...sjećanje je najružnija stvarnost...

...ode list sa grane
gdje je toliko svitao i noćivao
vrti se i nikako da padne
i
nijednom se ni uzdigne
ni povjetarca naletom
otišao je
da se
ne vrati
sjedeći uhvatih ga
i poče razgovor
čovjeka i nekadašnjeg lista
nemamo jedan drugome se čime pohvaliti
osim
da smo oba odnekud otišli
i ne misleći kuda ćemo
podigoh pogled kroz zlatastu okolinu
i ne bi više lista na dlanu
pao je i sa dlana
zar mu je i moj dlan bio
loša grana
...da li je hod
padanje sa grane na granu
a majmunski put
put istine i naravoučenija
...uplašen pogled ode drugim granama
i bijaše me spopao strah
da opet
još jednom listu
ne budem
loša grana...
 
i poče razgovor
čovjeka i nekadašnjeg lista

nemamo jedan drugome se čime pohvaliti
osim
da smo oba odnekud otišli
i ne misleći kuda ćemo
podigoh pogled kroz zlatastu okolinu
i ne bi više lista na dlanu
pao je i sa dlana
zar mu je i moj dlan bio
loša grana

...nemoguće veliki faraonnu...
...vaš dlan može biti samo utočište za jedan maleni list...

...Jutro je najgore...ne znam već par godina unazad, ujutru mi je najteže...još malo kažem sebi...još malo i sačekaću, proći će...uvek prođe...
...Ne znam...danas možda neće uspeti ova moja mantra...jednostavno danas...neće ići tako lako....otvaram oči i ustajem sa već poznatom težinom....
..."Zašto misliš više?"...kažem sebi....sve je to davna prošlost....sećanja ti ne mogu ništa...samo te varaju da su tvoja stvarnost....


Onog momenta kad poverujemo da su i dalje naša stvarnost...padnemo...padnemo nekad kao list na zemlju....ali hvala Bogu, još uvek ima prijatelja koji su nam dobar oslonac....:bye:

2c206e5d4b1f1109b43be3814ecbece5.jpg
 
bijaše me spopao strah
da opet
još jednom listu
ne budem
loša grana...

Često nije do nas. I često smo nemoćni nad sudbinom.

“Kako je čudna ljudska sudbina. Da slučaj upravlja našim životima ili u svom najskrivenijem biću nosimo u sebi tajanstvenu silu koja nas u odlučujućim trenucima, neprimjetno gura lijevo ili desno kao da nesigurnim titrajem igle na kompasu, pipajući maglovite puteve budućnosti, neka udaljena, strašna sila privlači sebi naše treperave, sitne živote."

"Sjaj sitnih stvari je to – što životu daje toplinu.”

Lajoš Zilahi - "Voda nešto nosi"

large.jpg
 

Back
Top