veća:Nisu li književnici stvorili bogove?
I to s kojom lakoćom...

a sta je na ovom svetu pa istinito osim suze ili osmeha malog deteta?
 

Back
Top