..moja cerka je progovorila sa sedam meseci, oko prvog rodjendana smo
vec razgovarali kao veliki..uvek je bila razumna, smirena, sa njom si se sve mogao dogovoriti..

..bila sam ubedjena da je to zato shto je devojchica i svima govorila da
devojcice su nekako umiljatije, sposobnije, osecajnije..
..kada je moj sin progovorio sa sedam meseci i kada je oko prvog rodjendana
bio razumno, smireno, srecno i pametno dete, uvidela sam da sam se silno ogreshila o njega,
trpajuci ga u isti kosh sa nekim drugim dechacima...
..takodje, tokom dugih boravaka u parkicu, upoznali smo razne devojchice i razne dechake,
pa sam zakljuchila da sam se i o cerku ogreshila smatrajuci da je dobra i pametna
zato shto je devojchica, a ne zato shto je ONA dobra i pametna...

..nadam se da mi to ni ona ni on nece zameriti...