Džerard Vilijams za Art Vijesti
Saveznicima je bio potreban "mrtav" Hitler i završen rat
O knjizi “Sivi vuk”, koja uzdrma pažnju javnosti gdje god se pojavi, za “Art Vijesti“ govori Džerard Vilijams, pred svoje gostovanje na Sajmu knjiga u Podgorici
Džerard Vilijams (Foto: Privatna arhiva)
U knjizi “Sivi vuk - Bjekstvo Adolfa Hitlera“, Sajmon Dansten i Džerard Vilijams, dvojica britanskih publicista odbacuju zvaničnu verziju firerove smrti, po kojoj se on ubio u svom bunkeru u Berlinu 30. aprila 1945, a Braunova počinila samoubistvo.
Umjesto toga, oni tvrde da postoje brojni dokazi, koje su prikupljali više od pet godina, a koji ukazuju na to da je na kraju Drugog svjetskog rata ovaj par pobjegao iz Berlina da bi iznova započeo život u enklavi pod kontrolom nacista u fašističkoj Argentini. Hitler je lagodno i srećno živio sve do 1962. godine i čak izrodio potomstvo.
U podzemnom bunkeru u Berlinu 30. aprila 1945. pred najezdom sovjetske Crvene armije, Hitlerovi vjerni saradnici su ubili njihove dvojnike dobrovoljce - podoficira Vermahta i jednu glumicu “treće klase”!
Eva Braun i Adolf Hitler
Hitler je sa Evom tri dana ranije u potaji izašao iz bunkera i ukrcao se u avion koji je sletio u holandski grad Tonder. Par je potom mijenjao razna prevozna sredstva i na kraju se u Španiji ukrcao u podmornicu koja ih je odvela do obala Argentine, gdje su stigli upravo u trenucima kada su ubijeni njihovi dvojnici...
Knjiga koja je u Velikoj Britaniji odmah postala bestseler nazvana je po pseudonimu vođe Rajha “Sivi vuk”, koji mu je, još 1943. godine, u svom planu za evakuaciju nadjenuo najbliži saradnik Martin Borman. Borman je sastavio plan “dislokacije” najvišeg nacističkog rukovodstva iz Njemačke u Južnu Ameriku u slučaju da se ratna sreća okrene protiv Berlina. Knjigu “Sivi vuk”objavio je “Admiral Books“ u prevodu Gorana Skrobonje.
Džerard Vilijams, istoričar i novinar koji je iscrpno pisao o Drugom svjetskom ratu, najveći dio života radio je za britanske TV stanice: Rojters, Bi-Bi-Si i Skajnjuz. Kao novinar pokrivao je neke od najznačajnijih političkih događaja koji su obilježili kraj XX vijeka uključujući i ratove u Persijskom zalivu, Ruandi, Bosni…
Snimajući seriju dokumentaraca u Argentini, na godišnjicu Folklandskog rata naišao je na priču o Adolfu Hitleru. Tada se upoznao i razgovarao sa mnogo ljudi koji su bili sigurni da je Hitler pobjegao iz Njemačke i da je živio u njihovoj zemlji.
Odlučio je da se udruži sa svojim starim prijateljem, piscem, snimateljem i fotografom specijalizovanim za vojnu istoriju Sajmonom Danstenom, a ono što su otkrili obojicu ih je prenerazilo.
Postoji daleko više dokaza o bjekstvu vođe Rajha nego o njegovoj smrti. O knjizi “Sivi vuk”, koja uzdrma pažnju javnosti gdje god se pojavi, za “Art Vijesti“ govorio je Džerard Vilijams, pred svoje gostovanje na Sajmu knjiga u Podgorici.
- Kako ste otkrili priču o mogućnosti da su Hitler i Eva Braun nastavili živote u Latinskoj Americi?
Pravio sam dokumentarce u Argentini, pošto sam cio život pokrivao međunarodne novinske priče, kada sam prvi put naišao na priču da je Hitler podmornicom pobjegao u tu zemlju i tamo umro mnogo godina kasnije. Prvobitno sam planirao da uradim prilično glup dokumentarac o “teoriji zavjere” na tu temu - ja nikada nisam radio priču o “teoriji zavjere” i pomislio sam da bi bila promjena u odnosu na teške vijesti i ozbiljne teme. Međutim, pošto sam to istraživao, nadalje mi je postalo jasno da je tu bilo mnogo više od priče. Sajmon i ja se poznajemo već nekoliko godina, preko zajedničkih kontakata na televiziji i razgovarali smo o toj temi. Sajmonovo interesovanje je bilo podsticajno, a pošto je on već objavljivao knjige, predložio je da istražujemo dalje i to nas je dovelo dotle da napišemo knjigu.
- Kada ste postali sigurni da ova priča nije samo jedna od niza mogućih teorija zavjere?
Ne postoje forenzički dokazi za smrt Hitlera i Eve Braun u bunkeru. Na lobanji koja se nalazi u FSB u Moskvi urađen je DNK test i pokazalo se da je to lobanja četrdesetogodišnje žene. DNK dokaz za smrt Martina Bormana je takođe veoma sumnjiv jer se zasniva na uzorku 83 - godišnjeg rođaka. Staljin je mislio da je Hitler pobjegao u “Španiju ili Argentinu”, Žukov je rekao da nijesu pronašli tijelo koje bi moglo da bude Hitlerovo, a imamo svjedočenje psihijatrijski ispitanog SS oficira koji je avionom prevezao Hitlera, Braunovu i druge u Dansku. Tek 1952. godine general Ajzenhauer je rekao da se nada da je Hitler mrtav, ali nije imao ubjedljiv dokaz. Sve ovo, plus svjedoci koje smo sreli i razgovarali sa njima, zajedno sa drugima sa kojima su drugi istraživači razgovarali, stvorilo je ubjedljiv slučaj za Hitlerovo preživljavanje.
- Staljin, Ajzenhauer i Huver su znali da nema valjanih dokaza za Hitlerovu smrt. Zašto se onda i dalje insistira na njegovom samoubistvu u berlinskom bunkeru?
Za mene je to fantazija koju je napisao sada diskreditovani britanski profesor istorije Hju Trevor-Roper. Zašto su ljudi izabrali da vjeruju njegovim objašnjenjima, a ne svim ostalim, nije u vezi sa mnom. Trevor-Roper je čak identifikovao smiješne “Hitlerove dnevnike” kao stvarne, a zapravo su bili napisani u biroima za knjige koji su nastali tek poslije rata! Moramo da se zapitamo zašto nije angažovan stariji policajac ili sposoban detektiv da provjeri “mjesto zločina”. Moj osjećaj je da je Trevor-Roper napisao ono što mu je rečeno. Saveznicima je bio potreban “mrtav” Hitler i završen rat.
- Šta nam u ovom slučaju otkrivaju putevi novca? Ako pratimo kretanje zlata i dragocjenosti?
Nacisti su pobjegli sa 100 milijardi dolara, u današnjim deviznim kursevima, većina tog novca poslata je fantomskim kompanijama na neutralnoj teritoriji preko švajcarskih banaka. Veći dio ovog novca vratio se nazad kroz poslijeratnu izgradnju Zapadne Njemačke, što je postalo poznato kao zapadnonjemačko ekonomsko čudo. Nije bilo nikakvih čuda u tome. Oni su iznijeli novac iz zemlje i vratili ga nazad kada su se Amerikanci toliko uplašili od Sovjeta, da im ne bi smetalo da primijete kako im je potrebna Zapadna Njemačka kao jaka evropska baza i partner.
- Iza priče o navodnoj smrti Adolfa Hitlera kriju se interesi. Njemci su Amerikancima postali saveznici tokom hladnog rata. Koji je interes u ovom slučaju preovladao?
Mi vjerujemo da je mala, ali vrlo uticajna grupa američkih obavještajnih zvaničnika, na čelu sa Alenom Dulom i podržana od strane grupe veoma bogatih američkih bankara i industrijalaca od prije rata bila u kontaktu sa Martinom Bormanom i drugim visokim nacistima i da su se kontakti nastavili tokom Drugog svetskog rata. Upravo je ova grupa ugovarala bjekstvo Hitlera, Bormana i naposlijetku 30.000 evropskih fašista u Latinsku Ameriku. Vjerujem da je ova grupa od 1944. godine smatrala naciste kao propale i vjerovali su da je Sovjetski Savez realna prijetnja. Bilo je korisno imati Hitlera u šaci, da potencijalno povede Njemačku, zajedno sa saveznicima u bilo koji sukob sa Sovjetima. Ovaj plan je propao kada je otkriven pravi užas holokausta, sa skoro 7 miliona ljudi koji su bili industrijski ubijeni. Nije više bilo moguće da se sarađuje sa Hitlerom i Bormanovom organizacijom, ali u toj fazi već je bilo kasno. Oni su pobjegli i bili su sigurni u svojim zaštićenom rupama u Andima. Zauzvrat SAD su dobile nevjerovatnu tehnologiju i inteligenciju, koja će ih na kraju odvesti na Mjesec.
Nastavak na: http://www.vijesti.me/kultura/saveznicima-je-bio-potreban-mrtav-hitler-zavrsen-rat-clanak-126798
