korkanj
Ističe se
- Poruka
- 2.464
Hajde da vidimo koje su to protokole imali Sionski mudraci.
-
- Popularno:
- Srpski i hrvatski nacionalizam
- Kada se završio srednji vek?
- Na današnji dan pre 45 godina....
- "Blokaderima preti neuspeh, razočaranje...
- EKSKLUZIVNO: Šef kabineta Trampa nije...
- Devojka koja je kolima oborila redara...
- Studenti u blokadi izneli zahtev hitnog...
- Nema pravo na kandidovanje, ali da li...
- Хоће ли Вучић ићи у Москву на...
- Jel mogu da se zenim, devojka mi je 4...
Sionski mudraci
- Začetnik teme korkanj
- Datum pokretanja
- stanje
korkanj
Ističe se
- Poruka
- 2.464
Prvih dana ruske revolucije 1917. godine iz tajne arhive Ministarstva unutrašnjih poslova, a po naredbi predsjednika Privremene revolucionarne Vlade masona kneza Ljvova, bile su izdane jevrejinu Vinaveru ( "spiritus rektor" konstitucione " kadetske " ruske stranke ) koja su se ticala jevrejstva. Jedan èinovnik pomenutog ministrastva zadržao je i revers primopredaje.
Izmeðu ovih akata nalazio se jedan dosije na èijim koricama je stajalo: "predmet austrijskog podanika Teodora Herzla". U ovim koricama nalazio se, izmeðu ostalih, jedan dokumenat na starojevrejskom i na francuskom jeziku.
Na gornjem desnom kraju ovog dokumenta bilo je napisano: "Starješinama Siona".
Ovaj natpis znaèio je da je dokumenat odreðen samo za jednu malu elitnu grupu vodeæih liènosti jevrejskog naroda.
Drugi dokumenat SA ISTOM SADRŽINOM, do koga se došlo drugim putem, dospio je prvi put u rusku javnost krajem prošlog stoljeæa i to pod naslovom " PROTOKOLI SIONSKIH MUDRACA", koji mi i donosimo.
PREDGOVOR SRPSKOM IZDANJU
Sada, kada je veoma teško nabaviti èuvene "Protokole Sionskih Mudraca", jer se oni sada uništavaju po tajnom nalogu jevrejske egzekutive od strane njenih agenata ( na teritiriji sovjetske Rusije uništava se zajedno sa knjigom i njen sopstvenik ), smatramo da je krajnje vrijeme da se širi krugovi naše èitalaèke publike upoznaju sa ovim djelom, u kojem su osobito jasno istaknuti razvitak i suština tajne i po èovjeèanstvo kobne jevrejsko - masonske zavjere protiv Nejevreja cijelog svijeta.
Ohola, zloèinaèka, neizmjerna, iskonska i što je najstrašnije, bezobzirna vjerska mržnja, neobièno izbija iz svih redova ovih protokola; ona vri....kljuèa i preliva se iz lonca prepunog najodvratnije zlobe i osvete, ona veæ predosjeæa bliski kraj svog vjekovnog strpljenja kada æe moæi da prospe cijelom svijetu otrov bratoubilaèke klasne borbe, anarhije i sveopšte bijede, da uništi sve, što smo vjekovima stvarali i smatrali za sveto, pa onda nad preostalom ljudskom masom lišenom razuma i svakog moralnog osjeæanja ostvari carstvo Velikog Internacionala sa judejskim carem "Doma Davidova ". Svoj konaèan cilj i zloèinaèki plan ta banda Sionskih Mudraca nastojala je da krije od oèiju nepozvanih a služi se svim sredstvima kao parolom:
" cilj opravdava sredstvo ".
Senzacioni proces u Bernu ( 1953. godine ) koji se pretvorio u komediju sa unaprijed odreðenim krajem, samo je potvrdio da ni podmitljivost, ni krivokletstvo zaluðenih ili beskarakternih Nejevreja nije pomoglo jevrejstvu da dokaže " neistinitost " " Protokola ".
Doista su smiješni pokušaji jevrejstva da opovrgnu autentiènost " Protokola ", kada ono djelima svojih pisaca ( Jakov Kljackin, Luj Levi, èasopis lože Bnaj-Brit, memoarima voðe cionista Teodora Hercla i drugih ) i svim svojim postupcima stalno potvrðuje njihovu istinitost i èinjenicu, da
" izabrani narod " stalno svim sredstvima teži da zavlada svijetom pomoæu svojih vjernih a èesto nesvjesnih sluga-raznih intrnacional.
U Bernskom procesu jevrejstvo nije uspjelo da opovrgne taènost objavljenih " Sionskih protokola ". Novine, koje se nalaze u rukama jevrejskih kapitalista, objavile su namjerno netaèan izvještaj o suðenju u Bernu. Rezultat suðenja pak je stvarno sljedeæi: optuženi Haler, Ebersold i Majer osloboðeni su optužbe i tužilaèka strana ima da im plati troškove; glavni optuženi knjžar Silvijo Šnel osuðen je svega na 20 švajcarskih franak globe i na plaæanje 5/18 svih sudskih troškova za prestup èlana 14 zakona grada Berna o " nemoralnoj literaturi
Izmeðu ovih akata nalazio se jedan dosije na èijim koricama je stajalo: "predmet austrijskog podanika Teodora Herzla". U ovim koricama nalazio se, izmeðu ostalih, jedan dokumenat na starojevrejskom i na francuskom jeziku.
Na gornjem desnom kraju ovog dokumenta bilo je napisano: "Starješinama Siona".
Ovaj natpis znaèio je da je dokumenat odreðen samo za jednu malu elitnu grupu vodeæih liènosti jevrejskog naroda.
Drugi dokumenat SA ISTOM SADRŽINOM, do koga se došlo drugim putem, dospio je prvi put u rusku javnost krajem prošlog stoljeæa i to pod naslovom " PROTOKOLI SIONSKIH MUDRACA", koji mi i donosimo.
PREDGOVOR SRPSKOM IZDANJU
Sada, kada je veoma teško nabaviti èuvene "Protokole Sionskih Mudraca", jer se oni sada uništavaju po tajnom nalogu jevrejske egzekutive od strane njenih agenata ( na teritiriji sovjetske Rusije uništava se zajedno sa knjigom i njen sopstvenik ), smatramo da je krajnje vrijeme da se širi krugovi naše èitalaèke publike upoznaju sa ovim djelom, u kojem su osobito jasno istaknuti razvitak i suština tajne i po èovjeèanstvo kobne jevrejsko - masonske zavjere protiv Nejevreja cijelog svijeta.
Ohola, zloèinaèka, neizmjerna, iskonska i što je najstrašnije, bezobzirna vjerska mržnja, neobièno izbija iz svih redova ovih protokola; ona vri....kljuèa i preliva se iz lonca prepunog najodvratnije zlobe i osvete, ona veæ predosjeæa bliski kraj svog vjekovnog strpljenja kada æe moæi da prospe cijelom svijetu otrov bratoubilaèke klasne borbe, anarhije i sveopšte bijede, da uništi sve, što smo vjekovima stvarali i smatrali za sveto, pa onda nad preostalom ljudskom masom lišenom razuma i svakog moralnog osjeæanja ostvari carstvo Velikog Internacionala sa judejskim carem "Doma Davidova ". Svoj konaèan cilj i zloèinaèki plan ta banda Sionskih Mudraca nastojala je da krije od oèiju nepozvanih a služi se svim sredstvima kao parolom:
" cilj opravdava sredstvo ".
Senzacioni proces u Bernu ( 1953. godine ) koji se pretvorio u komediju sa unaprijed odreðenim krajem, samo je potvrdio da ni podmitljivost, ni krivokletstvo zaluðenih ili beskarakternih Nejevreja nije pomoglo jevrejstvu da dokaže " neistinitost " " Protokola ".
Doista su smiješni pokušaji jevrejstva da opovrgnu autentiènost " Protokola ", kada ono djelima svojih pisaca ( Jakov Kljackin, Luj Levi, èasopis lože Bnaj-Brit, memoarima voðe cionista Teodora Hercla i drugih ) i svim svojim postupcima stalno potvrðuje njihovu istinitost i èinjenicu, da
" izabrani narod " stalno svim sredstvima teži da zavlada svijetom pomoæu svojih vjernih a èesto nesvjesnih sluga-raznih intrnacional.
U Bernskom procesu jevrejstvo nije uspjelo da opovrgne taènost objavljenih " Sionskih protokola ". Novine, koje se nalaze u rukama jevrejskih kapitalista, objavile su namjerno netaèan izvještaj o suðenju u Bernu. Rezultat suðenja pak je stvarno sljedeæi: optuženi Haler, Ebersold i Majer osloboðeni su optužbe i tužilaèka strana ima da im plati troškove; glavni optuženi knjžar Silvijo Šnel osuðen je svega na 20 švajcarskih franak globe i na plaæanje 5/18 svih sudskih troškova za prestup èlana 14 zakona grada Berna o " nemoralnoj literaturi
korkanj
Ističe se
- Poruka
- 2.464
Protokol broj 1
Pravo je sila. Sloboda je ideja. Liberalizam. Zlato. Vjera. Samouprava. Despotizam kapitala. Unutrašnji neprijatelj. Gomila. Anarhija. Politika i moral. Pravo jaèega. Neoborivost masonsko - jevrejske vlasti. Cilj opravdava sredstva. Gomila je slijepac. Politièka azbuka. Partijski razdori. Najcjelishodniji je naèin uprave autokratija. Akohol. Klasicizam. Razvrat. Princip i pravila masonsko - jevrejske vlade. Teror. Sloboda, jednakost, bratstvo. Princip dinastièke uprave. Uništenje privilegija gojske aristrokratije. Nova aristrokratija. Psihološki raèun. Apstrakcija slobode. Smjenjivanje narodnih predstavnika.
...Odbacivši frazerstvo, mi æemo govoriti o znaèaju svake misli, a sravnjavanjem i zakljuècima osvjetliti okolnosti !
Dakle, ja formulišem našu sistemu sa našeg i gojskog* gledišta.
Treba napomenuti, da su ljudi sa rðavim instiktima mnogobrojniji od dobrih, pa prema tome najbolji rezultati u upravljanju njima postižu se nasiljem i zastrašivanjem, a ne akademskim rezonovanjem. Svaki èovjek teži ka vlasti, svaki bi htio da bude diktator, kad bi samo mogao, ali je pri tome rijedak onaj koji ne bi bio gotov da žrtvuje sveopšte dobro radi postignuèa svoga liènog blaga.
Šta je zadržavalo grabljive životinje koje se zovu ljudi?
Šta ih je rukovodilo do danas?
U poèetku društvenog ureðenja oni su se potèinili gruboj i slijepoj sili; docnije zakonima, koji su u stvari ta ista sila, samo maskirana. Izvodim zakljuèak da je po zakonu prirode pravo u sili.
Politièka sloboda je ideja, a ne fakt. Ovu ideju treba umjeti primjenjivati, kad je to potrebno, da se idejnim mamcem privuku narodne snage u svoju partiju, ako je ona namislila da slomije drugu partiju koja se nalazi na vlasti. Ovaj zadatak postaje lakši ako se protivnik i sam zarazi idejom slobode, takozvanim liberalizmom, te zbog ideje popust u svojoj moæi. Tu æe se i ispoljiti trijumf naše teorije: olabavljene i
__________________________________________________ _____________________
*) Goj je jevrejska rijeè kojom Jevreji zovu svakog onog koji nije Jevrejin pa ma kojoj narodnosti on pripadao,
popuštene dizgine uprave onog èasa, po zakonu biæa, prihvata i prikuplja nova ruka, jer sljepa sila naroda ne može ni dana probaviti bez rukovoðe i nova vlast samo zauzima mjesto stare koja je oslabila od liberalizma.
U naše vrijeme pojavila se vlast zlata koja je zamijenila liberale upravljaèe. Bilo je vrijeme kad je upravljala vjera. Ideja slobode je neostvarljiva, jer niko ne umije da se koristi njome umjereno. Treba samo za izvjesno vrijeme prepustiti narodu samoupravu i ona se ubrzo pretvara u razuzdanost. Od tog momenta poèinju nicati meðusobne rasprave, koje uskoro prelaze u društvene bitke, u kojima države gore i njihov znaèaj pretvara se u pepeo.
Da li se država iznutra u vlastitim trzavicama, ili unutrašnje nesuglasice bacaju pod vlast spoljašnjih neprijatelja, tek u svakom sluèaju ona se može smatrati kao nepovratno propala; ona je pod našom vlašæu. Despotizam kapitala, koji je sav u našim rukama, pruža joj slamæicu za koju se država, htjela ne htjela, mora držati; u protivnom sluèaju ona se kotrlja u propast.
Onoga, koji bi po svojoj liberalnoj duši rekao, da su rezonovanja ovakve vrste nemoralna, ja èu da upitam: ako svaka država ima dva neprijatelja, i ako joj je u odnosu prema spoljnom neprijatelju dopušteno i ne smatra se za nemoralno da upotrebljava svakojake mjere u borbi, kao na primjer, neupoznavati neprijatelja sa planovima napada ili odbrane, napadati na njega noæu ili sa neravnim brojem ljudi, zašto bi se onda takve mjere u odnosu prema gorem i opasnijem neprijatelju, rušiocu društvenog stroja i blagostanja, mogle nazvati i nedozvoljenim i nemoralnim?
Može li se zdrav, logièan um pouzdati da uspješno rukovodi gomilama pomoæu razumnih ubijeðenja ili savjeta, kada su moguæe protivrjeènosti, pa ma i besmislene, ali koje se mogu uèiniti prijatnije narodu koji površno shvata i razumjeva? Rukovodeèi se iskljuèivo sitnim strastima, praznovjericama, obièajima, tradicijama, i sentimentalnim teorijama, ljudi u gomili i ljudi gomile podležu partijskom cijepanju koje ometa svaki sporazum, èak i na podlozi potpuno razumnog savjeta i
uvjerenja. Svaka odluka gomile zavisi od sluèajne ili podmetnute veæine, koja, zbog neznanja politièkih tajni, donosi apsurdnu odluku koja unosi klicu anarhije u upravu.
Politika nema nièega zajednièkog sa moralom.
Drugi Deo
Pravo je sila. Sloboda je ideja. Liberalizam. Zlato. Vjera. Samouprava. Despotizam kapitala. Unutrašnji neprijatelj. Gomila. Anarhija. Politika i moral. Pravo jaèega. Neoborivost masonsko - jevrejske vlasti. Cilj opravdava sredstva. Gomila je slijepac. Politièka azbuka. Partijski razdori. Najcjelishodniji je naèin uprave autokratija. Akohol. Klasicizam. Razvrat. Princip i pravila masonsko - jevrejske vlade. Teror. Sloboda, jednakost, bratstvo. Princip dinastièke uprave. Uništenje privilegija gojske aristrokratije. Nova aristrokratija. Psihološki raèun. Apstrakcija slobode. Smjenjivanje narodnih predstavnika.
...Odbacivši frazerstvo, mi æemo govoriti o znaèaju svake misli, a sravnjavanjem i zakljuècima osvjetliti okolnosti !
Dakle, ja formulišem našu sistemu sa našeg i gojskog* gledišta.
Treba napomenuti, da su ljudi sa rðavim instiktima mnogobrojniji od dobrih, pa prema tome najbolji rezultati u upravljanju njima postižu se nasiljem i zastrašivanjem, a ne akademskim rezonovanjem. Svaki èovjek teži ka vlasti, svaki bi htio da bude diktator, kad bi samo mogao, ali je pri tome rijedak onaj koji ne bi bio gotov da žrtvuje sveopšte dobro radi postignuèa svoga liènog blaga.
Šta je zadržavalo grabljive životinje koje se zovu ljudi?
Šta ih je rukovodilo do danas?
U poèetku društvenog ureðenja oni su se potèinili gruboj i slijepoj sili; docnije zakonima, koji su u stvari ta ista sila, samo maskirana. Izvodim zakljuèak da je po zakonu prirode pravo u sili.
Politièka sloboda je ideja, a ne fakt. Ovu ideju treba umjeti primjenjivati, kad je to potrebno, da se idejnim mamcem privuku narodne snage u svoju partiju, ako je ona namislila da slomije drugu partiju koja se nalazi na vlasti. Ovaj zadatak postaje lakši ako se protivnik i sam zarazi idejom slobode, takozvanim liberalizmom, te zbog ideje popust u svojoj moæi. Tu æe se i ispoljiti trijumf naše teorije: olabavljene i
__________________________________________________ _____________________
*) Goj je jevrejska rijeè kojom Jevreji zovu svakog onog koji nije Jevrejin pa ma kojoj narodnosti on pripadao,
popuštene dizgine uprave onog èasa, po zakonu biæa, prihvata i prikuplja nova ruka, jer sljepa sila naroda ne može ni dana probaviti bez rukovoðe i nova vlast samo zauzima mjesto stare koja je oslabila od liberalizma.
U naše vrijeme pojavila se vlast zlata koja je zamijenila liberale upravljaèe. Bilo je vrijeme kad je upravljala vjera. Ideja slobode je neostvarljiva, jer niko ne umije da se koristi njome umjereno. Treba samo za izvjesno vrijeme prepustiti narodu samoupravu i ona se ubrzo pretvara u razuzdanost. Od tog momenta poèinju nicati meðusobne rasprave, koje uskoro prelaze u društvene bitke, u kojima države gore i njihov znaèaj pretvara se u pepeo.
Da li se država iznutra u vlastitim trzavicama, ili unutrašnje nesuglasice bacaju pod vlast spoljašnjih neprijatelja, tek u svakom sluèaju ona se može smatrati kao nepovratno propala; ona je pod našom vlašæu. Despotizam kapitala, koji je sav u našim rukama, pruža joj slamæicu za koju se država, htjela ne htjela, mora držati; u protivnom sluèaju ona se kotrlja u propast.
Onoga, koji bi po svojoj liberalnoj duši rekao, da su rezonovanja ovakve vrste nemoralna, ja èu da upitam: ako svaka država ima dva neprijatelja, i ako joj je u odnosu prema spoljnom neprijatelju dopušteno i ne smatra se za nemoralno da upotrebljava svakojake mjere u borbi, kao na primjer, neupoznavati neprijatelja sa planovima napada ili odbrane, napadati na njega noæu ili sa neravnim brojem ljudi, zašto bi se onda takve mjere u odnosu prema gorem i opasnijem neprijatelju, rušiocu društvenog stroja i blagostanja, mogle nazvati i nedozvoljenim i nemoralnim?
Može li se zdrav, logièan um pouzdati da uspješno rukovodi gomilama pomoæu razumnih ubijeðenja ili savjeta, kada su moguæe protivrjeènosti, pa ma i besmislene, ali koje se mogu uèiniti prijatnije narodu koji površno shvata i razumjeva? Rukovodeèi se iskljuèivo sitnim strastima, praznovjericama, obièajima, tradicijama, i sentimentalnim teorijama, ljudi u gomili i ljudi gomile podležu partijskom cijepanju koje ometa svaki sporazum, èak i na podlozi potpuno razumnog savjeta i
uvjerenja. Svaka odluka gomile zavisi od sluèajne ili podmetnute veæine, koja, zbog neznanja politièkih tajni, donosi apsurdnu odluku koja unosi klicu anarhije u upravu.
Politika nema nièega zajednièkog sa moralom.
Drugi Deo
korkanj
Ističe se
- Poruka
- 2.464
nastavak drugog dela
Vladalac koji se rukovodi moralom nije politièar, te stoga nije ni èvrst na svome prijestolu. Ko hoèe da upravlja mora pribjegavati i lukavstvu i licemjerstvu. Velike narodne osobine - otvorenost i poštenje - poroci su u politici, jer oni obaraju sa prestola bolje i sigurnije nego najaèi neprijatelj. Ove osobine treba da budu atributi gojskih država, mi pak ne moramo se rukovoditi njima.
Naše pravo je u sili. Rijeè pravo je apstraktna i nièim nedokazana misao. Ta rijeè ne znaèi više nego: dajte mi ono što hoæu, da bih time pribavio dokaz da sam jaèi od vas.
Gdje poèinje pravo? Gdje se svršava ono?
U državi, u kojoj je slaba organizacija vlasti, bezliènost zakona i vladaoca koji su obezlièeni umnoženim zbog liberalizma, pravima, u toj državi ja crpim novo pravo: da jurnem po pravu moènog i da zbrišem sve postojeæe poretke i ustanove i da stavim svoju ruku na zakone, da preustrojim sve ustanove i da postanem gospodar onih koji su nam prepustili prava svoje sile, odrekavši se njih dobrovoljno, liberalno...
Dok se sve savremene vlasti kolebaju i ljuljaju, naša èe vlast biti neoboriva i jaèa od drugih, jer ona æe biti nevidljiva sve dotle, dok se toliko ne uèvrsti da je veæ nikakvo lukavstvo ne može potkopati.
Od privremenog zla, koje smo sada prinuðeni da vršimo, proizaæi æe dobro nepokolebljive uprave koja æe uspostaviti pravilan tok mehanizma narodnog biæa, poremeæenog liberalizmom. Rezultat opravdava sredstva. Obratimo pažnju u našim planovima ne toliko na ono što je dobro i moralno, koliko na ono što je potrebno i korisno.
Pred nama je plan, u kome je strategijski izložena linija, od koje ne možemo odstupati bez rizika da vidimo rušenje mnogo vjekovnih radova.
Da bismo izradili i pripremili cjelishodna dejstva, treba imati u vidu: podlost, kolebljivost, nepostojanstvo gomile, njenu nesposobnost da razumije i poštuje uslove sopstvenog života, sopstvenog blagostanja. Treba pojmiti da je moæ gomile slijepa, nerazumna, da ona ne rasuðuje, da samo osluškuje na desno i lijevo. Slijepac ne može voditi slijepe a da ih ne dovede do propasti - èlanovi gomile, bukaèi iz naroda, ma i genijalno pametni ali bez razumijevanja u politici ne mogu se pojavljivati u svojstvu rukovodioca gomile a da ne upropaste cijelu naciju.
Samo ono lice koje je iz djetinjstva pripremano za autokratiju može znati i èitati rijeèi satavljene iz politièkih uslova.
Narod, prepušten samom sebi, to jest bukaèima i voðama iz njegove sredine, sam sebe ruši i lomi partijskim razdorima, izazvanom težnjom za vlašæu i poèastima i neredima koji iz toga proizilaze. Mogu li se narodne mase mirno, bez takmièenja, da razmisle, da upute poslove svoje zemlje koji se ne mogu mješati sa liènim interesima? Mogu li se one braniti od spoljašnjih neprijatelja? To se ne da zamisliti, jer plan razdrobljen na toliko dijelova koliko je glava u gomili gubi svoju cijelinu, pa prema tome postaje nepojmljiv i neizvodljiv.
Samo autokratno lice može izraditi planove opširne i jasne, u jednom redu koji èini raspodjelu svega što se nalazi u mehanizmu državne mašine; iz toga treba zakljuèiti da se cjelishodna za jednu zemlju uprava mora skocentristai u rukama jednog odgovornog lica. Bez apsolutnog despotizma ne može postojati civilizacija koju ne sprovode mase veè njihov rukovoða, pa ma ko on bio. Gomila je barbarin koji ispoljava svoje barbarstvo u svakoj prilici. Èim se gomila doèepa slobode, ona je ubrzo pretvara u anarhiju koja je sama po sebi najviši stepen barbarsva.
Pogledajte na pijane životinje, onesvješæene vinom, na èiju je neogranièenu upotrebu dato pravo zajedno sa slobodom. Neæemo valjda dopusti da i naši doðu dotle....Narodi gojski zanijeti su alkoholnim napitcima, a omladina njihova ošašavila je od klasicizma i ranog
razvrata, na koji ih je podbadala i nagonila naša agentura - guverneri. lakeji, guvernante - u bogatim kuæama, pomoænici, kelneri, i naše ženskinje - u mjestima gdje se goji vesele i zabavljaju. U ove posljednje ja ubrajam i takozvane dame iz svijeta, njihove dobrovoljne sljedbenice u raskoši i razvratu.
Naša je parola sila i licemjerstvo. Samo sila pobijeðuje u stvarima politièkim, naroèito ako se ona krije u talentima koji su neophodni za državnike. Nasilje mora biti princip, a lukavstvo i licemjerstvo pravilo za sve vlade koje ne žele da stave svoju krunu pred noge agenata kakve bilo nove sile. Ovo zlo je jedino sredstvo da se doðe do cilja - dobra. Prema tome mi ne smijemo prezati od podmiæivanja, prevare i izdajstva. kad oni treba da posluže postignuæu naših ciljeva. U politici treba umijeti bez kolebanja uzimati tuðu svojinu ako se pomoæu nje možemo doèepati pokornosti i vlasti
Naša država, iduæi putem mirnog osvajanja, ima pravo da zamijeni strahote rata neprimjetnijim i cjelishodnijim kaznama kojim treba podržavati teror koji dovodi do slijepe poslušnosti. Pravièna ali neumoljiva strogost najveèi je faktor državne sile: ne samo radi koristi nego i u ime dužnosti, pobjede radi, mi se moramo držati programa nasilja i licemjersva.
Doktrina raèuna toliko je jaka koliko i sredstva koja ona upotrebljuje. Prema tome mi æemo trijumfovati i potèiniti sve vlade svojoj nadvladi ne toliko pomuæu samih sredstava, koliko doktrinom strogosti.. Dosta je da znaju da smo neumoljivi pa da prestane svaka neposlušnost.
Još u stara vremena mi smo u narodu prvi put uzviknuli sloboda, jednakost bratstvo, tako mnogo **** od tada ponavljane od nesvjesnih papagaja koji odasvud doletješe na ove mamce, sa kojima oni odnesoše blagostanje svijeta, istinsku slobodu liènosti, ranije tako dobro zaštiæenu od pritiska gomile. Tobože pametni, inteligentni Goji nisu se snalazili u apstraktnosti izgovorenih rijeèi, nisu primijetili protivrjeènosti njihovog znaèenja i uzajamni odnos meðu njima, nisu uvidjeli da u prirodi nema jednakosti, ne može biti slobode, da je sama priroda ustanovila nejednakost umova, karaktera i sposobnosti, kao i potèinjenost njenim zakonima, nisu razmislili da je gomila slijepa, da su njeni voðe - bukaèi izabrani od njene sredine radi upravljanja, u pogledu politike takvi isti slijepci kao i ona sama, da èovjek posveæen, pa ma bio i ludak, može da upravlja, a neposveæen, pa ma bio i genije ništa neæe u politici razumjeti. Sve su to Goji izgubili iz vida.
Meðutim, na tome se temeljila i zasnivala dinastièka vladavina; otac je predavao sinu znanje toka politièkih poslova, tako da ga niko nije znao sem èlanova dinastije, i nije mogao izdati njegovu tajnu narodu kojim se vlada i upravlja. U toku vremena smisao dinastièke predaje pravog stanja politièkih poslova bio je izgubljen, što je poslužilo uspjehu naše stvari.
U svim krajevima svijeta rijeèi "sloboda, jednakost, bratstvo" uvrstale su u naše redove, preko naših slijepih agenata, èitave legione, koji su oduševljeno nosili naše zastave. Meðutim te su rijeèi bile crviæi koji su podgrizli blagostanje Goja, uništavajuæi svugdje mir. spokojstvo, solidarnost, rušeæi sve pred osnove njihovih država. Vi æete vidjeti docnije da je to poslužilo našem trijumfu; to nam je pružilo moguènost, izmeðu ostalog, da dograbimo u svoje ruke najvažniji adut - uništenje privilegija, drugim rijeèima same suštine gojske aristrokracije, koja je bila jedina protiv nas zaštita naroda i zemlje. Na ruševinama prirodne nasljedne aristrokracije, mi smo podigli aristrokraciju naše inteligencije, na èelu svega - novèane.
Cenzus ove naše aristrokracije mi smo ustanovili u bogatstvu, koje od nas zavisi, i u nauci, koju pokreæu naši mudraci.
Naš trijumf je bio olakšan još i time što smo u opštenju sa potrebnim nam ljudima uvijek uticali na najosjetljivije strane èovijeèjeg uma - na raèun, na pohlepnost, na nezasitost i nezajažljivost materijalnih potreba èovjeka; a svaka od tih pobrojanih èovjekovih slabosti, najposlije uzeta, sposobna je da ubije inicijativu, stavljajuæi volju ljudi na raspoloženje kupcu njihove djelatnosti.
Apstrakcija slobode pružila je moguænost da se gomile ubijede da vlada nije ništa drugo nego upravnik na dobru sopstvenika zemlje - naroda, i da se ti, upravnici mogu mijenjati kao pohabane rukavice.
Okolnost pak da se narodni predstavnici mogu smijenjvati stavljala ih je na raspoloženje nama i našim ciljevima
Vladalac koji se rukovodi moralom nije politièar, te stoga nije ni èvrst na svome prijestolu. Ko hoèe da upravlja mora pribjegavati i lukavstvu i licemjerstvu. Velike narodne osobine - otvorenost i poštenje - poroci su u politici, jer oni obaraju sa prestola bolje i sigurnije nego najaèi neprijatelj. Ove osobine treba da budu atributi gojskih država, mi pak ne moramo se rukovoditi njima.
Naše pravo je u sili. Rijeè pravo je apstraktna i nièim nedokazana misao. Ta rijeè ne znaèi više nego: dajte mi ono što hoæu, da bih time pribavio dokaz da sam jaèi od vas.
Gdje poèinje pravo? Gdje se svršava ono?
U državi, u kojoj je slaba organizacija vlasti, bezliènost zakona i vladaoca koji su obezlièeni umnoženim zbog liberalizma, pravima, u toj državi ja crpim novo pravo: da jurnem po pravu moènog i da zbrišem sve postojeæe poretke i ustanove i da stavim svoju ruku na zakone, da preustrojim sve ustanove i da postanem gospodar onih koji su nam prepustili prava svoje sile, odrekavši se njih dobrovoljno, liberalno...
Dok se sve savremene vlasti kolebaju i ljuljaju, naša èe vlast biti neoboriva i jaèa od drugih, jer ona æe biti nevidljiva sve dotle, dok se toliko ne uèvrsti da je veæ nikakvo lukavstvo ne može potkopati.
Od privremenog zla, koje smo sada prinuðeni da vršimo, proizaæi æe dobro nepokolebljive uprave koja æe uspostaviti pravilan tok mehanizma narodnog biæa, poremeæenog liberalizmom. Rezultat opravdava sredstva. Obratimo pažnju u našim planovima ne toliko na ono što je dobro i moralno, koliko na ono što je potrebno i korisno.
Pred nama je plan, u kome je strategijski izložena linija, od koje ne možemo odstupati bez rizika da vidimo rušenje mnogo vjekovnih radova.
Da bismo izradili i pripremili cjelishodna dejstva, treba imati u vidu: podlost, kolebljivost, nepostojanstvo gomile, njenu nesposobnost da razumije i poštuje uslove sopstvenog života, sopstvenog blagostanja. Treba pojmiti da je moæ gomile slijepa, nerazumna, da ona ne rasuðuje, da samo osluškuje na desno i lijevo. Slijepac ne može voditi slijepe a da ih ne dovede do propasti - èlanovi gomile, bukaèi iz naroda, ma i genijalno pametni ali bez razumijevanja u politici ne mogu se pojavljivati u svojstvu rukovodioca gomile a da ne upropaste cijelu naciju.
Samo ono lice koje je iz djetinjstva pripremano za autokratiju može znati i èitati rijeèi satavljene iz politièkih uslova.
Narod, prepušten samom sebi, to jest bukaèima i voðama iz njegove sredine, sam sebe ruši i lomi partijskim razdorima, izazvanom težnjom za vlašæu i poèastima i neredima koji iz toga proizilaze. Mogu li se narodne mase mirno, bez takmièenja, da razmisle, da upute poslove svoje zemlje koji se ne mogu mješati sa liènim interesima? Mogu li se one braniti od spoljašnjih neprijatelja? To se ne da zamisliti, jer plan razdrobljen na toliko dijelova koliko je glava u gomili gubi svoju cijelinu, pa prema tome postaje nepojmljiv i neizvodljiv.
Samo autokratno lice može izraditi planove opširne i jasne, u jednom redu koji èini raspodjelu svega što se nalazi u mehanizmu državne mašine; iz toga treba zakljuèiti da se cjelishodna za jednu zemlju uprava mora skocentristai u rukama jednog odgovornog lica. Bez apsolutnog despotizma ne može postojati civilizacija koju ne sprovode mase veè njihov rukovoða, pa ma ko on bio. Gomila je barbarin koji ispoljava svoje barbarstvo u svakoj prilici. Èim se gomila doèepa slobode, ona je ubrzo pretvara u anarhiju koja je sama po sebi najviši stepen barbarsva.
Pogledajte na pijane životinje, onesvješæene vinom, na èiju je neogranièenu upotrebu dato pravo zajedno sa slobodom. Neæemo valjda dopusti da i naši doðu dotle....Narodi gojski zanijeti su alkoholnim napitcima, a omladina njihova ošašavila je od klasicizma i ranog
razvrata, na koji ih je podbadala i nagonila naša agentura - guverneri. lakeji, guvernante - u bogatim kuæama, pomoænici, kelneri, i naše ženskinje - u mjestima gdje se goji vesele i zabavljaju. U ove posljednje ja ubrajam i takozvane dame iz svijeta, njihove dobrovoljne sljedbenice u raskoši i razvratu.
Naša je parola sila i licemjerstvo. Samo sila pobijeðuje u stvarima politièkim, naroèito ako se ona krije u talentima koji su neophodni za državnike. Nasilje mora biti princip, a lukavstvo i licemjerstvo pravilo za sve vlade koje ne žele da stave svoju krunu pred noge agenata kakve bilo nove sile. Ovo zlo je jedino sredstvo da se doðe do cilja - dobra. Prema tome mi ne smijemo prezati od podmiæivanja, prevare i izdajstva. kad oni treba da posluže postignuæu naših ciljeva. U politici treba umijeti bez kolebanja uzimati tuðu svojinu ako se pomoæu nje možemo doèepati pokornosti i vlasti
Naša država, iduæi putem mirnog osvajanja, ima pravo da zamijeni strahote rata neprimjetnijim i cjelishodnijim kaznama kojim treba podržavati teror koji dovodi do slijepe poslušnosti. Pravièna ali neumoljiva strogost najveèi je faktor državne sile: ne samo radi koristi nego i u ime dužnosti, pobjede radi, mi se moramo držati programa nasilja i licemjersva.
Doktrina raèuna toliko je jaka koliko i sredstva koja ona upotrebljuje. Prema tome mi æemo trijumfovati i potèiniti sve vlade svojoj nadvladi ne toliko pomuæu samih sredstava, koliko doktrinom strogosti.. Dosta je da znaju da smo neumoljivi pa da prestane svaka neposlušnost.
Još u stara vremena mi smo u narodu prvi put uzviknuli sloboda, jednakost bratstvo, tako mnogo **** od tada ponavljane od nesvjesnih papagaja koji odasvud doletješe na ove mamce, sa kojima oni odnesoše blagostanje svijeta, istinsku slobodu liènosti, ranije tako dobro zaštiæenu od pritiska gomile. Tobože pametni, inteligentni Goji nisu se snalazili u apstraktnosti izgovorenih rijeèi, nisu primijetili protivrjeènosti njihovog znaèenja i uzajamni odnos meðu njima, nisu uvidjeli da u prirodi nema jednakosti, ne može biti slobode, da je sama priroda ustanovila nejednakost umova, karaktera i sposobnosti, kao i potèinjenost njenim zakonima, nisu razmislili da je gomila slijepa, da su njeni voðe - bukaèi izabrani od njene sredine radi upravljanja, u pogledu politike takvi isti slijepci kao i ona sama, da èovjek posveæen, pa ma bio i ludak, može da upravlja, a neposveæen, pa ma bio i genije ništa neæe u politici razumjeti. Sve su to Goji izgubili iz vida.
Meðutim, na tome se temeljila i zasnivala dinastièka vladavina; otac je predavao sinu znanje toka politièkih poslova, tako da ga niko nije znao sem èlanova dinastije, i nije mogao izdati njegovu tajnu narodu kojim se vlada i upravlja. U toku vremena smisao dinastièke predaje pravog stanja politièkih poslova bio je izgubljen, što je poslužilo uspjehu naše stvari.
U svim krajevima svijeta rijeèi "sloboda, jednakost, bratstvo" uvrstale su u naše redove, preko naših slijepih agenata, èitave legione, koji su oduševljeno nosili naše zastave. Meðutim te su rijeèi bile crviæi koji su podgrizli blagostanje Goja, uništavajuæi svugdje mir. spokojstvo, solidarnost, rušeæi sve pred osnove njihovih država. Vi æete vidjeti docnije da je to poslužilo našem trijumfu; to nam je pružilo moguènost, izmeðu ostalog, da dograbimo u svoje ruke najvažniji adut - uništenje privilegija, drugim rijeèima same suštine gojske aristrokracije, koja je bila jedina protiv nas zaštita naroda i zemlje. Na ruševinama prirodne nasljedne aristrokracije, mi smo podigli aristrokraciju naše inteligencije, na èelu svega - novèane.
Cenzus ove naše aristrokracije mi smo ustanovili u bogatstvu, koje od nas zavisi, i u nauci, koju pokreæu naši mudraci.
Naš trijumf je bio olakšan još i time što smo u opštenju sa potrebnim nam ljudima uvijek uticali na najosjetljivije strane èovijeèjeg uma - na raèun, na pohlepnost, na nezasitost i nezajažljivost materijalnih potreba èovjeka; a svaka od tih pobrojanih èovjekovih slabosti, najposlije uzeta, sposobna je da ubije inicijativu, stavljajuæi volju ljudi na raspoloženje kupcu njihove djelatnosti.
Apstrakcija slobode pružila je moguænost da se gomile ubijede da vlada nije ništa drugo nego upravnik na dobru sopstvenika zemlje - naroda, i da se ti, upravnici mogu mijenjati kao pohabane rukavice.
Okolnost pak da se narodni predstavnici mogu smijenjvati stavljala ih je na raspoloženje nama i našim ciljevima
korkanj
Ističe se
- Poruka
- 2.464
Protokol broj 2
Ekonomski ratovi su osnov jevrejske prevlasti. Pokazna ( previdna ) administracija i "tajni sastanci" . Uspjesi razornih doktrina. Uloga štampe. Prilagoðavanje u politici. Vrijednost zlata i dragocijenost jevrejske žrtve.
Za nas je neophodno potrebno da ratovi, po moguænosti, ne donose nikakve teritorijalne koristi; to æe prebaciti rat na ekonomsku osnovicu i narodi æe u našoj pomoæi sagledati silu naše prevlasti, a takvo stanje stvari staviæe obje strane na raspoloženje našoj internacionalnoj agenturi, koja je snabdjevena milionima oèiju, pogleda nesprjeèavanim nikakvim granicama. Tada æe naša meðunarodna prava smrviti nacionalna prava i vladaæe narodima isto onako kao što graðansko pravo pojedinih država upravlja meðusobnim odnosima svojih podanika.
Administratori, koje mi vrbujemo iz publike zavisnosti od njihovih ropskih sposobnosti, neæe biti lica pripremljena za upravljanje, i stoga èe oni lako postati pioni u našoj igri, u rukama naših uèenih i genijalnih savjetnika, specijalista vaspitanih još iz ranog djetinjstva za upravljane poslovima cijelog svijeta. Kao što vam je poznato, ovi naši specijalisti crpili su radi upravljanja potrebne podatke iz naših politièkih planova, iz eksperimenata i iskustva istorije, iz posmatranja svakog tekuèeg momenta. Goji se ne rukovode praktikom bespristrasnih istorijskih posmatranja veè teoretiènom rutinom, bez ikakvog kritièkog odnosa prema njenim rezultatima. Prema tome mi nemamo potrebe da od njih zaziremo - neka se oni za sada vesele ili žive u nadama na nove zabave, ili u uspomenama o preživljenim. Neka za njih igra najglavniju ulogu ono što smo im mi ulili da priznaju za zahtijeve nauke( teorije ). U tom cilju mi stalno, putem naše štampe, pohranjujemo slijepu vjeru u njih.
Intelektualci Gojski ponosiæe se svojim znanjima i, ne provjeravajuæi ih logièki, sprovodeæi u dijelo sva pocrpena iz nauka saznanja koja su naši agenti vješto iskobinovali u cilju vaspitanja i obrazovanja umova u potrebnom za nas pravcu.
Ne mojte misliti da su naša tvrðenja prazna i neosnovana: obratite pažnju na uspjehe darvinizma, marksizma, nièeizma, koji su tako zgodno sa naše strane udešeni. Razorni i pogubni znaèaj ovih pravaca za gojske umove bar za nas mora biti oèigledan.
Mi se moramo obazirati na savremene misli, karaktere, tendencije naroda, da ne bismo imali promašaja u politici , i upravljanju administrativnim poslovima. Trijumf naše sisteme, èije dijelove mehanizma možemo rasporeðivati razno, prema temperamentu naroda koje sretamo na svom putu, ne može imati uspjeha ako se praktièna primjena ne bude osnivala na sumiranju prošlosti u vezi sa sadašnjošæu.
U rukama savremenih država nalazi se velika sila koja stvara kretanje misli u narodu - to je štampa. Uloga štampe je da iznosi tobož neophodne zahtijeve, da prenosi žalbe narodnoga glasa, da izražava i stvara nezadovoljstvo. Ali države se nisu umijele koristiti ovom silom i ona se našla u našim rukama. Kroz nju smo se doèepali uticaja ostajuæi ipak u sjenci i zaklonu; zahvaljujuæi njoj mi smo prikupili svoje rezultate, bez obzira na to što smo ga morali uzimati iz èitavih potoka krvi i suza.........Ali mi smo se okupili žrtvujuæi mnoge iz našeg naroda *. Svaka žrtva s naše strane vrijedi hiljadu Goja pred bogom.
Ekonomski ratovi su osnov jevrejske prevlasti. Pokazna ( previdna ) administracija i "tajni sastanci" . Uspjesi razornih doktrina. Uloga štampe. Prilagoðavanje u politici. Vrijednost zlata i dragocijenost jevrejske žrtve.
Za nas je neophodno potrebno da ratovi, po moguænosti, ne donose nikakve teritorijalne koristi; to æe prebaciti rat na ekonomsku osnovicu i narodi æe u našoj pomoæi sagledati silu naše prevlasti, a takvo stanje stvari staviæe obje strane na raspoloženje našoj internacionalnoj agenturi, koja je snabdjevena milionima oèiju, pogleda nesprjeèavanim nikakvim granicama. Tada æe naša meðunarodna prava smrviti nacionalna prava i vladaæe narodima isto onako kao što graðansko pravo pojedinih država upravlja meðusobnim odnosima svojih podanika.
Administratori, koje mi vrbujemo iz publike zavisnosti od njihovih ropskih sposobnosti, neæe biti lica pripremljena za upravljanje, i stoga èe oni lako postati pioni u našoj igri, u rukama naših uèenih i genijalnih savjetnika, specijalista vaspitanih još iz ranog djetinjstva za upravljane poslovima cijelog svijeta. Kao što vam je poznato, ovi naši specijalisti crpili su radi upravljanja potrebne podatke iz naših politièkih planova, iz eksperimenata i iskustva istorije, iz posmatranja svakog tekuèeg momenta. Goji se ne rukovode praktikom bespristrasnih istorijskih posmatranja veè teoretiènom rutinom, bez ikakvog kritièkog odnosa prema njenim rezultatima. Prema tome mi nemamo potrebe da od njih zaziremo - neka se oni za sada vesele ili žive u nadama na nove zabave, ili u uspomenama o preživljenim. Neka za njih igra najglavniju ulogu ono što smo im mi ulili da priznaju za zahtijeve nauke( teorije ). U tom cilju mi stalno, putem naše štampe, pohranjujemo slijepu vjeru u njih.
Intelektualci Gojski ponosiæe se svojim znanjima i, ne provjeravajuæi ih logièki, sprovodeæi u dijelo sva pocrpena iz nauka saznanja koja su naši agenti vješto iskobinovali u cilju vaspitanja i obrazovanja umova u potrebnom za nas pravcu.
Ne mojte misliti da su naša tvrðenja prazna i neosnovana: obratite pažnju na uspjehe darvinizma, marksizma, nièeizma, koji su tako zgodno sa naše strane udešeni. Razorni i pogubni znaèaj ovih pravaca za gojske umove bar za nas mora biti oèigledan.
Mi se moramo obazirati na savremene misli, karaktere, tendencije naroda, da ne bismo imali promašaja u politici , i upravljanju administrativnim poslovima. Trijumf naše sisteme, èije dijelove mehanizma možemo rasporeðivati razno, prema temperamentu naroda koje sretamo na svom putu, ne može imati uspjeha ako se praktièna primjena ne bude osnivala na sumiranju prošlosti u vezi sa sadašnjošæu.
U rukama savremenih država nalazi se velika sila koja stvara kretanje misli u narodu - to je štampa. Uloga štampe je da iznosi tobož neophodne zahtijeve, da prenosi žalbe narodnoga glasa, da izražava i stvara nezadovoljstvo. Ali države se nisu umijele koristiti ovom silom i ona se našla u našim rukama. Kroz nju smo se doèepali uticaja ostajuæi ipak u sjenci i zaklonu; zahvaljujuæi njoj mi smo prikupili svoje rezultate, bez obzira na to što smo ga morali uzimati iz èitavih potoka krvi i suza.........Ali mi smo se okupili žrtvujuæi mnoge iz našeg naroda *. Svaka žrtva s naše strane vrijedi hiljadu Goja pred bogom.
korkanj
Ističe se
- Poruka
- 2.464
Protokol broj 3
Simbolièna zmija i njen smisao. Nepostojanost ustavnih terazija. Teror u dvorovima. Vlast i èastoljublje. Parlamentske govornice, pamfleti. Zloupotrebe vlasti. Ekonomsko ropstvo. "Prava naroda" . Špekulanti i aristokracija. Armija masono - jevrejstva. Degenerisanje Goja. Glad i pravo kapitala. Gomila i krunisanje "gospodara cijelog svijeta" . Osnovni predmet programa buduæih narodnih škola. Tajna nauke društvenog ureðenja. Opšta ekonomska kriza. Bezopasnost za "naše" . Despotizam masonstva je carstvo razuma. Gubitak rukovoðe. Masonstvo i velika francuska revolucija. Car - despot Sionske krvi. Uzroci po kojima se masonstvu ne može naškoditi. Uloga tajnih masonskih agenata.
Danas vam mogu saopštiti da je naš cilj veè na nekoliko koraka pred nama. Ostaje još jedan mali prostor, i cijeli naš put gotov je veæ da sastavi svoj krug simboliène Zmije kojom mi predstavljamo naš narod. Kada se taj krug sastavi, sve evropske države biæe njime zatvorene i stegnute kao presom .
Savremena ustavna vaga skoro æe se preturiti, jer smo je mi udesili netaènu zato, da bi se ona njihala dok ne istupi i ne pokvari se njen oslonac - održaè. Goji su mislili da su ga vrlo èvrstog iskovali i jednako su išèekivali da se vaga uravnoteži. ali je održaè - vladari - zaklonjen svojim predstavnicima, koji su neozbiljni zanoseæi se svojom beskontrolnom i neodgovornom vlašæu. Za tu vlast oni su obavezni teroru koji je navejan - donesen u dvorove. Nemajuæi pristupa ka svome narodu, u samu njegovu sredinu, vladari veæ nisu u stanju da se dogovore sa njim protiv vlastoljubaca. Vladarska sila, koja vidi, i slijepa narodna sila, buduæi razjedinjena našom vještinom, izgubile su svaki znaèaj, jer su posebno, kao slijepac bez palice, posve nemoène
Da bismo podstakli vlastoljupce na zloupotrebu vlasti mi smo protiv stavili jedno drugome sve snage, razvivši njihove liberlne tendencije ka nezavisnosti. Mi smo u tom pogledu izazvali svekoliku preduzimljivost, naoružali smo sve ambicije, istakli smo vlast kao metu za sve ambicije. Od država napravili smo arene, na kojima se odigravaju smutnje i meteži. još malo pa æe se neredi, bankrotstvo pojaviti svugdje.......
Neiscrpni brbljivci pretvorili su sjednice parlamenata i administrativnih skupova u oratorske utakmice
Smjeli novinari, bezobzirni pamfletisti, svakodnevno napadaju administrativni personal. Zloupotrebe vlasti definitivno æe pripremiti sve ustanove za pad, i sve æe poletijeti strmoglavce pod udarima izbezumljene gomile.
Narodi su sirotinjom prikovani za teški rad jaèe nego što ih je prikovalo nekadašnje ropstvo; od njega su se ovako ili onako mogli osloboditi, mogli su se s njim obraèunati, no od nevolje se ne mogu otrgnuti. Mi smo unijeli u ustave takva prava koja su za mase fiktivna a ne stvarna. Sva ova takozvana prava naroda mogu postojati samo u ideji koja se na praksi nikad ne ostvaruje. Šta dobija proleter, savijen kao gudalo na svome teškom poslu, prignjeèen svojom sudbinom, od toga što su brbljivci dobili pravo da brbljaju, novinari da pišu svakojake gluposti naporedo sa ozbiljnim stvarima, kad proletarijat nema nikakve druge vajde od ustava sem onih žalosnih mrvica koje mu mi bacamo sa našeg stola kao naknadu za njihove glasaèke kuglice u korist naših propisa i namještenika, naših agenata?........ Republikanska prava za siromahe su samo gorka ironija, jer neophodnost maltene svakodnevnog rada ne da mu da se koristi njima, ali zato mu oduzima garanciju stalne i sigurne zarade, bacajuæi ga u zavisnost od štrajkova, poslodavaca ili drugova.
Narod je pod našim rukovoðenjem uništio aristokraciju, koja je bila njegova prirodna zaštita i hraniteljka radi svoje vlastite koristi nerazdvojno skopèane sa narodnim blagostanjem. Sada ipak, sa uništenjem aristokracije, on je pao pod pritisak špekulacije obogaæenih probisvjeta i varalica koji su nalegli na radnike kao nemilosrdna mora.
Mi æemo se pojaviti kao tobožnji spasioci radnika od tog jarma, kad mu predložimo da stupi u redove naše vojske - socijalista, anarhista, komunista, kojima mi uvijek ukazujemo potporu tobož iz bratskog pravila opšte èovjeèanske solidarnosti našeg socijalnog masonstva. Aristokracija, koja se po pravu koristila trudom radnika, bila je zainteresovana u tome da radnici budu siti, zdravi i snažni.
Mi smo pak zaintersovani u obrnuto; u degeneraciju Goja. Naša je vlast u hroniènom gladovanju i slabljenju radnika, jer ga to potèinjava našoj volji, a kod svojih vlasti on neæe naæi ni snage, ni energije da se odupre njoj. Glad stvara kapitalu pravo na radnika pouzdanije nego što je to pravo davala aristrokraciji carska vlast.
Nevoljom i zavidljivom mržnjom koja iz nje proistiæe mi pokreèemo gomile i njihovim rukama brišemo i satiremo one koji nam smetaju na našem putu.
Kada doðe vrijeme da se naš gospodar cijelog svijeta kruniše - tada æe te iste ruke zbrisati sve ono što bi ovome moglo biti na smetnji.
Goji su se odvikli da misle bez naših nauènih savjeta. Stoga oni i ne vide neodstupnu neophodnost, koje æemo se mi, kad nastupi naše carstvo, neodložno pridržavati, a naime: da u narodnim školama treba predavati jedinu istinsku nauku, prvu meðu svima - nauku o ureðenju èovjeèanskog života, društvenog stroja koji zahtijeva podjelu rada, a sljedstveno i podjelu ljudi na klase i staleže. Neophodno je da znaju svi da jednakosti ne može biti usljed razlike u naimenovanju djelatnosti, da ne mogu podjednako odgovarati pred zakonom onaj koji svojim postupkom kompromituje cijeli stalež i onaj koji njime ne dodoiruje nikoga drugog sem svoje èasti.
Pravilna nauka društvenog ureðenja, u èije tajne mi ne dopuštamo da Goji budu posveæeni, pokazala bi svima da se mjesto i rad moraju održavati u odreðenom krugu da ne bi bili izvor èovjeèanskih muka koje dolaze od nesaglasnosti vaspitanja sa radom. Izuèavajuæi ovu nauku narodi æe poèeti dobrovoljno da se pokoravaju vlastima i državnom ureðenju koje one stvore. Pri sadašnjem stanju nauke i njenog pravca koji smo joj mi dali, narod vjerujuæi slijepo štamapnoj rijeèi, gaji, po neznanju svom a u zabludama koje smo mi ulili, neprijateljstvo prema svima staležima koje on smatra kao više od sebe, jer ne razumije znaèaj svakog staleža.
Pomenuto neprijateljstvo æe se još više pojaèati na podlozi ekonomske krize koja æe zaustaviti berzanske pogodbe i tok industrije. Stvorivši svima
pristupaènim nam podzemnim putevima, a pomoæu zlata koje je sve u našim rukama, opštu ekonomsku krizu, mi æemo baciti na ulicu èitave gomile radnika jednovremeno u svim krajevima Evrope. Ove gomile pojuriæe sa nasladom da prolivaju krv onih, kojima one u prostoti svoga neznanja zavide još iz djetnjstva i èija æe imanja tada moæi da opljaèkaju.
Naše oni neæe dirati, jer æe nam momenat napada biti poznat i mi æemo preduzeti mjere za obezbjeðenje svojih.
Mi smo uvjereni da æe progres dovesti sve Goje do carstva razuma. Naš despotizam æe i biti takav, jer on æe umjeti da razumnom strogošæu da stiša sve nemire, da iskorijeni liberalizam u svim ustanovama.
Kada je narod uvidio da mu se u ime slobode èine svakojaka ustupanja i popuštanja, on je na mah oubrazio da je gospodar i gurnuo vlast, ali je, naravno kao i svaki slijepac, nabasao na masu prepona; pojurio je da traži rukovodioca, nije se dosjetio da se vrati preðašnjem i položio je svoja punomoæja pred naše noge. Sjetite se francuske revolucije kojoj smo mi dali ime velika : tajne njene pripreme dobro su nam poznate, jer je ona djelo ruku naših.
A od toga doba mi vodimo narode od jednog razoèarenja do drugoga, da bi se oni i nas odrekli u korist onog Cara - despota Sionske krvi kojega mi pripremamo svijetu.
U današnje vrijeme mi smo kao meðunarodna sila nepovredivi, jer ako nas napadaju jedni podržavaju nas i štite druge države. Neiscrpna podlost gojskih naroda, koji puze pred silom, koji nemaju sažaljenja prema slabosti, koji su nemilostivi prema pogreškama i snishodljivi prema zloèinima, koji neæe da podnose protivrijeènosti slobodnoga ureðenja, koji su strpljivi do muèeništva pred nasiljem smijelog despotizma - eto šta sve pomaže i doprinosi našoj nezavisnosti. Od savremenih premijera - diktatora oni trpe i podnose takve zloupotrebe, od kojih bi za najmanju oni odrubili glave dvadesetorici kraljeva.
Èime da se objasni takva pojava, takva nedosljednost narodnih masa u svom odnosu prema dogaðajima, reklo bi se, jednoga reda?
Ta se pojava objašnjava time, što ovi diktatori šapuæu narodu preko svojih agenata da oni tim zloupotrebama nanose štetu državama radi viših ciljeva - postizanje dobra dotiènih naroda, njihovog meðunarodnog bratstva, solidarnosti i ravnopravnosti. Razumije se, njima ne govore da se takvo sjedinjenje mora izvržiti samo pod našom državom.
I tako narod osuðuje prave i opravdava krive, ubijeðujuæi se sve više i više u to da on može da èini sve što poželi. Zahvaljujuæi takvom stanju stvari, narod ruši svaku postojanost i stvara nerede na svakom koraku.
Rijeè " sloboda " podstièe ljudska društva na borbu protiv svake sile, protiv svake vlasti, pa šta više Božanske i prirodne. Eto zašto æemo morati, kad se zacarimo, da tu rijeè sasvim iskljuèimo iz èovjeèijeg rijeènika kao princip životinjske sile koja pretvara gomile u krvoloène zvijeri.
Istina te zvijeri zaspu svaki put kad se napiju krvi, i za to vrijeme lako ih je okovati u lance, ali ako im se na da krvi, one ne spavaju i bore se.
Simbolièna zmija i njen smisao. Nepostojanost ustavnih terazija. Teror u dvorovima. Vlast i èastoljublje. Parlamentske govornice, pamfleti. Zloupotrebe vlasti. Ekonomsko ropstvo. "Prava naroda" . Špekulanti i aristokracija. Armija masono - jevrejstva. Degenerisanje Goja. Glad i pravo kapitala. Gomila i krunisanje "gospodara cijelog svijeta" . Osnovni predmet programa buduæih narodnih škola. Tajna nauke društvenog ureðenja. Opšta ekonomska kriza. Bezopasnost za "naše" . Despotizam masonstva je carstvo razuma. Gubitak rukovoðe. Masonstvo i velika francuska revolucija. Car - despot Sionske krvi. Uzroci po kojima se masonstvu ne može naškoditi. Uloga tajnih masonskih agenata.
Danas vam mogu saopštiti da je naš cilj veè na nekoliko koraka pred nama. Ostaje još jedan mali prostor, i cijeli naš put gotov je veæ da sastavi svoj krug simboliène Zmije kojom mi predstavljamo naš narod. Kada se taj krug sastavi, sve evropske države biæe njime zatvorene i stegnute kao presom .
Savremena ustavna vaga skoro æe se preturiti, jer smo je mi udesili netaènu zato, da bi se ona njihala dok ne istupi i ne pokvari se njen oslonac - održaè. Goji su mislili da su ga vrlo èvrstog iskovali i jednako su išèekivali da se vaga uravnoteži. ali je održaè - vladari - zaklonjen svojim predstavnicima, koji su neozbiljni zanoseæi se svojom beskontrolnom i neodgovornom vlašæu. Za tu vlast oni su obavezni teroru koji je navejan - donesen u dvorove. Nemajuæi pristupa ka svome narodu, u samu njegovu sredinu, vladari veæ nisu u stanju da se dogovore sa njim protiv vlastoljubaca. Vladarska sila, koja vidi, i slijepa narodna sila, buduæi razjedinjena našom vještinom, izgubile su svaki znaèaj, jer su posebno, kao slijepac bez palice, posve nemoène
Da bismo podstakli vlastoljupce na zloupotrebu vlasti mi smo protiv stavili jedno drugome sve snage, razvivši njihove liberlne tendencije ka nezavisnosti. Mi smo u tom pogledu izazvali svekoliku preduzimljivost, naoružali smo sve ambicije, istakli smo vlast kao metu za sve ambicije. Od država napravili smo arene, na kojima se odigravaju smutnje i meteži. još malo pa æe se neredi, bankrotstvo pojaviti svugdje.......
Neiscrpni brbljivci pretvorili su sjednice parlamenata i administrativnih skupova u oratorske utakmice
Smjeli novinari, bezobzirni pamfletisti, svakodnevno napadaju administrativni personal. Zloupotrebe vlasti definitivno æe pripremiti sve ustanove za pad, i sve æe poletijeti strmoglavce pod udarima izbezumljene gomile.
Narodi su sirotinjom prikovani za teški rad jaèe nego što ih je prikovalo nekadašnje ropstvo; od njega su se ovako ili onako mogli osloboditi, mogli su se s njim obraèunati, no od nevolje se ne mogu otrgnuti. Mi smo unijeli u ustave takva prava koja su za mase fiktivna a ne stvarna. Sva ova takozvana prava naroda mogu postojati samo u ideji koja se na praksi nikad ne ostvaruje. Šta dobija proleter, savijen kao gudalo na svome teškom poslu, prignjeèen svojom sudbinom, od toga što su brbljivci dobili pravo da brbljaju, novinari da pišu svakojake gluposti naporedo sa ozbiljnim stvarima, kad proletarijat nema nikakve druge vajde od ustava sem onih žalosnih mrvica koje mu mi bacamo sa našeg stola kao naknadu za njihove glasaèke kuglice u korist naših propisa i namještenika, naših agenata?........ Republikanska prava za siromahe su samo gorka ironija, jer neophodnost maltene svakodnevnog rada ne da mu da se koristi njima, ali zato mu oduzima garanciju stalne i sigurne zarade, bacajuæi ga u zavisnost od štrajkova, poslodavaca ili drugova.
Narod je pod našim rukovoðenjem uništio aristokraciju, koja je bila njegova prirodna zaštita i hraniteljka radi svoje vlastite koristi nerazdvojno skopèane sa narodnim blagostanjem. Sada ipak, sa uništenjem aristokracije, on je pao pod pritisak špekulacije obogaæenih probisvjeta i varalica koji su nalegli na radnike kao nemilosrdna mora.
Mi æemo se pojaviti kao tobožnji spasioci radnika od tog jarma, kad mu predložimo da stupi u redove naše vojske - socijalista, anarhista, komunista, kojima mi uvijek ukazujemo potporu tobož iz bratskog pravila opšte èovjeèanske solidarnosti našeg socijalnog masonstva. Aristokracija, koja se po pravu koristila trudom radnika, bila je zainteresovana u tome da radnici budu siti, zdravi i snažni.
Mi smo pak zaintersovani u obrnuto; u degeneraciju Goja. Naša je vlast u hroniènom gladovanju i slabljenju radnika, jer ga to potèinjava našoj volji, a kod svojih vlasti on neæe naæi ni snage, ni energije da se odupre njoj. Glad stvara kapitalu pravo na radnika pouzdanije nego što je to pravo davala aristrokraciji carska vlast.
Nevoljom i zavidljivom mržnjom koja iz nje proistiæe mi pokreèemo gomile i njihovim rukama brišemo i satiremo one koji nam smetaju na našem putu.
Kada doðe vrijeme da se naš gospodar cijelog svijeta kruniše - tada æe te iste ruke zbrisati sve ono što bi ovome moglo biti na smetnji.
Goji su se odvikli da misle bez naših nauènih savjeta. Stoga oni i ne vide neodstupnu neophodnost, koje æemo se mi, kad nastupi naše carstvo, neodložno pridržavati, a naime: da u narodnim školama treba predavati jedinu istinsku nauku, prvu meðu svima - nauku o ureðenju èovjeèanskog života, društvenog stroja koji zahtijeva podjelu rada, a sljedstveno i podjelu ljudi na klase i staleže. Neophodno je da znaju svi da jednakosti ne može biti usljed razlike u naimenovanju djelatnosti, da ne mogu podjednako odgovarati pred zakonom onaj koji svojim postupkom kompromituje cijeli stalež i onaj koji njime ne dodoiruje nikoga drugog sem svoje èasti.
Pravilna nauka društvenog ureðenja, u èije tajne mi ne dopuštamo da Goji budu posveæeni, pokazala bi svima da se mjesto i rad moraju održavati u odreðenom krugu da ne bi bili izvor èovjeèanskih muka koje dolaze od nesaglasnosti vaspitanja sa radom. Izuèavajuæi ovu nauku narodi æe poèeti dobrovoljno da se pokoravaju vlastima i državnom ureðenju koje one stvore. Pri sadašnjem stanju nauke i njenog pravca koji smo joj mi dali, narod vjerujuæi slijepo štamapnoj rijeèi, gaji, po neznanju svom a u zabludama koje smo mi ulili, neprijateljstvo prema svima staležima koje on smatra kao više od sebe, jer ne razumije znaèaj svakog staleža.
Pomenuto neprijateljstvo æe se još više pojaèati na podlozi ekonomske krize koja æe zaustaviti berzanske pogodbe i tok industrije. Stvorivši svima
pristupaènim nam podzemnim putevima, a pomoæu zlata koje je sve u našim rukama, opštu ekonomsku krizu, mi æemo baciti na ulicu èitave gomile radnika jednovremeno u svim krajevima Evrope. Ove gomile pojuriæe sa nasladom da prolivaju krv onih, kojima one u prostoti svoga neznanja zavide još iz djetnjstva i èija æe imanja tada moæi da opljaèkaju.
Naše oni neæe dirati, jer æe nam momenat napada biti poznat i mi æemo preduzeti mjere za obezbjeðenje svojih.
Mi smo uvjereni da æe progres dovesti sve Goje do carstva razuma. Naš despotizam æe i biti takav, jer on æe umjeti da razumnom strogošæu da stiša sve nemire, da iskorijeni liberalizam u svim ustanovama.
Kada je narod uvidio da mu se u ime slobode èine svakojaka ustupanja i popuštanja, on je na mah oubrazio da je gospodar i gurnuo vlast, ali je, naravno kao i svaki slijepac, nabasao na masu prepona; pojurio je da traži rukovodioca, nije se dosjetio da se vrati preðašnjem i položio je svoja punomoæja pred naše noge. Sjetite se francuske revolucije kojoj smo mi dali ime velika : tajne njene pripreme dobro su nam poznate, jer je ona djelo ruku naših.
A od toga doba mi vodimo narode od jednog razoèarenja do drugoga, da bi se oni i nas odrekli u korist onog Cara - despota Sionske krvi kojega mi pripremamo svijetu.
U današnje vrijeme mi smo kao meðunarodna sila nepovredivi, jer ako nas napadaju jedni podržavaju nas i štite druge države. Neiscrpna podlost gojskih naroda, koji puze pred silom, koji nemaju sažaljenja prema slabosti, koji su nemilostivi prema pogreškama i snishodljivi prema zloèinima, koji neæe da podnose protivrijeènosti slobodnoga ureðenja, koji su strpljivi do muèeništva pred nasiljem smijelog despotizma - eto šta sve pomaže i doprinosi našoj nezavisnosti. Od savremenih premijera - diktatora oni trpe i podnose takve zloupotrebe, od kojih bi za najmanju oni odrubili glave dvadesetorici kraljeva.
Èime da se objasni takva pojava, takva nedosljednost narodnih masa u svom odnosu prema dogaðajima, reklo bi se, jednoga reda?
Ta se pojava objašnjava time, što ovi diktatori šapuæu narodu preko svojih agenata da oni tim zloupotrebama nanose štetu državama radi viših ciljeva - postizanje dobra dotiènih naroda, njihovog meðunarodnog bratstva, solidarnosti i ravnopravnosti. Razumije se, njima ne govore da se takvo sjedinjenje mora izvržiti samo pod našom državom.
I tako narod osuðuje prave i opravdava krive, ubijeðujuæi se sve više i više u to da on može da èini sve što poželi. Zahvaljujuæi takvom stanju stvari, narod ruši svaku postojanost i stvara nerede na svakom koraku.
Rijeè " sloboda " podstièe ljudska društva na borbu protiv svake sile, protiv svake vlasti, pa šta više Božanske i prirodne. Eto zašto æemo morati, kad se zacarimo, da tu rijeè sasvim iskljuèimo iz èovjeèijeg rijeènika kao princip životinjske sile koja pretvara gomile u krvoloène zvijeri.
Istina te zvijeri zaspu svaki put kad se napiju krvi, i za to vrijeme lako ih je okovati u lance, ali ako im se na da krvi, one ne spavaju i bore se.
korkanj
Ističe se
- Poruka
- 2.464
Protokol broj 4
Stadiumi republike. Spoljašnje masonstvo. Sloboda i vjera. Meðunarodna trgovaèko - industrijska konkurencija. Uloga špekulacije. Kult zlata.
Svaka republika prolazi kroz nekoliko stadijuma. Prvi od njih obuhvata prve dane ludovanja i bjesnila slijepèeva, kad on juri kao sumanut desno lijevo: drugi se sastoji u demagogiji, od koje se raða anarhija koja neizbježno vodi despotizmu, ali veæ ne zakonitom, otvorenom, pa prema tome i odgovornom, nego nevidljivom i nepoznatom i ništa manje osjetnom despotizmu kakve bilo tajne organizacije. Ova organizacija dejstvuje prikriveno iza leða raznih agenata, èija smijena ne samo da ne škodi nego pomaže tajnoj sili koja se, zahvaljujuæi toj smijeni, oslobaða neophodnosti da troši svoja sredstva na naknade dugoroènim službenicima.
Ko i šta može svrgniti nevidljivu silu! A naša je sila baš takva. Spoljašnje masonstvo služi njoj i njenim ciljevima kao slijepi zaklon i prikriæe, ali plandejstva ove sile pa èak i mjesto njenog bavljenja ostaæe za cijeli narod nepoznati.
No i sloboda bi mogla biti neškodljiva i postojati u svakodnevnom državnom životu bez uštrba po blagostanje naroda, kad bi se ona održavala na principima vjere u Boga, na bratstvu èovjeèanstva, van misli o jednakosti kojoj protivrjeèe sami zakoni sazdanja koji su ustanovili potèinjenost. Kod takve vjere narod bi bio pod upravom i staranjem svojih parohija i išao bi smjerno i krotko pod rukom svoga duhovnog pastira, pokoravajuæi se Božijem rasporedu na zemlji. Eto zašto moramo neminovno potkopati vjeru, išèupati iz uma Goja sami princip Božanstva i Duha i zamijeniti sve to aritmetièkim raèunima i materijalnim potrebama.
Da umovi Goja ne bi stizali da misle i zapažaju, treba ih odvratiti na industriju i trgovinu. Tako æe sve nacije tražiti svoje koristi i u borbi za njih neæe primjetiti svog zajednièkog neprijatelja. Ali da bi sloboda konaèno razjela i razorila gojska društva, treba industriju staviti na špekulantnu podlogu; to æe doprinjeti da se ono što industrija otme od zemljoradnje ne zadrži u rukama, veæ da preðe u špekulaciju, to jest u naše klase.
Naporna borba za nadmoænost, udarci u ekonomskom životu stvoriæe, a i stvorili su veæ, razoèaranja, hladna i nemila društva. Ova društva imaæe potpunu odvratnost prema višoj politièkoj religiji. Njih æe rukovoditi samo raèun, to jest zlato, prema kome æe oni gajiti pravi kult, radi onih materijalnih naslada koje ono može dati. Tada æe niže klase Goja, ne iz želje da služe dobru, pa šta više i ne radi bogatstva, veæ iz èiste mržnje prema privilegovanim, poæi za nama protiv naših konkurenata na vlast - intelektualaca Goja.
Stadiumi republike. Spoljašnje masonstvo. Sloboda i vjera. Meðunarodna trgovaèko - industrijska konkurencija. Uloga špekulacije. Kult zlata.
Svaka republika prolazi kroz nekoliko stadijuma. Prvi od njih obuhvata prve dane ludovanja i bjesnila slijepèeva, kad on juri kao sumanut desno lijevo: drugi se sastoji u demagogiji, od koje se raða anarhija koja neizbježno vodi despotizmu, ali veæ ne zakonitom, otvorenom, pa prema tome i odgovornom, nego nevidljivom i nepoznatom i ništa manje osjetnom despotizmu kakve bilo tajne organizacije. Ova organizacija dejstvuje prikriveno iza leða raznih agenata, èija smijena ne samo da ne škodi nego pomaže tajnoj sili koja se, zahvaljujuæi toj smijeni, oslobaða neophodnosti da troši svoja sredstva na naknade dugoroènim službenicima.
Ko i šta može svrgniti nevidljivu silu! A naša je sila baš takva. Spoljašnje masonstvo služi njoj i njenim ciljevima kao slijepi zaklon i prikriæe, ali plandejstva ove sile pa èak i mjesto njenog bavljenja ostaæe za cijeli narod nepoznati.
No i sloboda bi mogla biti neškodljiva i postojati u svakodnevnom državnom životu bez uštrba po blagostanje naroda, kad bi se ona održavala na principima vjere u Boga, na bratstvu èovjeèanstva, van misli o jednakosti kojoj protivrjeèe sami zakoni sazdanja koji su ustanovili potèinjenost. Kod takve vjere narod bi bio pod upravom i staranjem svojih parohija i išao bi smjerno i krotko pod rukom svoga duhovnog pastira, pokoravajuæi se Božijem rasporedu na zemlji. Eto zašto moramo neminovno potkopati vjeru, išèupati iz uma Goja sami princip Božanstva i Duha i zamijeniti sve to aritmetièkim raèunima i materijalnim potrebama.
Da umovi Goja ne bi stizali da misle i zapažaju, treba ih odvratiti na industriju i trgovinu. Tako æe sve nacije tražiti svoje koristi i u borbi za njih neæe primjetiti svog zajednièkog neprijatelja. Ali da bi sloboda konaèno razjela i razorila gojska društva, treba industriju staviti na špekulantnu podlogu; to æe doprinjeti da se ono što industrija otme od zemljoradnje ne zadrži u rukama, veæ da preðe u špekulaciju, to jest u naše klase.
Naporna borba za nadmoænost, udarci u ekonomskom životu stvoriæe, a i stvorili su veæ, razoèaranja, hladna i nemila društva. Ova društva imaæe potpunu odvratnost prema višoj politièkoj religiji. Njih æe rukovoditi samo raèun, to jest zlato, prema kome æe oni gajiti pravi kult, radi onih materijalnih naslada koje ono može dati. Tada æe niže klase Goja, ne iz želje da služe dobru, pa šta više i ne radi bogatstva, veæ iz èiste mržnje prema privilegovanim, poæi za nama protiv naših konkurenata na vlast - intelektualaca Goja.
korkanj
Ističe se
- Poruka
- 2.464
Protokol broj 5
Stvaranje pojaèane centralizacije uprave. Putevi masonstva ka dohvatanju vlasti. Uzroci nemoguænosti sporazuma meðu državama. " Predizabraništvo " Jevreja.
Zlato je pokretaè državnih mehanizama. Monopoli u trgovini i industriji. Znaèaj kritike. "Pokazne" (" opsjenite" ) ustanove. Premorenost od govorništva. Kako da se dohvati u ruke javno mišljenje. Znaèaj liène inicijative. Nadvlada.
Kakav se oblik administrativne uprave uprave može dati društvima u kojima je podmitljivost ušla svuda, gdje se do bogatstva dolazo samo viještim iznenaðenjima poluvaralaèkih mahinacija, gdje vlada raskalašnost, gdje se moral održava kaznenim mjerama i surovim zakonima a ne dobrovoljno usvojenim principima, gdje su osjeæaji prema otaðbini i religiji zamrljani kosmopolitskim ubijeðenjem? Kakav se drugi oblik uprave može dati ovim društvima, ako ne onaj despotski koji æu vam opisati dalje? Mi æemo stvoroti pojaèanu civilizaciju uprave da bi smo sve društvene snage doèepali u svoje ruke. Mi æemo mehanièki regulisati sve radnje politièkog života naših podanika novim zakonima. Ti æe zakoni oduzeti jedno za drugim sve slobode i popuštanja koje su Goji dozvoljavali, i naše carstvo æe se obilježiti tavim velièanstvenim despotizmom, da æe on biti u stanju u svako doba i na svakom mjestu da poklopi i uguši sve protivtvrdnje nezadovoljnih Goja.
Reæi æe nam se da se taj despotizam, o kome govorim, ne slaže sa savremenim progresom, ali ja æu vam dokazati obrnuto.
U ona vremena kada su narodi gledali na vladare kao na èistu manifestaciju Božje Volje, oni su se bez roptanja pokoravali autokratiji careva; ali od onoga dana, kada smo im mi ulili misao o njihovim sopstvenim pravima, oni su poèeli smatrati vladare kao obiène smrtne ljude. Božansko pomazaništvo spaslo je glave careva u oèima naroda, a kad smo oduzeli i vjeru u Boga, onda je moæ vlasti bila izbaèena napolje na mjesto javne sopstvenosti, i mi smo je dograbili.
Sem toga, vještina upravljati masama i pojedincima pomoæu vješto podešene teorije i frazeologije, pravilima zajednica i svakim drugim majstorijama, u kojima se Goji ništa ne razumiju, spada takoðe u specijalnosti našeg administrativnog uma vaspitanog na analizi, na posmatranju, na takvim tankoæama kombinacija u kojima mi nemamo takmaca, kao što nemamo ni u sastavljanju planova politièke akcije i solidarnosti.
Jedini jezuiti mogli bi se u tome sa nama sravniti, ali mi smo umijeli da ih diskreditujemo u oèima besmislene gomile kao organizaciju javnu, dok smo mi sa svojom tajnom organizacijom ostali u sjenci. U ostalom nije li svejedno za svijet ko æe biti njegov gospodar; da li glava katolicizma ili naš despot Sionske krvi? Za nas pak, izabrani narod, to ni izdaleka nije svejedno.
Privremeno s nama bi mogla iziæi na kraj svijetska koalicija Goja; ali s te strane nas osigurava duboko korijenje nesuglasica meðu njima, koje se veæ ne može išèupati. Mi smo im jedno drugome protiv stavili liène i nacionalne interese, religiozne i plemenske mržnje koje smo odnjegovali u njihovim srcima u toku dvadeset vijekova. Blagodareæi svemu tome, nijedna država ni s koje strane neæe dobiti traženu potporu, jer svaki mora misliti da je sporazum protiv nas neprobitaèan za njega samog. Države ne mogu èak ni mali, djelimièni sporazum da naprave, a da u njemu tajno ne uèestvujemo i mi.
"Per Mereges regnant" - ( preko mene vladaju kraljevi ).
A meðu tim proroci su rekli da je nas izabrao Sam Bog da vladamo cijelom Zemljom. Bog nas je nagradio genijalnošæu, da bismo mogli izvršiti svoj zadatak. Kad bi genija bilo u protivnièkom logoru, on bi se još i borio sa nama, ali je jaèe selo od svatova: borba bi meðu nama bila nemilosrdna , kakve još nije vidio svijet. Pa i zakasnio bi njihov genije. Svi toèkovi državnih mehanizama kreèu se snagom pokretaèa koji se nalazi u našim rukama, a taj pokretaè je zlato.
Nauka politièke ekonomije koju su naši mudraci izmislili veè davno pripisuje kapitalu carski prestiž.
Kapital, da bi mogao dejstvovati bez ogranièenja, mora se doèepati slobode radi monopola industrije i trgovine, što se veæ i ostvaruje nevidljivom rukom u svim dijelovima svijeta. Takva sloboda daæe politièku
Prva i druga tajna
snagu industrijalcima, a to æe doprinjeti pritješnjavanju naroda. Danas je važnije razoružavati narode nego ih voditi u ratove, važnije je koristiti se razbuktalim strastima nego ih gasiti, važnije je dohvatiti i tumaèiti tuðe misli na svoj naèin, nego ih odbacivati i proganjati. Glavni zadatak naše uprave sastoji se u tome što æemo osloboditi javni um kritikom, oduèiti ga od razmišljanja koja izazivaju otpor, odvuæi umne snage ka puškaranju prazne rijeèitosti.
U svim vremenima narodi su, kao i pojedina lica, primali rijeè za djelo, jer se oni zadovoljavaju sa onim što im se pokaže, rijetko zapažajuæi da li je u javnom radu za obeæanjem došlo i izvršenje. Zato æemo mi osnovati pokazne ustanove koje æe rijeèima dokazivati svoja dobroèinstva progresu *.
Mi èemo pridavati sebi liberalnu fizionomiju svih partija, svih pravaca i snabdijet èemo njome i oratore, koji æe toliko govoriti da æe dovesti ljude do premorenosti od govora, do odvratnosti i prema govornicima.
Da bi se javno mišljenje dohvatilo u ruke, treba ga dovesti u nedoumicu iznošenjem sa raznih strana toliko protivrijeènih mišljenja, i sve dotle, dok se Goji ne izgube u njihovom lavirintu i ne shvate da je najbolje ne imati nikakvog mišljenja u pitanjima politike, jer društvu nije ni dano da ih zna, nego ih zna samo onaj koji rukovodi i upravlja društvom *. To je prva tajna.
Druga tajna, potrebna za uspijeh uprave , sastoji se u tome , da se u tolikoj mjeri razmnože narodni nedostaci, navike, strasti, da se niko u tom haosu ne bi mogao snaæi i da ljudi usljed toga prestanu razumijevati jedan drugoga. Ta æe nam mjera poslužiti još i za to, da posijemo razdor meðu partijama, da razjedinimo sve kolektivne snage koje još neæe da nam se pokore, da obeshrabrimo svaku liènu inicijativu koja bi mogla koliko bilo smetati našoj stvari. Nema ništa opasnije od liène inicijative; ako je ona genijalna može uèiniti više nego što mogu uèiniti milioni ljudi meðu kojima smo posijali razdor. Mi moramo uputiti vaspitanje Gojskih društava tako, da oni pred svakim poslom gdje je potrebna inicijativa moraju nemoèno i beznadno spuštati ruke i *Note-osi-obn obarati glavu. Naprezanjem koje proistièe iz slobode akcije slabi i iznurava snage pri susretima sa tuðom slobodom. Od toga dolaze teški moralni udari, razoèarenja, neuspijesi. Sve to tako æe zamoriti Goje, da æemo ih prinuditi da nam ponude meðunarodnu vlast koja æe moæi po svom raspoloženju bez ikakva lomljenja usisati u sebe sve državne sile svijeta i obrazovati Nadvladu. Na mjesto savremenih upravljaèa mi èemo postaviti strašilo koje æe se zvati Nadvladina Administracija. Ruke njegove biæe opružene na sve strane, kao kliješta, kod takve kolosalne organizacije, da ona ne može a da ne pokori sve narode.
Stvaranje pojaèane centralizacije uprave. Putevi masonstva ka dohvatanju vlasti. Uzroci nemoguænosti sporazuma meðu državama. " Predizabraništvo " Jevreja.
Zlato je pokretaè državnih mehanizama. Monopoli u trgovini i industriji. Znaèaj kritike. "Pokazne" (" opsjenite" ) ustanove. Premorenost od govorništva. Kako da se dohvati u ruke javno mišljenje. Znaèaj liène inicijative. Nadvlada.
Kakav se oblik administrativne uprave uprave može dati društvima u kojima je podmitljivost ušla svuda, gdje se do bogatstva dolazo samo viještim iznenaðenjima poluvaralaèkih mahinacija, gdje vlada raskalašnost, gdje se moral održava kaznenim mjerama i surovim zakonima a ne dobrovoljno usvojenim principima, gdje su osjeæaji prema otaðbini i religiji zamrljani kosmopolitskim ubijeðenjem? Kakav se drugi oblik uprave može dati ovim društvima, ako ne onaj despotski koji æu vam opisati dalje? Mi æemo stvoroti pojaèanu civilizaciju uprave da bi smo sve društvene snage doèepali u svoje ruke. Mi æemo mehanièki regulisati sve radnje politièkog života naših podanika novim zakonima. Ti æe zakoni oduzeti jedno za drugim sve slobode i popuštanja koje su Goji dozvoljavali, i naše carstvo æe se obilježiti tavim velièanstvenim despotizmom, da æe on biti u stanju u svako doba i na svakom mjestu da poklopi i uguši sve protivtvrdnje nezadovoljnih Goja.
Reæi æe nam se da se taj despotizam, o kome govorim, ne slaže sa savremenim progresom, ali ja æu vam dokazati obrnuto.
U ona vremena kada su narodi gledali na vladare kao na èistu manifestaciju Božje Volje, oni su se bez roptanja pokoravali autokratiji careva; ali od onoga dana, kada smo im mi ulili misao o njihovim sopstvenim pravima, oni su poèeli smatrati vladare kao obiène smrtne ljude. Božansko pomazaništvo spaslo je glave careva u oèima naroda, a kad smo oduzeli i vjeru u Boga, onda je moæ vlasti bila izbaèena napolje na mjesto javne sopstvenosti, i mi smo je dograbili.
Sem toga, vještina upravljati masama i pojedincima pomoæu vješto podešene teorije i frazeologije, pravilima zajednica i svakim drugim majstorijama, u kojima se Goji ništa ne razumiju, spada takoðe u specijalnosti našeg administrativnog uma vaspitanog na analizi, na posmatranju, na takvim tankoæama kombinacija u kojima mi nemamo takmaca, kao što nemamo ni u sastavljanju planova politièke akcije i solidarnosti.
Jedini jezuiti mogli bi se u tome sa nama sravniti, ali mi smo umijeli da ih diskreditujemo u oèima besmislene gomile kao organizaciju javnu, dok smo mi sa svojom tajnom organizacijom ostali u sjenci. U ostalom nije li svejedno za svijet ko æe biti njegov gospodar; da li glava katolicizma ili naš despot Sionske krvi? Za nas pak, izabrani narod, to ni izdaleka nije svejedno.
Privremeno s nama bi mogla iziæi na kraj svijetska koalicija Goja; ali s te strane nas osigurava duboko korijenje nesuglasica meðu njima, koje se veæ ne može išèupati. Mi smo im jedno drugome protiv stavili liène i nacionalne interese, religiozne i plemenske mržnje koje smo odnjegovali u njihovim srcima u toku dvadeset vijekova. Blagodareæi svemu tome, nijedna država ni s koje strane neæe dobiti traženu potporu, jer svaki mora misliti da je sporazum protiv nas neprobitaèan za njega samog. Države ne mogu èak ni mali, djelimièni sporazum da naprave, a da u njemu tajno ne uèestvujemo i mi.
"Per Mereges regnant" - ( preko mene vladaju kraljevi ).
A meðu tim proroci su rekli da je nas izabrao Sam Bog da vladamo cijelom Zemljom. Bog nas je nagradio genijalnošæu, da bismo mogli izvršiti svoj zadatak. Kad bi genija bilo u protivnièkom logoru, on bi se još i borio sa nama, ali je jaèe selo od svatova: borba bi meðu nama bila nemilosrdna , kakve još nije vidio svijet. Pa i zakasnio bi njihov genije. Svi toèkovi državnih mehanizama kreèu se snagom pokretaèa koji se nalazi u našim rukama, a taj pokretaè je zlato.
Nauka politièke ekonomije koju su naši mudraci izmislili veè davno pripisuje kapitalu carski prestiž.
Kapital, da bi mogao dejstvovati bez ogranièenja, mora se doèepati slobode radi monopola industrije i trgovine, što se veæ i ostvaruje nevidljivom rukom u svim dijelovima svijeta. Takva sloboda daæe politièku
Prva i druga tajna
snagu industrijalcima, a to æe doprinjeti pritješnjavanju naroda. Danas je važnije razoružavati narode nego ih voditi u ratove, važnije je koristiti se razbuktalim strastima nego ih gasiti, važnije je dohvatiti i tumaèiti tuðe misli na svoj naèin, nego ih odbacivati i proganjati. Glavni zadatak naše uprave sastoji se u tome što æemo osloboditi javni um kritikom, oduèiti ga od razmišljanja koja izazivaju otpor, odvuæi umne snage ka puškaranju prazne rijeèitosti.
U svim vremenima narodi su, kao i pojedina lica, primali rijeè za djelo, jer se oni zadovoljavaju sa onim što im se pokaže, rijetko zapažajuæi da li je u javnom radu za obeæanjem došlo i izvršenje. Zato æemo mi osnovati pokazne ustanove koje æe rijeèima dokazivati svoja dobroèinstva progresu *.
Mi èemo pridavati sebi liberalnu fizionomiju svih partija, svih pravaca i snabdijet èemo njome i oratore, koji æe toliko govoriti da æe dovesti ljude do premorenosti od govora, do odvratnosti i prema govornicima.
Da bi se javno mišljenje dohvatilo u ruke, treba ga dovesti u nedoumicu iznošenjem sa raznih strana toliko protivrijeènih mišljenja, i sve dotle, dok se Goji ne izgube u njihovom lavirintu i ne shvate da je najbolje ne imati nikakvog mišljenja u pitanjima politike, jer društvu nije ni dano da ih zna, nego ih zna samo onaj koji rukovodi i upravlja društvom *. To je prva tajna.
Druga tajna, potrebna za uspijeh uprave , sastoji se u tome , da se u tolikoj mjeri razmnože narodni nedostaci, navike, strasti, da se niko u tom haosu ne bi mogao snaæi i da ljudi usljed toga prestanu razumijevati jedan drugoga. Ta æe nam mjera poslužiti još i za to, da posijemo razdor meðu partijama, da razjedinimo sve kolektivne snage koje još neæe da nam se pokore, da obeshrabrimo svaku liènu inicijativu koja bi mogla koliko bilo smetati našoj stvari. Nema ništa opasnije od liène inicijative; ako je ona genijalna može uèiniti više nego što mogu uèiniti milioni ljudi meðu kojima smo posijali razdor. Mi moramo uputiti vaspitanje Gojskih društava tako, da oni pred svakim poslom gdje je potrebna inicijativa moraju nemoèno i beznadno spuštati ruke i *Note-osi-obn obarati glavu. Naprezanjem koje proistièe iz slobode akcije slabi i iznurava snage pri susretima sa tuðom slobodom. Od toga dolaze teški moralni udari, razoèarenja, neuspijesi. Sve to tako æe zamoriti Goje, da æemo ih prinuditi da nam ponude meðunarodnu vlast koja æe moæi po svom raspoloženju bez ikakva lomljenja usisati u sebe sve državne sile svijeta i obrazovati Nadvladu. Na mjesto savremenih upravljaèa mi èemo postaviti strašilo koje æe se zvati Nadvladina Administracija. Ruke njegove biæe opružene na sve strane, kao kliješta, kod takve kolosalne organizacije, da ona ne može a da ne pokori sve narode.
Акај
Elita
- Poruka
- 15.630
Колега каква је ово "историја" ? Да ставимо тачку на ово.
- stanje