Tema se odnosi baš na prvu ljubav onu dečiju, potpuno dečiju.
Kakvi su bili ti mali ljudi po svojim osobinama i da li uočavate neki obrazac u svim svojim kasnijim izborima u smislu tipa ljudi koji vas privlače?
bio mi je prva simpatija i to bogami dugo, od prvog do sestog osnovne. plavokos ko sved, neobicno lep, nadmen, odlican djak, odlican sportista, omiljen medju devojcicama, decacima vodja, recju alfa

jednom prilikom mi je prisao u skoli i rekao da mu se svidjam , ali da ne moze da se odluci izmedju mene i jos jedne devojcice iz razreda i secam se da sam od tog trenutka bila najnesrecnija osoba na svetu- bemti, suparnica je pametnija od mene! ne lepsa, nego bolja ucenica,a ovaj je izgleda padao na zenski intelekt

i od tog trenutka smo nas dve bile najljuce protivnice i suparnice, ali u streberskom smislu.: ))
posle mi je on nekako izbledeo i nestao iz fokusa, valjda me smorila ta psiholoska borba za njegovu naklonost

a na njegovo mesto je dosao jedan potpuno drugaciji momcic, mala baraba, duga kosica, metal fazon itd. ali...ovaj prvi mi je ostao u nekom lepsem ali ujedno i traumaticnijem secanju.
lol, pre nekih desetak godina odem tadasnjim poslom u sarajevo i nabasam na njegovu sestru. gde si, kako si, kako je A?
kaze, odlicno, uglavio se nekako i radi za OHR, dobra plata, ovo ono, ali eto...nije se zenio, imao neku godinama, pa sa njom drama, frka i tako...nisam ga videla, ali mi je ona rekla da se nije puno promenio.
pa..ocigledno da nije
