Simonidino isceljenje
Simonida bejase tek slika na zidu,olicenje jednog mita iz prohujalih dana,pa ipak stajase njezin lik na njemu,slika bez ociju,bez vida,mada je I bez njih videla dusom svojom I osecala srcem svojim.Tajnovita,uzvisena,nedokuciva…Simonida…
Pustinjak bejase samo mit,umorni putnik sa ocima lutalice,samotnjak koji tezi otkrovenju na svojoj Beloj Stazi,bez pocetka I kraja.Simonida ga nije mogla videti,jer ociju ona ne imade,no ona srcem svojim cistim dodje do njegove usamljenicke duse,I otvori mu dusu svoje nudec mu ljubav I svetlost na putu njegovom.Tako se preplete mit I san na Stazi dvoje usamljenih pacenika.Pustinjak pusti suzu za Simonidom I suza kanu u oko njezino I dogodi se cudo!Zaplaka,I on sav sretan ugleda ozareni lik svoje prijateljice.Ona je progledala,videla je sebe u ocima Pustinjaka,I on tada isceze…nestade zauvek…
Simonidino isceljenje-drugi deo
Pustinjak misljase da je moguce pobeci od sebe,od svog sna u srcu I onog najtananijeg u njemu,te d ace poput belog oblaka nestati bez traga iz zivota njezinog,ali nocima u san I na javi dolazahu mu njezine slike-I,gledahu ga.Tada pustinjaku bi tesko I spozna:Simonidu voli iskreno I prijateljski pa cak I vise:ne moze da ode bez nje,da se vrati domu svojemu:beskrajnim prostranstvima univerzuma.Samo,samo njezino vreme jos nije doslo,morace strpljivo da ceka dok njegovo srce gori I dok ga ne umore cekanje I nespokoj.
Simonida bejase tek slika na zidu,olicenje jednog mita iz prohujalih dana,pa ipak stajase njezin lik na njemu,slika bez ociju,bez vida,mada je I bez njih videla dusom svojom I osecala srcem svojim.Tajnovita,uzvisena,nedokuciva…Simonida…
Pustinjak bejase samo mit,umorni putnik sa ocima lutalice,samotnjak koji tezi otkrovenju na svojoj Beloj Stazi,bez pocetka I kraja.Simonida ga nije mogla videti,jer ociju ona ne imade,no ona srcem svojim cistim dodje do njegove usamljenicke duse,I otvori mu dusu svoje nudec mu ljubav I svetlost na putu njegovom.Tako se preplete mit I san na Stazi dvoje usamljenih pacenika.Pustinjak pusti suzu za Simonidom I suza kanu u oko njezino I dogodi se cudo!Zaplaka,I on sav sretan ugleda ozareni lik svoje prijateljice.Ona je progledala,videla je sebe u ocima Pustinjaka,I on tada isceze…nestade zauvek…
Simonidino isceljenje-drugi deo
Pustinjak misljase da je moguce pobeci od sebe,od svog sna u srcu I onog najtananijeg u njemu,te d ace poput belog oblaka nestati bez traga iz zivota njezinog,ali nocima u san I na javi dolazahu mu njezine slike-I,gledahu ga.Tada pustinjaku bi tesko I spozna:Simonidu voli iskreno I prijateljski pa cak I vise:ne moze da ode bez nje,da se vrati domu svojemu:beskrajnim prostranstvima univerzuma.Samo,samo njezino vreme jos nije doslo,morace strpljivo da ceka dok njegovo srce gori I dok ga ne umore cekanje I nespokoj.