Škola za roditelje

Mislim da je najveći problem što nam ostaje jako malo vremena za decu.
Sa redovnim poslom od 8-16h ili 9-17h, dođemo kući oko 17-18h, dok se jede i sve raspremi, već je vreme da deca idu na spavanje.
Mene to najviše frustrira jer je najvažnije biti sa njima, posvetiti im se, dati im do znanja da su voljeni...
 
Da ne pati od roditeljske amnezije, tj, da ne zaboravi kakv je bio kad je bio dete

Da poštuje ličnost svog deteta, njegove potrebe, želje i mogućnosti

Da nauči da postavlja granice i održava ih ( kad je "ne", onda je uvek "ne" )

Da se ne smeje detetovim osećanjima-kad je tužno, zaljubljeno, povučeno, stidi se

Da je uvek tu da sluša dete kad ono poželi da mu priča
 
Da ne pati od roditeljske amnezije, tj, da ne zaboravi kakv je bio kad je bio dete

Da poštuje ličnost svog deteta, njegove potrebe, želje i mogućnosti

Da nauči da postavlja granice i održava ih ( kad je "ne", onda je uvek "ne" )

Da se ne smeje detetovim osećanjima-kad je tužno, zaljubljeno, povučeno, stidi se

Da je uvek tu da sluša dete kad ono poželi da mu priča

:klap::klap:
 
Mislim da je najveći problem što nam ostaje jako malo vremena za decu.
Sa redovnim poslom od 8-16h ili 9-17h, dođemo kući oko 17-18h, dok se jede i sve raspremi, već je vreme da deca idu na spavanje.
Mene to najviše frustrira jer je najvažnije biti sa njima, posvetiti im se, dati im do znanja da su voljeni...

Tako je bilo i kada su moji bili mali....od 7 se radilo do 15....dok dojem po njih u obdanište, kupim usput sve što treba..stignemo 17 sati kući......jedemo i igranje unutra ili napolju, pa večera, pa kupanje, pa spavkanje......pa ja u kuhinju, pa veš.....i tako u krug
 
Mislim da je najveći problem što nam ostaje jako malo vremena za decu.
Sa redovnim poslom od 8-16h ili 9-17h, dođemo kući oko 17-18h, dok se jede i sve raspremi, već je vreme da deca idu na spavanje.
Mene to najviše frustrira jer je najvažnije biti sa njima, posvetiti im se, dati im do znanja da su voljeni...

Malo starijoj deci moze se lepo objasniti nedostatak vremena preko nedelje, ali i tih par sati uvece mogu se bas kvalitetno iskoristiti. Jednostavno, deca su prioritet bez konkurencijez:)
 
Moje dete poraslo i ne računa se u decu, ali voli kad dođem s posla, pa se onako umorna tresnem na njegov krevet samo da sam tu, šta god radio ili pričao, do nečeg uvek dodjemo.
I kaže: dodji kod mene da blejimo...z:)
 
Malo starijoj deci moze se lepo objasniti nedostatak vremena preko nedelje, ali i tih par sati uvece mogu se bas kvalitetno iskoristiti. Jednostavno, deca su prioritet bez konkurencijez:)

Naravno da može, ali kažem da je malo...:(
Još ako mora nešto da se obavi u toku dana, sve se svede na nekoliko sati nedeljno. I radi se i vikendom i praznicima i stvarno je svet otišao dođavola... I onda se posveti deci. Samo mi nije jasno kada...
Očigledno ja jedina imam taj problem i samo ne umem da se organizujem...:sad2:
 

Back
Top