- Poruka
- 381.270
Osoba s ovim problemom ima svest o tome, što je definitivno drugačije od drugih poremećaja ishrane
Sindrom noćnog jedenja jeste poremećaj ishrane koji se odlikuje odloženim uzimanjem unosa hrane. Iako postoji određeni stepen sličnosti s opsesivnim prejedanjem, razlikuje se od njega u tome što količina hrane koja se konzumira tokom noći nije objektivno velika niti se dešava gubitak kontrole nad unosom hrane.
Ovaj poremećaj ishrane prvi je opisao dr Albert Stunkard 1955. godine. On predviđa večernju hiperfagiju (povećan apetit, glad), prilikom koje nastaje konzumiranje 25 odsto ili više ukupno unetih dnevnih kalorija. Takođe, predviđa se i noćno buđenje uz unos hrane dva ili više puta nedeljno. Osoba sa sindromom noćnog jedenja ima svest o svom noćnom obroku, što je definitivno drugačije od drugih poremećaja ishrane.
Ovaj sindrom karakterišu bar tri od sledećih simptoma: nedostatak apetita ujutru, poriv da se jede uveče ili u sitne sate, ubeđenje da mora da se jede da bi mogli noću da spavate, depresivno raspoloženje, teškoće sa spavanjem.
Od noćnog jedenja pate oba pola, između jedan i dva odsto opšte populacije, odnosno deset procenata gojaznih osoba. Čak 28 odsto svih ekstremno gojaznih osoba može imati ovaj problem.
Sindrom noćnog jedenja jeste poremećaj ishrane koji se odlikuje odloženim uzimanjem unosa hrane. Iako postoji određeni stepen sličnosti s opsesivnim prejedanjem, razlikuje se od njega u tome što količina hrane koja se konzumira tokom noći nije objektivno velika niti se dešava gubitak kontrole nad unosom hrane.
Ovaj poremećaj ishrane prvi je opisao dr Albert Stunkard 1955. godine. On predviđa večernju hiperfagiju (povećan apetit, glad), prilikom koje nastaje konzumiranje 25 odsto ili više ukupno unetih dnevnih kalorija. Takođe, predviđa se i noćno buđenje uz unos hrane dva ili više puta nedeljno. Osoba sa sindromom noćnog jedenja ima svest o svom noćnom obroku, što je definitivno drugačije od drugih poremećaja ishrane.
Ovaj sindrom karakterišu bar tri od sledećih simptoma: nedostatak apetita ujutru, poriv da se jede uveče ili u sitne sate, ubeđenje da mora da se jede da bi mogli noću da spavate, depresivno raspoloženje, teškoće sa spavanjem.
Od noćnog jedenja pate oba pola, između jedan i dva odsto opšte populacije, odnosno deset procenata gojaznih osoba. Čak 28 odsto svih ekstremno gojaznih osoba može imati ovaj problem.