Sindrom Sergej Trifunović

  • Začetnik teme Začetnik teme Araon
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Nakon što se desilo šta se desilo Sergeju Trifunoviću na grani sa Hrvatskom, uz ozbiljan izostanak reakcije bile koga kod Hrvata, Srba ili bilo gde drugo, zapitao sam se da li je taj karakter i narav njegova dovela do toga da ljude prosto boli uvo kad mu se desi nešto loše?
Meni je lično odbojan kao ličnost u fazonu zabole me za njega i šta mu se dešava.
Npr, za Severinu se polemisalo pet dana, nema ko se nije oglasio, dok se ovo prokomentarisalo samo kratko "Sergej, ludak, opet napravio neko sra*e".
Možda je to do neke razlike u polovima? Deluje mi da se češće o ženama priča nego o muškarcima.
Lično smatram da je njegov ego i ta uloga koju je preuzeo da bude i od koje ne odstupa dovela do toga da se s*určio ljudima i da ih prosto ne zanima njegov problem, a ne samo da ih ne zanima nego se mnogi i naslađuju time.
Ne mogu sada da se setim nekog iz mog društva ko ga gotivi, zadnji put smo ga komentarisali kada je izašao Srpski film u fazonu - sam je sebi zabio eksere u kovčeg.
Sad, ono što je zanimljivo, da li je uopšte moguće takav ego, karater i ulogu ostaviti u jednom periodu života i odakle uopšte početi?
U teoriji može se ako se hoće, u praksi prilično je teško da će se tako nešto desiti. Ipak je on gradio tu neku karijeru na tom nekom karakteru, mada nije ni usamljen slučaj. Kao neki minus što se njega tiče vidim to što se nikada nije razvijao dalje od te jedne karakterne uloga.
 
Sergej Trifunović je odličan glumac i svaka uloga koju uzme u životu je napredovanje....Njegova uloga u politici je definitivno odradjena na najbolji način, naravno da se od toga dobro i zaradi, ova nova uloga je opet opšte vidjena, gomila ljudi da ne kažem izdajnika koji su prodali krajinu u Srbiji glume patriote, a u hrvatskoj antisrbe...Ne verujem da ga zanima politika ni mesto u ustaškom društvu, ali da bi glumio bolesnika moraš da provedeš vreme u ludnici...Čovek sprema različite uloge :)
 
Nakon što se desilo šta se desilo Sergeju Trifunoviću na grani sa Hrvatskom, uz ozbiljan izostanak reakcije bile koga kod Hrvata, Srba ili bilo gde drugo, zapitao sam se da li je taj karakter i narav njegova dovela do toga da ljude prosto boli uvo kad mu se desi nešto loše?

Npr, za Severinu se polemisalo pet dana, nema ko se nije oglasio, dok se ovo prokomentarisalo samo kratko "Sergej, ludak, opet napravio neko sra*e".

Lično smatram da je njegov ego i ta uloga koju je preuzeo da bude i od koje ne odstupa dovela do toga da se s*určio ljudima i da ih prosto ne zanima njegov problem, a ne samo da ih ne zanima nego se mnogi i naslađuju time.

Sad, ono što je zanimljivo, da li je uopšte moguće takav ego, karater i ulogu ostaviti u jednom periodu života i odakle uopšte početi?
Zato što su sitne duše
Sergej je malo lud ali nikom ništa loše nije uradio, ima petlje, nije osvetoljubiva yayara krhkog ega.
 
da li je uopšte moguće takav ego, karater i ulogu ostaviti u jednom periodu života i odakle uopšte početi?

Sve zavisi od same ličnosti, od karaktera. Zavisi i od želje da se čovek promeni na bolje.

Kada se uđe u neke godine 50+ i više, pravi se neki rezime života- kakvi smo bili ranije, kakvi smo sada, da li želimo da se menjamo.

Postoje i slučajevi kada bolest nekoga natera da se promeni ( alkoholičar prestaje da pije, npr ).
 
Da dopunim svoj jučerašnji post: Postoje i ljudi koji ne žele da se promene. Znaju da bi promenom načina života poboljšali svoje zdravlje, unapredili svoje društvene odnose, etc..ali.. Ali oni, bez obzira na sve, teraju po svome.

Kako treba postupati prema takvim ljudima, a kako prema onima koji se promene?
 
Imam ljude koji tvrde da u tome uživaju... Valjda oni znaju bolje nego ja kako je njima. :)

No, tema je promena karaktera, ega i napuštanje uloge koju čovek nosi. :)
Pa vidiš da se promijenio. Nakon ovog drugog uhićenja, suđenja i deportacije, ne čujem ga da se javio, šuti kao zaliven. Valjda je skužio da je bolje poštivati pravila i zakone države gdje dođeš u goste nego se bahatiti i pričati gluposti..
 
Наметнута тема ради скретања пажње са нечег битнијег. Огроман број људи је доживео неку непријатност на сличан начин и то није било нигде објављено, нити се неко бавио њиховим проблемом.

Zamisli kad bi svi guslali samo o toj "bitnijoj" temi ... Kako bi mi jadni bili !

Sve je bitno, nekom nešto, nekom nešto drugo. Evo ja od hiljade postova izabrah tvoj da komentarišem. Hmmm ... Možda grešim ?

Ma stoli me bojko, meni tako dopada bre ej !
 
Зато што има гомила људи која је доживела неку неправду, непријатност, лоше опхођење и сл. али се они нигде не помињу.

Ово није тема о Сергеју Трифуновићу. Он је био само повод да се постави питање

da li je uopšte moguće takav ego, karakter i ulogu ostaviti u jednom periodu života i odakle uopšte početi?
 
Ми не знамо да ли он има его или неко стоји иза њега и подржава га у свему овом.

Zašto bi neko stajao iza njega i podržavao ga? On je jednostavno takav. I nije jedina poznata ličnost koja se tako ponaša.

Ovde nije reč o njemu, nego o karakteru ljudi sličnih njemu, nepoznatih, običnih ljudi.
 
Čovjek se mijenja rijetko svojom voljom, najčešće kada mora jer je bol i patnja prevelika da bi ostajao u toj situaciji, ili rijeđe-kada je želja za nečim što nema isto toliko jaka.

U Sergejevom slučaju, nisu mu išli na ruku talenat, inteligencija i populanost, uvijek je mogao da se izvuče a da ne doživi taj bezizlaz i bol zbog kojeg bi se promijenio.
 

Back
Top