"Sjever ili Jug"
Samo si me ti znao oraspoložiti i samo si ti znao pročitati moje dizanje obrve....Znao si reći da jedino ja ne dižem obrvu kada sam lošeg raspoloženja i kada sam iznenadjena...ja sam to radila s namjerom, moje dizanje obrve je tebi govorilo više nego meni.
Znao si još reći da sam tvrd orah...pričala sam ti o nekadašnjem životu, ne samo mom, nego žena općenito i samo si me ti razumio i znao nasmijati u ozbiljnim temama i raspravama.....
Nikada nisam upoznala ljude koji se osjećaju više usamljeni kao danas.
Moj brat zna reći da vremena nikad nisu bila brža i površnija. I u toj brzini i površnosti zaboravimo da imati 490 prijatelja na fejsu još uvijek ne znači da nismo bolno usamljeni. Pogotovo, ako s prvim susjedom u životu kavu nismo popili.....pitam se zašto su ljudi ranije imali manje, a u stvari su imali više...tj zašto su žene imale manje, a u stvari su imale više.....smiješ mi se i znaš kakvo je moje raspoloženje i znaš pravi lijek.Tvoja standardna rečenica koju i naš papagaj ponavlja: Bez obzira na to je li riječ o umoru, uzrujanosti ili potištenosti, zimi je dovoljno pojesti tamnu čokoladu, a ljeti omiljeni sladoled : )
Razmišljam i pričam ti pričam o ženama nekada.....možda me i slušaš, a nije ni važno..važno je da još uvijek ništa ne komentiraš, jer znaš da bi tvoj kometar doveo do podizanja moje obrve.
Nekada su naravno djevojke bez partnera i nasljedstva imale malo kontrole nad svojim životima i čini mi se da su im samo ručni rad i zajedničko druženje uspjevali odvratiti misli od traženja prilika i mogućnosti za udaju. Danas se djevojke ne bave ručnim radovima, a za zajedničko druženje imaju jako malo vremena....danas se virtulano družimo, zar ne dragi!? Gledaš me i klimaš glavom...ne razmišljam o tome slušaš li me, važno mi je da si tu.
U svakom slučaju to je tragično promatrajući iz ovog vremena, ali ako malo dublje promatramo pitam se koje je vrijeme bilo bolje i ko je bolje živio!? Ne odgovaraš jer znaš da ne tražim odgovor od tebe, dignuo si obrvu jer znaš da ću na svoje pitanje i sama dati odgovor.Volim te radi toga i samo ti znaš da čitaš moje dizanje obrve.....
Naravno moglo bi se reći da su danas žene u sasvim drugačijem položaju. Imamo dovoljno samopouzdanja i slobode biti sebi na prvom mjestu, trošiti svoje vrijeme na borbu za bolji posao, možda čak sa istim muškarcem s kojim smo provele noć, tvrditi da je brak stvar izbora, a ne sveti gral!
Naši se svjetovi za razliku od njihovih najverovatnije neće srušiti ako nam se dogodi da razborito prosuđivanje ponekad zamjenimo dobrim seksom.
No , jesmo li tamo negdje duboko u svojim srcima doista toliko drugačija bića? Ovaj put ja dižem obrvu, a ti koji jedini znaš čitati moje dizanje obrve kažeš: „Srce je srce i jednako kuca, sve ostalo su vremena u kojima živimo.Ponešto uznemirujuća istina ljubavi, jeste da naš biološki sat, tj biološki sat našeg društva još uvijek nije uspio uhvatiti korak sa poodmaklom liberalizacijom društva.“
Hmmmmm...istina,ipak smo mi predstavnice homo sapiensa i to one koje ostaju bez stalnog partnera duže od bilo koje prethodne generacije. Imamo prednost u pogledu seksualne neovisnosti, ali ona često gubi bitku sa našim prozračnijim potrebama....nastavljam da ti pričam priču....zadovoljna sam kako me slušaš, jer samo ti znaš da čitaš dizanje moje obrve.
Kada samo pomislim na sve te neizbježne potrebe danas: potreba za savijanjem gnijezda, koja nastupa negdje u tridesetim i koja više ne uspijeva biti zadovoljena kupovinom madraca s cimerom ili cimericom ili ....nakupljanje prljavog rublja u maloj garsonjerici; potreba za bliskošću koju pokušavamo ugasiti glasnom muzikom i nekim skupim koktelima; i ona prokleta potreba da srca otvorimo u istom trenutku kada otkopčamo hlače.
Dižem obrvu i zagonetno se nasmijem...
Ništa ne govoriš.....dižeš obrvu i otkopčavaš hlače......
Palim cigaretu i počinjem da razmišljam o seksu....o prvom poljubcu, ma o poljubcu općenito...pričam ti pričam....ali malo poslije, jer samo ti znaš pročitati moje dizanje obrve na pravi način....
Znao si još reći da sam tvrd orah...pričala sam ti o nekadašnjem životu, ne samo mom, nego žena općenito i samo si me ti razumio i znao nasmijati u ozbiljnim temama i raspravama.....
Nikada nisam upoznala ljude koji se osjećaju više usamljeni kao danas.
Moj brat zna reći da vremena nikad nisu bila brža i površnija. I u toj brzini i površnosti zaboravimo da imati 490 prijatelja na fejsu još uvijek ne znači da nismo bolno usamljeni. Pogotovo, ako s prvim susjedom u životu kavu nismo popili.....pitam se zašto su ljudi ranije imali manje, a u stvari su imali više...tj zašto su žene imale manje, a u stvari su imale više.....smiješ mi se i znaš kakvo je moje raspoloženje i znaš pravi lijek.Tvoja standardna rečenica koju i naš papagaj ponavlja: Bez obzira na to je li riječ o umoru, uzrujanosti ili potištenosti, zimi je dovoljno pojesti tamnu čokoladu, a ljeti omiljeni sladoled : )
Razmišljam i pričam ti pričam o ženama nekada.....možda me i slušaš, a nije ni važno..važno je da još uvijek ništa ne komentiraš, jer znaš da bi tvoj kometar doveo do podizanja moje obrve.
Nekada su naravno djevojke bez partnera i nasljedstva imale malo kontrole nad svojim životima i čini mi se da su im samo ručni rad i zajedničko druženje uspjevali odvratiti misli od traženja prilika i mogućnosti za udaju. Danas se djevojke ne bave ručnim radovima, a za zajedničko druženje imaju jako malo vremena....danas se virtulano družimo, zar ne dragi!? Gledaš me i klimaš glavom...ne razmišljam o tome slušaš li me, važno mi je da si tu.
U svakom slučaju to je tragično promatrajući iz ovog vremena, ali ako malo dublje promatramo pitam se koje je vrijeme bilo bolje i ko je bolje živio!? Ne odgovaraš jer znaš da ne tražim odgovor od tebe, dignuo si obrvu jer znaš da ću na svoje pitanje i sama dati odgovor.Volim te radi toga i samo ti znaš da čitaš moje dizanje obrve.....
Naravno moglo bi se reći da su danas žene u sasvim drugačijem položaju. Imamo dovoljno samopouzdanja i slobode biti sebi na prvom mjestu, trošiti svoje vrijeme na borbu za bolji posao, možda čak sa istim muškarcem s kojim smo provele noć, tvrditi da je brak stvar izbora, a ne sveti gral!
Naši se svjetovi za razliku od njihovih najverovatnije neće srušiti ako nam se dogodi da razborito prosuđivanje ponekad zamjenimo dobrim seksom.
No , jesmo li tamo negdje duboko u svojim srcima doista toliko drugačija bića? Ovaj put ja dižem obrvu, a ti koji jedini znaš čitati moje dizanje obrve kažeš: „Srce je srce i jednako kuca, sve ostalo su vremena u kojima živimo.Ponešto uznemirujuća istina ljubavi, jeste da naš biološki sat, tj biološki sat našeg društva još uvijek nije uspio uhvatiti korak sa poodmaklom liberalizacijom društva.“
Hmmmmm...istina,ipak smo mi predstavnice homo sapiensa i to one koje ostaju bez stalnog partnera duže od bilo koje prethodne generacije. Imamo prednost u pogledu seksualne neovisnosti, ali ona često gubi bitku sa našim prozračnijim potrebama....nastavljam da ti pričam priču....zadovoljna sam kako me slušaš, jer samo ti znaš da čitaš dizanje moje obrve.
Kada samo pomislim na sve te neizbježne potrebe danas: potreba za savijanjem gnijezda, koja nastupa negdje u tridesetim i koja više ne uspijeva biti zadovoljena kupovinom madraca s cimerom ili cimericom ili ....nakupljanje prljavog rublja u maloj garsonjerici; potreba za bliskošću koju pokušavamo ugasiti glasnom muzikom i nekim skupim koktelima; i ona prokleta potreba da srca otvorimo u istom trenutku kada otkopčamo hlače.
Dižem obrvu i zagonetno se nasmijem...
Ništa ne govoriš.....dižeš obrvu i otkopčavaš hlače......
Palim cigaretu i počinjem da razmišljam o seksu....o prvom poljubcu, ma o poljubcu općenito...pričam ti pričam....ali malo poslije, jer samo ti znaš pročitati moje dizanje obrve na pravi način....
...
...a ja mislila to se cita samo kad se tek okaci hahah.