ja malo drugacije gledam na tu kategorizaciju…od nekoga koga zivot nije mazio, retko ili skoro nikako nisam cula takvu vrstu kuknjave... rechi o nepomaganju, mogu biti izgovorene sa gorcinom ili s ciljem da se da do znanja put osobe kroz zivot i kako je opstala i ostala , te od stvarno prekaljenih ljudi ni ne ochekujem da kroz govor bacaju lale i cvetice preko staza kojim gazimo...ali zivot je mnogo puta demantovao predrasude...pa sretoh ljude koji su se bash, bash prekalili i na kraju izbrusili do finoce dijamanta, te zrache putevima kojim gaze, zrache i privlache kao magneti...jer su kroz muku postali ljudi, ali Ljudi...blago je poznavati ih...
Da ti niko nije pomogao , to je bash po meni na nivou statistichke greshke...Meni su mnogi ljudi pomogli, ali bash, BAASH pomogli, te kad mi se desi da izgovoram koliko se namuchih , a nikoga ne bi...to je kad zelim jasno i glasno da nekim ljudima dam do znanja ,,gde ste bili kad je gorilo...ne zelim i ne znam da trazim, ponekad, ali nije bilo nevidljivo...sad vi meni ne trebate. Gotovo”
Ali...vrlo su komplikovane niti meduljudskih odnosa. Najveci dio zivota se druzih sa atipichnim ljudskim sudbinama i odlichno pamtim koliko razlika ima u nachinu na koji ljudi prevazilaze svoje zivotno breme....i sad vishe nemam snage i volje kao nekad da razumem, da nosim, slusham i upetljavam se u bilo kakve rapsordije i plejade....ali ono sto mi je ostalo posle svega da stalno podmazujem alarm u glavi, kad nalecem na ONE slucajeve...a to su posebne vrste lichnosti...i uvek, ali uvek se saplicem od istu kosku...da li da se pravdam glupim, ovnovskim horoskopom ..da sve moram i mogu i da se to podrazumeva, ja mogu sve sama da nosim...a da neki ljudi ne mogu i da treba da spasavam svet od Gargamela i kao najgluplji idiot , borim se za neku pravdu ljudi...za koje tek kasnije shvatim da su namazaniji od mene mnogo, mnogo puta...one posebne vrste ljudi , koje se kao superlepkom zalepe za tebe, usisaju te u svoje zivote, priche, probleme, kao u paukovoj mrezi ni napred ni nazad ne mrdash...neizgovorene zrtve, ali svojim drzanjem, stavom ili prichom uvek, uvek upadaju u neka g, od kojih su neka ponekad mogla i izbeci, da nemaju tu iritirajucu crtu karaktera...kad shvatash gde si upao i pokushash da izvuchesh kablove iz portova....uvek ce pazljivo smisliti neki novi udar na mozak, neshto strashno ili jadno ili neku novu nepravdu ili jad ili ko zna shta sva, sva raspoloziva sredstva....da kod eskadrona ljudi koje su povezali svojim kablovima izazovu osecaj krivice ,,zbog zapostavljanja”, osecaj grize savesti i ko zna shta....samo da ostanu centar paznje...samo da i dalje ostanesh u svemu tome i igrash kako frulica svira...frulica tih, jadnih, krhkih vladara iz senke...koji uvek posle tebe najashu nekog novog, planski i smishljenoo, jednokratno upotrebljivo..( na tvoju srecu...to je jedini nacin da dochekash slobodu

).sretoh , proziveh i uvidjeh...i svaku mogucu reprizu takvih situacija minimalizujem, chim procenim koliko je kvaliteta u choveku....kome ce podrshka pomoci i uroditi plodom, to je ok....ljude kojima je stvarno realan zivot s jeban u realnosti, a ne iz dosade...koji se bore kao lavovi, njima se divim....ove druge, mentalne parazitske pantljichare , koje bi me zgazile za kilo chvaraka , kad se ukaze potreba, kojima nije teshko gledati te u ochi i lagati... prepushtam drugima koji imaju volje za sve te igre....manipulatorske igre..i gluposti....treba mi neshto novo, sve to sam vec odradila...ko nije nek se uchi...naravno, redovna je pojava da se prvo morash ,,provozati”i ,,navozati „ da bi znao ko je ko

pa, ponekad i biti naivan, dok ti se jasno ne prikaze cela situacija...da nikad ne zazalish ,,da si pogreshio u proceni" hocu da kazem...svi su super, a ja stvarno odoh svojom stazom...zurim...toliko malo, bar malo mozga imam, iako ne deluje tako...mozda...u sigurnim ochima, u ochima gladnim energije