- Poruka
- 389.650
Rođena 8. decembra 1966. u Dablinu, Šinejd O’Konor je odrasla u domu koji je bio daleko od sigurnog utočišta. U mnogim intervjuima je govorila o emocionalnom
i fizičkom zlostavljanju koje je trpela, posebno od strane majke. Kao dete je bežala od kuće, krala da bi jela i sanjala o mestu gde je duša neće boleti.
Muzika je bila njen jedini beg. Kada je objavila svoj prvi album, „Lav i kobra“, 1987. godine, odmah je bilo jasno da se pojavila nova, autentična snaga, glas pun tuge, prkosa i istine. Ali globalna slava došla je sa pesmom „Nothing Compares 2 U“, 1990. godine. Spot, u kojem joj suze teku niz lice dok gleda direktno u kameru, postao je simbol ranjivosti koja ne traži oproštaj.
Ali Šinejd nikada nije bila zvezda koja je igrala po pravilima. Na vrhuncu slave, 1992. godine, pred milionima gledalaca u emisiji „Saturday Night Live“, pocepala je sliku pape Jovana Pavla II kao čin protesta protiv zlostavljanja dece u Katoličkoj crkvi. Taj čin ju je skoro javno uništio. Publika ju je ismevala, diskografske kuće su joj okrenule leđa, a mediji su je nazivali „ludom“, „problematičnom“ i „nepodobnom“.
Ali vreme je pokazalo da je bila proročki glas istine. Godinama kasnije, sama crkva je priznala ogromne razmere zlostavljanja koje je pokušala da sakrije.
i fizičkom zlostavljanju koje je trpela, posebno od strane majke. Kao dete je bežala od kuće, krala da bi jela i sanjala o mestu gde je duša neće boleti.
Muzika je bila njen jedini beg. Kada je objavila svoj prvi album, „Lav i kobra“, 1987. godine, odmah je bilo jasno da se pojavila nova, autentična snaga, glas pun tuge, prkosa i istine. Ali globalna slava došla je sa pesmom „Nothing Compares 2 U“, 1990. godine. Spot, u kojem joj suze teku niz lice dok gleda direktno u kameru, postao je simbol ranjivosti koja ne traži oproštaj.
Ali Šinejd nikada nije bila zvezda koja je igrala po pravilima. Na vrhuncu slave, 1992. godine, pred milionima gledalaca u emisiji „Saturday Night Live“, pocepala je sliku pape Jovana Pavla II kao čin protesta protiv zlostavljanja dece u Katoličkoj crkvi. Taj čin ju je skoro javno uništio. Publika ju je ismevala, diskografske kuće su joj okrenule leđa, a mediji su je nazivali „ludom“, „problematičnom“ i „nepodobnom“.
Ali vreme je pokazalo da je bila proročki glas istine. Godinama kasnije, sama crkva je priznala ogromne razmere zlostavljanja koje je pokušala da sakrije.