Slikar ili falsifikator?

Poli46

Stara legenda
VIP
Poruka
92.539

Volfgang i Helena Beltrači​

TMM10ART1_a_695576c-550x366.jpg

Sa odgovorima na ovo pitanje poigrao se Volfgang Beltrači (Wolfgang Beltracci), pedesetjednogodišnji
umetnik iz Nemačke koji je iskoristio svoj neizmerni slikarski talenat da stvara faslifikate.

Zajedno sa svojom ženom Helenom, pronalazio je u galerijskim katalozima dela slikara 20. veka koja se
smatraju nestalim ili izgubljenim. Zatim bi na običnim buvljacima pronalazili amaterske slike nastale
u prošlom veku. Volfgang bi u svom ateljeu skinuo boju sa kupljene slike sa tolikom preciznošću da je
izgledalo kao da boja nikada nije ni naneta na platno.
Kada bi se platno osušilo, ovaj umetnik bi nepogrešivo iskopirao tehniku slikara kojeg falsifikuje i stvorio
novog Maksa Ernsta, Fernanda Legera, Avgusta Herbina, Kampendonka ili nekog drugog od slikara
kojem je na kratko preuzeo identitet
. Kada završi slikanje, između rama i platna bi ubacio prašinu,
prešao običnom peglom i zapalio nekoliko cigareta kako bi se stvorio efekat starosti.
 
la-horde-i_beltracchi_028-550x353.jpg

Helena mu je pomogla da izmaštaju priču o njenom dedi, imućnom pasioniranom kolekcionaru
koji joj je nakon smrti ostavio u nasleđe vredne umetničke slike, u koju su ubedili i najveće galerije, istoričare umetnosti, trgovce umetninama. Svi oni su poverovali u priču i nakon
provere autentičnosti dela. To se radi ispitivanjem starosti platna, rama i boje. Volfgang je
bez problema svaki put prolazio na tim testovima.
 

Volfgang i Helena Beltrači​

Pogledajte prilog 902623
Sa odgovorima na ovo pitanje poigrao se Volfgang Beltrači (Wolfgang Beltracci), pedesetjednogodišnji
umetnik iz Nemačke koji je iskoristio svoj neizmerni slikarski talenat da stvara faslifikate.

Zajedno sa svojom ženom Helenom, pronalazio je u galerijskim katalozima dela slikara 20. veka koja se
smatraju nestalim ili izgubljenim. Zatim bi na običnim buvljacima pronalazili amaterske slike nastale
u prošlom veku. Volfgang bi u svom ateljeu skinuo boju sa kupljene slike sa tolikom preciznošću da je
izgledalo kao da boja nikada nije ni naneta na platno.
Kada bi se platno osušilo, ovaj umetnik bi nepogrešivo iskopirao tehniku slikara kojeg falsifikuje i stvorio
novog Maksa Ernsta, Fernanda Legera, Avgusta Herbina, Kampendonka ili nekog drugog od slikara
kojem je na kratko preuzeo identitet
. Kada završi slikanje, između rama i platna bi ubacio prašinu,
prešao običnom peglom i zapalio nekoliko cigareta kako bi se stvorio efekat starosti.
То није уметник.
То је фалисификатор.

Правим уметницима нико не може да уђе у траг :)
 

Kako je Beltrači otkriven?​

Uvek je o slici koju je radio govorio da je poslednja slika koju kopira i da će prestati. Međutim,
pre nego što je on prestao, otkrili su ga preko analize bele boje sa platna. Beltrači je na
jednoj slici iskoristio boju koju je zbog svog sastava bilo nemoguće imati u 20. veku.

2835C93800000578-3062397-image-m-65_1430500475873-550x363.jpg

Policija je 2010. godine uhapsila bračni par, a Beltrači je nasmejano izjavio da ne može
da se nervira ako je jedina greška bila pogrešna hemikalija u temperi. On je osuđen na
šest godina kazne, a ona na četiri.
Kolekcionari su počeli da sumnjaju u sve svoje slike
na zidovima, a istoričari umetnosti koji procenjuju autentičnost i odgovorni su kupcima za
sliku jer je oni preporučuju i garantuju za njenu originalnost, našli su se u problemu,
što zbog svog autoriteta i reputacije, što zbog ogromne sume novca koja je stajala iza toga.
Volfgang tvrdi da je faslifikovao oko 50 umetnika. Procenjuje se da je bračni par Beltrači
zaradio oko 45 miliona dolara od ovih prodaja. Za sada je otkriveno samo 14 dela, za
ostale se još uvek ne zna.
 

Slikar ili falsifikator?​

Volfgang nije završio likovnu akademiju, slikanju ga je naučio otac. Ima samo jednu
sliku koju potpisuje svojim imenom i do sada je još nije završio – đavola koji pada
među ljude
. Tvrdi da može da iskopira bilo čiju tehniku, a da je najjednostavniji
među svima Leonardo da Vinči
.

Kada su ga pitali kada original postaje falsifikat, on je rekao – onda kada potpišem
nekog od svojih mrtvih kolega.
Ne vidi etički problem u onome što radi. Čak je jednom
istoričaru umetnosti šaljivo rekao da ga pozove pre nego što izloži slike u galeriju kako bi
mu proverio šta izlaže.

O ovom bračnom paru napisana je knjiga i snimljen dokumentarac (Beltracchi – Die Kunst
der Fälschung
) koji su kasnije i nagrađivani na velikim festivalima. Oni danas žive u Francuskoj
i objavili su pisma koja su jedno drugome pisali dok su bili u zatvoru. Neki izvori tvrde da i
dalje žive od prodaje falsifikovanih umetničkih slika.

Da li je jedan potpis dovoljan da napravi razliku između vrhunskog umetničkog dela
i obične prevare? Šta je to čemu se divimo kad vidimo sliku? Slici ili autoru?
 
Original ili falsifikat? Odgovor na ovo pitanje može se pronaći u Muzeju falsifikata u Beču,
gde se izlažu isključivo kopije.Neke kopije su vredne i više hiljada evra. Često samo zbog
toga što se iza njih kriju uzbudljive priče o njihovom nastanku.
 
4448284_20190524080552_78a87bdb7b4b0b2e457fdbe717c8caa589ff33bc6e014e4819ea9c2ebb98b0f2_ls.jpg

Ćerka Dada Đurića Amarante Szidon tvrdi da su na podgoričkoj izložbi ovog slikarskog velikana prezentovani i falsifikati. Iz Muzeja i galerija to osporavaju, dok galeristi i slikari tvrde da su lažnjaci postali uobičajena stvar

Jezivi lažnjak, tako je neke od radova koji su prezentovani na izložbi jednog od najznačajnijih slikara 20. vijeka Miodraga Dada Đurića, prokomentarisala njegova ćerka Amarante Szidon.
 

Falsifikatorima slika više ne treba četkica​

677z381_plotter2.jpg

Ovo je aparat za falsifikovanje slika..zove se Plotter

Računica je prosta: ako falsifikator napravi kvalitetnu repliku slike Miće Popovića ili grafiku
Albrehta Direra u hiljadu primeraka, po ceni od 10 evra, i zatim prosledi svoja „dela” galerijama
po Srbiji koje ih prodaju za 100 evra, zarada od prodaje već se meri stotinama hiljada evra.
Odluka porodice Dragana Maleševića Tapija da sudskim putem spreči dalju proizvodnju lažnih
slika poznatog hiperrealiste, ponovo je pokrenula pitanje falsifikovanja umetničkih dela u Srbiji.
 
Sa razvojem tehnologije, uz pomoć Interneta, štampača i kompjutera, ovaj unosan biznis
znatno je olakšan. Moderni falsifikatori čak ne moraju da uzmu kičicu u ruke, odnosno da
pronađu talentovanog mladog slikara koji bi falsifikovanje obavio za sitan novac. Dovoljno je
belo platno i kvalitetan štampač, takozvani ploter. Ova vrsta štampača upravo služi za izradu
crteža vrhunskog kvaliteta, a koristi se i za izradu bilborda. Potrebna je samo fotografija slike poznatog umetnika. Uz jednostavan pritisak dugmeta na štampaču, platno biva oslikano
i stvara se solidna kopija. Sa lažnim sertifikatom o autentičnosti slike i lakovernom mušterijom, zarada je garantovana.
 
Poznato je da je Kina glavni izvor falsifikata.
sb-07-china-dafen-00073.jpg

Dafen je mesto gde nastaju najbolje reprodukcije slika u svetu, celo selo se specijalizovalo za
kopije najpoznatijih umetničkih dela. To je najveci masovni slikarski proizvodni centar u svetu
gde se godišnje proizvede pet miliona slika. Ujedno, to je i najbogatije selo u Kini. Veliki aukcijski skandal potresa tržište umetnina u Kini, a mnogi u trci za slavnim imenima bacaju milione na falsifikate. Svi bi da se domognu nekog vrednog umetničkog dela. Kako u svetu, tako i kod nas,
ne postoji uređeno tržište umetnina, što ostavlja dovoljno prostora veštim trgovcima i prevarantima da se bave zakonom kažnjivom delatnošću.
 
najskuplja-slika-na-svetu-falsifikat.jpg

Pre nešto više od godinu dana, Louvre Abu Dhabi se pripremao da bude dom slavljenom
komadu umetnosti – Salvator Mundi slici, koja je delo majstora, Leonarda da Vinčija.


Od skoro, serija uznemirujućih vesti pogodila je sve ljubitelje i poštovaoce ovog remek dela,
a tiče se autentičnosti slavne slike.
Slika je po planu trebalo da debituje u Louvre Abu Dhabi u septembru prošle godine, a taj
događaj je otkazan bez opravdanja, što je naravno izazvalo buru reakcija, kako u gradu
tako i u čitavom svetu. Salvator Mundi, slika na kojoj vidimo Hrista kao “Spasioca Sveta”,
sada dobija, kako neki navode, sasvim drugo značenje, jer prema njima, ona nije delo
slavnog majstora, već nekog od njegovih asistenata.
 
U Pančevu postoji radionica u kojoj rade iskusni slikari, koji remek-dela falsifikuju do savršenstva. Tako dela Pabla Pikasa, koja na tržištu vrede od 100.000 do 200.000 evra, švercerima umetnina prodaju za 1.000 do 5.000 evra. Oni ih dalje odnose u galerije po Evropi i Americi, gde bogata klijentela ne žali pare za vredne umetnine - otkriva za „Alo!“ jedan srpski istoričar umetnosti,
koji je želeo da ostane anoniman.
Pikaso 02 Tanjug Kin Cheung_1000x0.jpg
 
- Veliki je greh što se lažiraju dela Petra Lubarde, Petra Konjovića i drugih. Neki klijenti znaju
da su dela lažna i spremni su da za dobar falsifikat iskeširaju dosta, ali znatno manje od
stvarne cene. Takođe, ima naših ljudi koji dolaze iz Švajcarske ili drugih zemalja i te slike
i crteže prenose preko granice umotane u novine! - dodaje naš izvor.

Falsifikatori su, dodaje on, mahom završili istoriju umetnosti, imaju veliko iskustvo, a tim
poslom se bave i po 20 godina.

- Ima jedan stariji slikar u Pančevu kojeg zovu Alhemičar, pošto neke radove ispeče u pećnicama. Neko od njih se poveravao kupcu šta radi.

Zanimljivo je da je jedan od tih starijih falsifikatora pre 20 godina pronađen mrtav u parku, a
njegova smrt nikad nije rasvetljena - kaže srpski istoričar umetnosti za "Alo"
677z381_^orginalna-i-ukradena-slika.jpg

Crkvene slike zamenili plagijatima.
 

Back
Top