SKORO SVI RIBOLOVI MAJSTORA KOVAČA
Svinjaruša
Opšte poznato je da majstor Kovač,kad nema bolju ideju gde bi se namestio,lovi smuđeve i jednim štapom soma,tamo u Panjevima kod Svinjaruše...Bara,barica,Svinjaruša,tik uz Dunav,više ne postoji,ali to ulegnuće i dalje svi tako zovu.
Majstor je bio omladinac (Titov!Mada je to i tada ljuto negirao!)kad je u Svinjaruši,u bistroj barskoj vodi upecao na kedera poslednju štuku te bare!Pre toga je nekoliko puta gledao kako ta izgladnela štuka lovi,te vilinog konjica koji je sleteo na lokvanj,te muvu palu na vodu,a i žabicu koja je jedva umakla oštrom zubalu...Nije više imala ni jednog kedera u toj maloj bari...Kad je majstor Kovač zabacio pecaljku s plovkom i udicom na koju je zakačio živahnu bodorkicu,gledala je štuka kedera dobrih desetak sekundi...A onda je skočila,jurnula kao munja i zgrabila bodorkicu!!!Lepo je majstor video da je jurnula istisnuvši vodu kroz škrge!Propulzijom,na mlazni vodeni „pogon“!Zaista,štuke tako jurnu među kedere i na taj način su mnogo brže od njih...
Kad je majstor izvadio štuku koja se koprcala,tek tada je video koliko je propala!Bila je dugačka kao ruka od ramena,a ako je bila teška pola kile...Brzo joj je izvadio udicu,strpao joj bodorku nazad u usta jer joj je ispala kad je je izvukao ,okrenuo se prema Dunavu i bacio je u brzu priobalnu vodu...
„Plivaj izgladnela-dočiću po tebe kad se ugojiš...“Pomislio je Kovač zagledajući pličak, oprezan na mogućnost da ugleda štuku izvrnutu na leđa...Naravno da ga to nebi oduševilo...Več tada,iako još nije važio za majstora (ribolova -nego čega!),imao je svakakva iskustva za sobom...
Da,ali ova priča je krenula o mestu na koje je taj pecaroš rado odlazio,dakle-u Panjeve kod Svinjaruše.Tu odmah,s desne njegove strane je bilo šaransko mesto njegovog komšije i prijatelja Zeke(nadimak se izgovara bez akcentovanja,na akcentovano se ne odaziva).
Kovač je, ponekad na Zekin zahtev,bacao u taj zaliv ukiseljeni kukuruz,koji je Zeka krio u kofi „Jupolki“iza obližnje vrbe...Kukuruz bi, obično,pobacao kad je več kretao kući da ne bi u toku ribolova imao „gostovanje“gomila bele ribe i šarana, a lovio je smuđeve kojima takvo „društvo“baš i ne prija...
Kad je Zeka tamo lovio šarane,a Kovač bio takođe na tom mestu,majstor je samo svoj desni štap pomerio desetak metara uzvodno,na brzu vodu i ...i redovno na njega „dobijao“bar jednog smuđa!
Naravno da su tada sledile „teoretske“rasprave o tom premeštanju štapa,ali su sva ta teoretisanja „padala u vodu“onog momenta kad bi riba zapecala na drugu pecaljku...
Svinjaruša
Opšte poznato je da majstor Kovač,kad nema bolju ideju gde bi se namestio,lovi smuđeve i jednim štapom soma,tamo u Panjevima kod Svinjaruše...Bara,barica,Svinjaruša,tik uz Dunav,više ne postoji,ali to ulegnuće i dalje svi tako zovu.
Majstor je bio omladinac (Titov!Mada je to i tada ljuto negirao!)kad je u Svinjaruši,u bistroj barskoj vodi upecao na kedera poslednju štuku te bare!Pre toga je nekoliko puta gledao kako ta izgladnela štuka lovi,te vilinog konjica koji je sleteo na lokvanj,te muvu palu na vodu,a i žabicu koja je jedva umakla oštrom zubalu...Nije više imala ni jednog kedera u toj maloj bari...Kad je majstor Kovač zabacio pecaljku s plovkom i udicom na koju je zakačio živahnu bodorkicu,gledala je štuka kedera dobrih desetak sekundi...A onda je skočila,jurnula kao munja i zgrabila bodorkicu!!!Lepo je majstor video da je jurnula istisnuvši vodu kroz škrge!Propulzijom,na mlazni vodeni „pogon“!Zaista,štuke tako jurnu među kedere i na taj način su mnogo brže od njih...
Kad je majstor izvadio štuku koja se koprcala,tek tada je video koliko je propala!Bila je dugačka kao ruka od ramena,a ako je bila teška pola kile...Brzo joj je izvadio udicu,strpao joj bodorku nazad u usta jer joj je ispala kad je je izvukao ,okrenuo se prema Dunavu i bacio je u brzu priobalnu vodu...
„Plivaj izgladnela-dočiću po tebe kad se ugojiš...“Pomislio je Kovač zagledajući pličak, oprezan na mogućnost da ugleda štuku izvrnutu na leđa...Naravno da ga to nebi oduševilo...Več tada,iako još nije važio za majstora (ribolova -nego čega!),imao je svakakva iskustva za sobom...
Da,ali ova priča je krenula o mestu na koje je taj pecaroš rado odlazio,dakle-u Panjeve kod Svinjaruše.Tu odmah,s desne njegove strane je bilo šaransko mesto njegovog komšije i prijatelja Zeke(nadimak se izgovara bez akcentovanja,na akcentovano se ne odaziva).
Kovač je, ponekad na Zekin zahtev,bacao u taj zaliv ukiseljeni kukuruz,koji je Zeka krio u kofi „Jupolki“iza obližnje vrbe...Kukuruz bi, obično,pobacao kad je več kretao kući da ne bi u toku ribolova imao „gostovanje“gomila bele ribe i šarana, a lovio je smuđeve kojima takvo „društvo“baš i ne prija...
Kad je Zeka tamo lovio šarane,a Kovač bio takođe na tom mestu,majstor je samo svoj desni štap pomerio desetak metara uzvodno,na brzu vodu i ...i redovno na njega „dobijao“bar jednog smuđa!
Naravno da su tada sledile „teoretske“rasprave o tom premeštanju štapa,ali su sva ta teoretisanja „padala u vodu“onog momenta kad bi riba zapecala na drugu pecaljku...