Сјећање на учитељицу Стану Арнаут, мученицу пребиловачку

Neno

Buduća legenda
Poruka
25.395
Sveta mučenica Stana Arnaut (Metković, 1909Prebilovci, 1941), bila je učiteljica ubijena u Prebilovcima na svirep način od strane ustaša, tokom genocida nad srpskim narodom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Kanonizovana je od strane Srpske pravoslavne crkve, zajedno sa ostalim prebilovačkim mučenicima.

1754641052095.png

Сваки исписан ред и изговорена ријеч треба да буде посвећена сјећању на страдалнике српске. Сваки дан, oдвајкада до данас, био би недовољан да се испричају све познате и мање познате приче о мученицима који су пострадали за вјеру Христову.

Једна од тих мање познатих прича је и она о страдању учитељице Стане Арнаут.

Рођена је 1909. године у Метковићима у Хрватској. Прије него што је премјештена за учитељицу у Пребиловце, службовала је у Габели.

На почетку Другог свјетског рата доживјела је судбину осталих становника овог села.

Након великих покоља Срба у јуну и почетком августа у чапљинском и столачком срезу, усташе су ноћу, између 3. и 4. августа 1941. године, опколиле и српско село Пребиловце.
Другог дана напада усташких снага, учитељица Стана Арнаут, њених око 100 ученика и остали Пребиловчани, убијени су на најсвирепији начин. Послије бестијалног мучења у пребиловачкој школи, њено тијело бачено је у оближњу Ждракановића башчу.

Унакажено тијело своје учитељице касније су пронашли мјештани и сахранили у мјесно гробље.


Тог 6. авуста, испред пребиловачке школе, живот је стао. Умјесто дјечије граје – неподношљива тишина.

„Село у коме ни птице немају коме да пјевају“

У свијести сваког национално свјесног Србина име Пребиловаца дубоко је урезано. Ово село симбол је страдања и мучеништва.

Покољ у овом селу један је од најмонструознијих злочина у Другом свјетском рату на овим просторима, а по суровости спада међу најодвратније злочине уопште.

Усташе под командом злочинца Ивана Јовановића, званог Црни, само у једном дану, 6. августа 1941. године, похватале су 500 жена и д‌јеце из Пребиловаца и бацале их живе у јаму Голубник, крај Шурманаца, код Чапљине.

У основној школи у Пребиловцима, усташе су заклале велики број д‌јеце - вадили су им цријева, а главе стављали на школске клупе.
Током августа 1941. године, Пребиловчани су убијени на више од 40 стратишта. Уништене су 52 српске породице, заувијек угашено 36 огњишта.

Ратне страхоте од око хиљаду становника преживјело је 172 чељади.

Спомен-биста учитељици Стани

Од Крстовдана 2018. године, када је на оближњем језеру Шкрка први пут чапљинска православна црквена општина организовала пливање за Часни крст, улаз у Културни и духовни центар „Свети краљ Милутин“ краси биста учитељице Стане Арнаут.

Бисту која је поклон селу од Удружења новинара из Новог Сада урадио је др Владимир Т. Јокановић.

Другог дана Васкрса 2016. године, на иницијативу Црквене општине Чапљина, отворена је библиотека "Света Стана Арнаут" у Пребиловцима.

Свети мученици пребиловачки и доњохерцеговачки

Свети мученици пребиловачки и доњохерцеговачки прибројани су Сабору светих на Светом архијерејском сабору Српске православне цркве маја 2015. године. Њихов спомен се слави 24. јула по старом, односно 6. августа по новом календару, на датум када су усташе 1941. године звјерски у јами Голубинки, у селу Шурманцима код Међугорја, убиле скоро све жене, дјевојке и дјецу из села Пребиловаца, по документима њих око 600.

Katera
 
Ovaj zločin je čak i za fašiste i fašističkog generala Alesandra Luzana bio toliko stravičan da je Benitu Musoliniju poslao pismo u kom se zgražava na događaje koje je video u Prebilovcima. U tom pismu spominje i sudbinu učiteljice Stane Arnaut:
- Dragi Duče,
Moja bezgranična odanost prema Vama mi, nadam se, daje za pravo da, u nečemu, odstupim od strogog vojničkog protokola. Zato i žurim da Vam opišem jedan događaj kojem sam, unazad tri sedmice, lično prisustvovao. Obilazeći sreska mesta Stolac, Čapljinu i Ljubinje (između 60 i 130 km severno od Dubrovnika) - saznam od naših obaveštajnih oficira da su Pavelićeve ustaše, prethodnog dana, počinile neki zločin u jednom selu (Prebilovci), i da će, kada se to pročuje, okolni Srbi ponovo da se uznemire.

Nedostaju mi reči da opišem ono što sam tamo zatekao. U velikoj školskoj učionici zatekao sam zaklanu učiteljicu i 120 njenih učenika! Nijedno dete nije bilo starije od 12 godina! Zločin je neumesna i naivna reč. To je prevazilazilo svako ludilo! Mnogima su odsekli glave i poređali ih po đačkim klupama. Iz rasporenih utroba ustaše su izvukle creva i, kao novogodišnje vrpce, rastegli ih ispod plafona i ekserima ukucali u zidove! Roj muva i nesnošljiv smrad nisu dozvoljavali da se tu duže zadržimo. Primetio sam načetu vreću soli u ćošku i zgranuto ustanovio da su ih klali polako, soleći im vratove! I taman kad smo odlazili, u zadnjoj klupi se začulo dečje krkljanje. Pošaljem dvojicu vojnika da vide šta je. Izneli su jednog đaka, još je bio u životu, disao je sa napola presečenim grkljanom! Svojim kolima odvezem to jadno dete u našu vojnu bolnicu, povratimo ga svesti i od njega saznamo punu istinu o tragediji. Zločinci su najpre, na smenu, silovali učiteljicu Srpkinju (ime joj je Stana Arnautović) i onda je pred decom ubili. Silovali su i devojčice od osam godina. Za sve to vreme pevao je silom dovedeni orkestar cigana i udarao u tambure!

Na večnu sramotu naše, rimske crkve i jedan Božiji čovek, jedan župnik, u svemu tome je učestvovao! Dečak koga smo spasili brzo se oporavio. I čim je rana zarasla, našom nepažnjom pobegao je iz bolnice i otišao u svoje selo, da traži rodbinu. Poslali smo patrolu za njim, ali uzalud; našli su ga na pragu kuće zaklanog! Od hiljadu i nešto duša u selu više nema nikoga! Istoga dana, to smo otkrili kasnije, kad je izvršen zločin u školi, ustaše su pohvatale još 800 stanovnika sela Prebilovci i sve ih bacili u jamu ili na životinjski način na putu do jame pobili..." - napisao je Luzano Musoliniju.

Kurir.rs
 
Ovaj zločin je čak i za fašiste i fašističkog generala Alesandra Luzana bio toliko stravičan da je Benitu Musoliniju poslao pismo u kom se zgražava na događaje koje je video u Prebilovcima. U tom pismu spominje i sudbinu učiteljice Stane Arnaut:
- Dragi Duče,
Moja bezgranična odanost prema Vama mi, nadam se, daje za pravo da, u nečemu, odstupim od strogog vojničkog protokola. Zato i žurim da Vam opišem jedan događaj kojem sam, unazad tri sedmice, lično prisustvovao. Obilazeći sreska mesta Stolac, Čapljinu i Ljubinje (između 60 i 130 km severno od Dubrovnika) - saznam od naših obaveštajnih oficira da su Pavelićeve ustaše, prethodnog dana, počinile neki zločin u jednom selu (Prebilovci), i da će, kada se to pročuje, okolni Srbi ponovo da se uznemire.

Nedostaju mi reči da opišem ono što sam tamo zatekao. U velikoj školskoj učionici zatekao sam zaklanu učiteljicu i 120 njenih učenika! Nijedno dete nije bilo starije od 12 godina! Zločin je neumesna i naivna reč. To je prevazilazilo svako ludilo! Mnogima su odsekli glave i poređali ih po đačkim klupama. Iz rasporenih utroba ustaše su izvukle creva i, kao novogodišnje vrpce, rastegli ih ispod plafona i ekserima ukucali u zidove! Roj muva i nesnošljiv smrad nisu dozvoljavali da se tu duže zadržimo. Primetio sam načetu vreću soli u ćošku i zgranuto ustanovio da su ih klali polako, soleći im vratove! I taman kad smo odlazili, u zadnjoj klupi se začulo dečje krkljanje. Pošaljem dvojicu vojnika da vide šta je. Izneli su jednog đaka, još je bio u životu, disao je sa napola presečenim grkljanom! Svojim kolima odvezem to jadno dete u našu vojnu bolnicu, povratimo ga svesti i od njega saznamo punu istinu o tragediji. Zločinci su najpre, na smenu, silovali učiteljicu Srpkinju (ime joj je Stana Arnautović) i onda je pred decom ubili. Silovali su i devojčice od osam godina. Za sve to vreme pevao je silom dovedeni orkestar cigana i udarao u tambure!

Na večnu sramotu naše, rimske crkve i jedan Božiji čovek, jedan župnik, u svemu tome je učestvovao! Dečak koga smo spasili brzo se oporavio. I čim je rana zarasla, našom nepažnjom pobegao je iz bolnice i otišao u svoje selo, da traži rodbinu. Poslali smo patrolu za njim, ali uzalud; našli su ga na pragu kuće zaklanog! Od hiljadu i nešto duša u selu više nema nikoga! Istoga dana, to smo otkrili kasnije, kad je izvršen zločin u školi, ustaše su pohvatale još 800 stanovnika sela Prebilovci i sve ih bacili u jamu ili na životinjski način na putu do jame pobili..." - napisao je Luzano Musoliniju.

Kurir.rs
Čitao ovo svedočenje i ranije
Ne može um da to... Ni shvati ni zamisli ni razume
 

Back
Top