sjecanje

gost 224104

Elita
Poruka
20.630
Prije 17 godina:

sedim u tramvaju idem iz ovog grada u drugi grad da obidjem roditelje, lep proljetni dan nosila sam taj dan na sebi crne lanene hlace i kratku majicu kafene boje sa crnim tigrom a na nogama crne sandale! volim da stojim u tramvaju nerado sjednem tako sam rijesila i ovu voznju da prestojim, cujem kako dve zene pricaju, hrvatice.
Prica u vezi mrsavljena na pitanje kako je uspela ova izdignu "svaki dan 5 jabuka pojedem sem toga nista hoce da nas otruju sa ovom hranom samo jabuke", nisu mi tolko jabuke privukle paznju koliko i histericno odvise glasno odgovaranje mrsavice zadobih osjecaj da zena nije zdrava.


2008:

Na odjelu u starackom domu na 4 spratu jedna zena visoka i mrsava krivog hoda seta po vasceli dan hodnikom, izgubila je govor, hrvatica Kata, nekako mi poznata ali je ne mogu svrstati odakle je poznajem prisla sam "dobar dan Kato ja sam nova sestra i zovem se Lilly" zena je stala pogledala me i suze joj krenuse prisla je i poljubila me, mnogo sam vremena provodila sa njom, jednog dana sam naisla na njene slike u albumu koje je ponijela kad je uselila u staracki, slike iz mladosti i zaista je bila mnogo lepa zena licila je na brigitte bardot narocito na slikama iz 70´tih i tek kad smo dosli do novijih slika videla sam da je to ta zena iz tramvaja koju sam videla prije 17 godina i koja mi je ostala u sjecanju zbog jabuka i histerije.


prije 15 godina:

Vaskrs, srpsko pravoslavna crkva puna vjernika, posle liturgije i kad su vjernici napustili crkvu i slavlje i veselje prenijeli u crkvenu bastu prisla sam Ikoni i bacila se na necujnu komunikaciju, jedna zena, makedonka uisla u crkvu da zapali svece iz kesice je izvukla 4 svece roza boje, svestenik je prisao i rekao " sestro te svece nisu osvestane" zena je digla cjelu aferu oko tih sveca posmatrajuci gospodju vidim da nesto nije uredu nesto joj hvali neka tuga i neki bol nesto se savilo oko nje i svalilo na ramena, vidi se jer ih skupila, oci njene kao pod nekom maglom, ode iz crkve galameci na svestenika!

2008

preko daljneg prijatelja upoznam jednu makedonsku porodicu, nekim slucajem se nadjem u njihovom dnevnom boravku i ugledajuci zenu sjetih se da je ona meni odnekud poznata ali ne mogu da je svrstam!

prica mi njenu tuznu pricu o bolesti i smrti njenog sina, ja sve pokusajem da je svrstam odakle je ona meni poznata i tek kad je krenula ne tako lepo da ogovara naseg svestenika i kad sam cula za njene stavove sjetila sam se da je to ta zena iz crkve sa roza svjecama


dakle ja se sjecam ok, situacije su bile zanimljive i zbog toga su ostali i zakopane u sjecanju ali ja masu takvih situacija imam dok recimo, moj zivotni drug ni priblizno nema tih "sjecanja" kad pricamo i kad mu kazem "znas jos ovo ono prije tolko i toliko godina" samo me pogleda sav u cudu kao nesjeca se

mene sad zanima

jel zdravo svega se sjecati

i jel se mjeri kvalitet zivota upravo i sjecanjima npr. vremenom koje je proslo i pricu koju je to vrijeme povuklo sa sobom!?

jesul osobe bogate sjecanjima sretnije od tih koji sve zaborave a ocito zaborave jer im nije bilo dovoljno interesantno
 
свесни смо занемарљиво малог, памтимо само део оног чега смо свесни.
опседнутост потребама нас спречава, памти ко је отворен.
ко памти бирајући, себе кажњава.
 
Uglavnom se pamte ili izuzetno lepi ili izuzetno neprijatni dogadjaji, malo redje neki neobicni.....................bar je kod mene tako, ali s druge strane masa takvih dogadjaja se i zaboravi. Po nekad me prijateljica pita, jel se secas ti onda.....................a ja nemam pojma vise, ali po njenoj prici, bilo je to onog trenutka vrlo zanimljivo i impresivno.
 
Secam se jasno mnogo cega...i sto sam starija sve se vise vracam u proslosti i podsetim sta je nekad bilo...Pamtim i datume pa iako je danas to obican dan ja tacno znam sta je bilo pre deset i vise godina...Volom da se podsetim detinjstva, skole, prvih ljubavi...ponekad sam tuzna sto je to daleka proslost i sto vreme prolazi a posle mislim koliko sam bogata koliko sam prosla i koliko mogu da ispricam...moja proslost nije bila nimalo dosadna vec puna susreta sa ljudima, ucenja, putovanja...Ponekad sam tolko inspirativna da mi dodje da napisem knjigu...mozda se i to desi...
 
da li je zdravo svega se sjećati..mišljenja sam da nije,ali da svaka individua ima neki svoj automatizam ili mehanizam kojim može djelimično da selektuje sjećanja..naime,svako od nas može da potisne ili favorizuje događaje iz prošlosti na način na koji on odabere..mi smo selektivna bića,ali ipak nam se dogodi da pamtimo ono što želimo da zaboravimo ili obrnuto jer nismo u stanju apsolutno dirigovati uspomenama..
neke ljubomorno čuvamo samo za sebe,nekih se stidimo,neke nas bole bez obzira koliko je godina prošlo..sa uspomenama je tako..ne možemo baš uvijek birati,neodvojive su od ovog Danas i Ovdje..
Ne mjeri se kvalitet života sjećanjima,ukoliko su ona puna bola i osjećaja da smo promašili,da bismo sad drugačije uradili ovo ili ono..mada,sve lijepe i radosne uspomene jesu dio onog što čini naše prošle dane kvalitetnim..
ja imam veoma bogata sjećanja..ali u njima ima i tuge i stida,i gorčine i radovanja..ne čini me to sretnijom samo iz jednog razloga..jer sve to pripada prošlosti,a nju treba ostaviti tamo gdje joj je i mjesto-u prošlosti..
a ako me ne čini sretnijom,šta mi onda to bogatstvo sjećanja donosi..ništa sem osjećaja da sam živjela,da nisam spavala..pa čak i kad sam griješila..čak i kad sam popuštala ludostima..čak i kad nisam prema sebi bila dobra..ipak sam to bila ja.
 

Back
Top