Borac za prava zivotinja
Legenda
- Poruka
- 51.037
Otvaram opštu temu o silovanju, jer je prethodna obrisana na zahtev postavljača.
Evo nekih važnih smernica:
Jedan, nadam se, koristan tekst:
Sindrom traume silovanja se sastoji od dvije faze: akutne faze i faze reorganizacije. U daljnjem tekstu bit će navedene osnovne karakteristike obiju faza.
1. faza: AKUTNA FAZA
Javlja se neposredno nakon silovanja i može trajati satima, danima, čak i tjednima. Postoje dva osnovna tipa neposrednog reagiranja na traumatsko iskustvo:
ekspresivne reakcije: karakterizira ih otvoreno pokazivanje osjećaja kao što su strah, bijes, tjeskoba, tuga i očaj. Osoba plače, viče, vrišti, nekontrolirano se trese uznemirena je i potresena,kontrolirane reakcije: za njih je karakteristično da žena skriva ili maskira svoje osjećaje i na prvi pogled djeluje mirno i sabrano. Zamjetljiva je neprimjerena mirnoća, nedostatak bilo kakvog iskazivanja osjećaja, pretjerano prisebno i staloženo ponašanje.
Osjećajne i tjelesne reakcije žena koje su preživjele silovanje / seksualno zlostavljanje ovise o čitavom nizu faktora, kao što su: kako je došlo do napada, koliko su teške pretrpljene ozljede, je li napadač uhvaćen, je li od ranije postojao kakav odnos između napadača i preživjele (je li napadač poznat ili ne).
Akutnu fazu karakteriziraju sljedeći simptomi:
Tjelesne reakcije: šok, povraćanje, lupanje srca, osjećaj gušenja, pritisak u grudima, poremećaji spavanja. Dio reakcija je usko vezan uz fizičku traumu uzrokovanu napadom, kao što su rane i ogrebotine specifične za povrijeđena mjesta (npr. grlo, vrat, grudi, bedra, ruke, noge, genitalije). Jaka mišićna tenzija može dovesti do izrazitih glavobolja, umora, a može utjecati i na probleme spavanja. Javlja se i gubitak apetita, kao i mučnina i povraćanje. Osim toga, moguće su i neke fizičke komplikacije kao rezultat silovanja: genito-urinarne infekcije, ginekološke smetnje, popratne nuspojave sredstava protiv začeća (morning after pill).
Emocionalne reakcije:
Širok raspon intenzivnih osjećaja, akutne stresne reakcije:
šok i nevjerica: da se seksualno nasilje dogodilo baš njoj/njemu, osjećaj potpune preplavljenosti proživljenim užasnim iskustvom;
strah: za život (fizička povreda, sakaćenje, smrt), od mogućnosti zaraze spolno prenosivim bolestima, do eventualne trudnoće;
osjećaj krivnje i samooptuživanja: da je sama na neki način izazvala napad, zbog svega što joj se događa i kako se osjeća;
bijes: na napadača, na sebe, na bliske osobe koje nisu bile prisutne kako bi je zaštitile;
sram: osjeća da je prljava, odbačena, obezvrijeđena, označena (svi znaju što je proživjela).
Promjene u ponašanju – česte reakcije su nemogućnost smirenja i odmora, potreba za opsesivnim pranjem, povećana zloupotreba sredstava ovisnosti (cigareta i alkohola, tableta za smirenje). Neke osobe imaju izražen nemir, želju za bijegom. Karakteristično je da osoba ne može jesti, ni spavati. Nije rijetkost da u tom prvom razdoblju neke osobe žele biti same i iritira ih prisutnost i briga drugih.
2. faza: FAZA REORGANIZACIJE
U toj fazi žena koja je preživjela seksualno nasilje nastoji traumatski događaj inkorporirati u okvire koje može razumjeti i prihvatiti. Za fazu reorganizacije karakteristično je javljanje sljedećih ponašanja / reakcija (sve navedeno može i ne mora biti prisutno):
A. Promjene životnog stila
Silovanje intenzivno utječe na svakodnevne životne navike i obrasce ponašanja. U nekim slučajevima ne mijenja se samo jedan, nego velik broj različitih životnih navika. Dolazi i do značajnih promjena u svakodnevnom životu, nivo funkcioniranja je često bitno smanjen, što direktno uvjetuje smanjenje efikasnosti na poslu, izbjegavanje poslovnih obaveza ili napuštanje posla ili škole.
Osobe žele pobjeći, preseliti se, promijeniti telefonski broj sve u cilju zaštite od mogućeg ponavljanja napada.
Izbjegavanje određenih situacija ili prostora je također karakteristično.
B. Noćne more
Snovi vezani uz napad i noćne more česti su simptomi vezani uz silovanje, javljaju se i u akutnoj i u reorganizacijskoj fazi.
Postoje dvije osnovne vrste noćnih mora karakterističnih za osobe koje su preživjele silovanje:
noćne more koje su gotovo identične stvarnom događaju, u kojima osoba pokušava pobjeći i osloboditi se, ali ne uspijeva, iz sna se bude okupane znojem i vrišteći (flashback dreams);
noćne more u kojima osoba stječe moć nad napadačem i osvećuje se (mastery dreams), karakteristične su za fazu oporavka.
C. Fobije
Čest oblik psihološke obrane koji se može vidjeti kod žrtava seksualnog nasilja je razvijanje strahova i fobija usko povezanih uz situacijske uvjete napada; npr. strah od samoće, strah da u kuću ili lift ulazi sama, strah od osoba sa sličnim fizičkim karakteristikama napadaču, strah od određenih mirisa. Kod nekih se žena razvija generalizirani strah od svega.
Bez pomoći i rada na tim strahovima oni se mogu razviti u generaliziranu anksioznost ili u fobije.
D. Seksualne disfunkcije
Osobe koje su preživjele seksualno zlostavljanje mogu iskusiti čitav niz disfunkcionalnih reakcija, kao što je gubitak seksualne želje, gubitak seksualnog zadovoljstva. Seksualni odnosi mogu biti okidač za ponovno proživljavanje napada, „fleshbackove“, osjećaj vulnerabilnosti.
E. Kompleksne reakcije
Osobe mogu tražiti stručnu pomoć kada se traumatsko iskustvo udruži s problemima vezanima uz obitelj, novac, školovanje, zloupotrebu sredstava ovisnosti, tj. u situacijama kad se uz probleme vezane za seksualno nasilje nadovezuju brojni drugi problemi. Ti problemi mogu biti u direktnoj vezi sa seksualnim nasiljem (npr. zloupotreba sredstava ovisnosti zbog proživljenog nasilja) ili mogu biti vezani uz trenutno životno razdoblje (npr. obiteljski problemi). U svakom slučaju, značajno otežavaju situaciju i osoba se teško može nositi s njima.
Faza reorganizacije se dijeli na 3 podfaze.
Idealno bi bilo da u tom razdoblju postoji podrška terapeuta/kinje ili savjetodavca/kinje.
1. Razdoblje pseudorazrješenja
Obično se javlja u razdoblju oko 6 tjedana nakon napada. Tada osoba nastoji u potpunosti zaustaviti misli o napadu u nadi da će sve to zaboraviti i nastaviti živjeti kao prije. Česte su sljedeće reakcije:
negiranje („To se meni nije dogodilo!“)
potiskivanje („O tome ne želim ni misliti, ne sjećam se apsolutno ničega!“)
racionalizacija („To i nije bilo “pravo” silovanje.“)
Takve reakcije su rezultat potrebe žrtve da ponovo uspostavi kontrolu nad svojim životom i da nastavi živjeti uobičajenim načinom. U tom razdoblju česte su pogrešne procjene od strane obitelji i prijatelja kako je osoba sve to preboljela i ponovno je dobro. Međutim, takvo potiskivanje osjećaja s ciljem uspostavljanja uobičajene svakodnevne životne rutine iziskuje jako puno energije, a osjećaji mogu „izlaziti van“ na različite indirektne načine.
Moguće je preusmjeravanje bijesa i ljutnje na bliske i važne osobe u životu, kao što su partner, obitelj, suradnici na poslu. Bijes mogu izazvati i neke situacije ili stvari koje inače nikada ne bi izazvale reakciju. Preusmjereni bijes može biti okrenut i prema sebi (autodestruktivno ponašanje koje može varirati od loše brige o svom psihofizičkom stanju, depresije ili do pokušaja suicida).
Za ovu fazu su karakteristične:
dramatične promjene raspoloženja;
poremećaji hranjenja (gubitak apetita, pretjerani apetit, bulimija, anoreksija);
poremećaji spavanja (noćne more, nesanica, pretjerano dugo spavanje);
seksualne poteškoće (odbojnost prema seksualnom kontaktu i odnosu s voljenom osobom, nelagodnost i strah od fizičkog dodira…);
kognitivni problemi (problemi vezani uz koncentraciju, pamćenje, prisjećanje, sjećanja koja se neprestano vraćaju, prisilne misli…);
promjene u ponašanju (autodestruktivnost, poremećeni odnosi s drugim ljudima, teškoće pri donošenju odluka, zloupotreba cigareta, alkohola, lijekova, droga…);
problemi u nošenju sa svakodnevnom rutinom;
neurotske reakcije (tikovi, prisilne radnje, npr. izuzetno često pranje određenog dijela ili cijelog tijela, mucanje…);
psihosomatske smetnje (glavobolje, lupanje srca, gušenje, bol u želucu, probavne smetnje);
izbjegavanje mjesta, ljudi ili stvari koje mogu podsjetiti na silovanje / seksualno zlostavljanje.
2. Razdoblje prorade traume
Ciljevi ove podfaze su pomoći osobi da proradi emocionalnu bol vezanu uz napad i vrati se na prijašnji nivo funkcioniranja. Savjetodavne osobe mogu pomoći u razvijanju novih mehanizma i vještina u nošenju sa stresom.
Vrlo je važno omogućiti osobi slobodno izražavanje svih osjećaja. Često se upravo u toj fazi osobe odlučuju za aktivno uključivanje u proces savjetovanja i rad na razrješenju svojih osjećaja o napadu i napadaču. Povećava se spremnost da se proživljeno iskustvo integrira u vlastiti život.
Dio osoba uspijeva samostalno prevladati traumatsko iskustvo seksualnog nasilja, no većini je u tom procesu dobrodošla podrška stručne osobe. Takva pomoć dovodi do brže prorade traumatskog iskustva, olakšava emocionalno „pražnjenje“ i umanjuje moguće posljedice nasilja.
3. Završno razdoblje / prekid savjetovanja
U tom završnom razdoblju, koji se sam po sebi teško razlikuje od razdoblja prorade, efekti napada na samopouzdanje i sliku o sebi, odnose s drugim osobama i očekivanja od života, integrirani su u osobni koncept. Osoba sama radi evaluaciju svog napretka, sprema se privesti savjetovanje / terapiju kraju i anticipira moguće probleme, ali i prednosti koje za sebe vidi u budućnosti.
Nasilje prate izražene psihičke i fizičke posljedice vezane uz traumu i traumatsko iskustvo, ali i ekonomske posljedice s obzirom da brojne žrtve napuštaju svoj posao, fakultet, mijenjaju radna mjesta ili mjesta boravka. Sve to ima dugoročan utjecaj na osobu, njezinu karijeru i profesionalan razvoj.
http://zenskasoba.hr/podrucja-rada/s...alnog-nasilja/
Izvolite, ko šta ima da kaže.
Evo nekih važnih smernica:
Jedan, nadam se, koristan tekst:
Sindrom traume silovanja se sastoji od dvije faze: akutne faze i faze reorganizacije. U daljnjem tekstu bit će navedene osnovne karakteristike obiju faza.
1. faza: AKUTNA FAZA
Javlja se neposredno nakon silovanja i može trajati satima, danima, čak i tjednima. Postoje dva osnovna tipa neposrednog reagiranja na traumatsko iskustvo:
ekspresivne reakcije: karakterizira ih otvoreno pokazivanje osjećaja kao što su strah, bijes, tjeskoba, tuga i očaj. Osoba plače, viče, vrišti, nekontrolirano se trese uznemirena je i potresena,kontrolirane reakcije: za njih je karakteristično da žena skriva ili maskira svoje osjećaje i na prvi pogled djeluje mirno i sabrano. Zamjetljiva je neprimjerena mirnoća, nedostatak bilo kakvog iskazivanja osjećaja, pretjerano prisebno i staloženo ponašanje.
Osjećajne i tjelesne reakcije žena koje su preživjele silovanje / seksualno zlostavljanje ovise o čitavom nizu faktora, kao što su: kako je došlo do napada, koliko su teške pretrpljene ozljede, je li napadač uhvaćen, je li od ranije postojao kakav odnos između napadača i preživjele (je li napadač poznat ili ne).
Akutnu fazu karakteriziraju sljedeći simptomi:
Tjelesne reakcije: šok, povraćanje, lupanje srca, osjećaj gušenja, pritisak u grudima, poremećaji spavanja. Dio reakcija je usko vezan uz fizičku traumu uzrokovanu napadom, kao što su rane i ogrebotine specifične za povrijeđena mjesta (npr. grlo, vrat, grudi, bedra, ruke, noge, genitalije). Jaka mišićna tenzija može dovesti do izrazitih glavobolja, umora, a može utjecati i na probleme spavanja. Javlja se i gubitak apetita, kao i mučnina i povraćanje. Osim toga, moguće su i neke fizičke komplikacije kao rezultat silovanja: genito-urinarne infekcije, ginekološke smetnje, popratne nuspojave sredstava protiv začeća (morning after pill).
Emocionalne reakcije:
Širok raspon intenzivnih osjećaja, akutne stresne reakcije:
šok i nevjerica: da se seksualno nasilje dogodilo baš njoj/njemu, osjećaj potpune preplavljenosti proživljenim užasnim iskustvom;
strah: za život (fizička povreda, sakaćenje, smrt), od mogućnosti zaraze spolno prenosivim bolestima, do eventualne trudnoće;
osjećaj krivnje i samooptuživanja: da je sama na neki način izazvala napad, zbog svega što joj se događa i kako se osjeća;
bijes: na napadača, na sebe, na bliske osobe koje nisu bile prisutne kako bi je zaštitile;
sram: osjeća da je prljava, odbačena, obezvrijeđena, označena (svi znaju što je proživjela).
Promjene u ponašanju – česte reakcije su nemogućnost smirenja i odmora, potreba za opsesivnim pranjem, povećana zloupotreba sredstava ovisnosti (cigareta i alkohola, tableta za smirenje). Neke osobe imaju izražen nemir, želju za bijegom. Karakteristično je da osoba ne može jesti, ni spavati. Nije rijetkost da u tom prvom razdoblju neke osobe žele biti same i iritira ih prisutnost i briga drugih.
2. faza: FAZA REORGANIZACIJE
U toj fazi žena koja je preživjela seksualno nasilje nastoji traumatski događaj inkorporirati u okvire koje može razumjeti i prihvatiti. Za fazu reorganizacije karakteristično je javljanje sljedećih ponašanja / reakcija (sve navedeno može i ne mora biti prisutno):
A. Promjene životnog stila
Silovanje intenzivno utječe na svakodnevne životne navike i obrasce ponašanja. U nekim slučajevima ne mijenja se samo jedan, nego velik broj različitih životnih navika. Dolazi i do značajnih promjena u svakodnevnom životu, nivo funkcioniranja je često bitno smanjen, što direktno uvjetuje smanjenje efikasnosti na poslu, izbjegavanje poslovnih obaveza ili napuštanje posla ili škole.
Osobe žele pobjeći, preseliti se, promijeniti telefonski broj sve u cilju zaštite od mogućeg ponavljanja napada.
Izbjegavanje određenih situacija ili prostora je također karakteristično.
B. Noćne more
Snovi vezani uz napad i noćne more česti su simptomi vezani uz silovanje, javljaju se i u akutnoj i u reorganizacijskoj fazi.
Postoje dvije osnovne vrste noćnih mora karakterističnih za osobe koje su preživjele silovanje:
noćne more koje su gotovo identične stvarnom događaju, u kojima osoba pokušava pobjeći i osloboditi se, ali ne uspijeva, iz sna se bude okupane znojem i vrišteći (flashback dreams);
noćne more u kojima osoba stječe moć nad napadačem i osvećuje se (mastery dreams), karakteristične su za fazu oporavka.
C. Fobije
Čest oblik psihološke obrane koji se može vidjeti kod žrtava seksualnog nasilja je razvijanje strahova i fobija usko povezanih uz situacijske uvjete napada; npr. strah od samoće, strah da u kuću ili lift ulazi sama, strah od osoba sa sličnim fizičkim karakteristikama napadaču, strah od određenih mirisa. Kod nekih se žena razvija generalizirani strah od svega.
Bez pomoći i rada na tim strahovima oni se mogu razviti u generaliziranu anksioznost ili u fobije.
D. Seksualne disfunkcije
Osobe koje su preživjele seksualno zlostavljanje mogu iskusiti čitav niz disfunkcionalnih reakcija, kao što je gubitak seksualne želje, gubitak seksualnog zadovoljstva. Seksualni odnosi mogu biti okidač za ponovno proživljavanje napada, „fleshbackove“, osjećaj vulnerabilnosti.
E. Kompleksne reakcije
Osobe mogu tražiti stručnu pomoć kada se traumatsko iskustvo udruži s problemima vezanima uz obitelj, novac, školovanje, zloupotrebu sredstava ovisnosti, tj. u situacijama kad se uz probleme vezane za seksualno nasilje nadovezuju brojni drugi problemi. Ti problemi mogu biti u direktnoj vezi sa seksualnim nasiljem (npr. zloupotreba sredstava ovisnosti zbog proživljenog nasilja) ili mogu biti vezani uz trenutno životno razdoblje (npr. obiteljski problemi). U svakom slučaju, značajno otežavaju situaciju i osoba se teško može nositi s njima.
Faza reorganizacije se dijeli na 3 podfaze.
Idealno bi bilo da u tom razdoblju postoji podrška terapeuta/kinje ili savjetodavca/kinje.
1. Razdoblje pseudorazrješenja
Obično se javlja u razdoblju oko 6 tjedana nakon napada. Tada osoba nastoji u potpunosti zaustaviti misli o napadu u nadi da će sve to zaboraviti i nastaviti živjeti kao prije. Česte su sljedeće reakcije:
negiranje („To se meni nije dogodilo!“)
potiskivanje („O tome ne želim ni misliti, ne sjećam se apsolutno ničega!“)
racionalizacija („To i nije bilo “pravo” silovanje.“)
Takve reakcije su rezultat potrebe žrtve da ponovo uspostavi kontrolu nad svojim životom i da nastavi živjeti uobičajenim načinom. U tom razdoblju česte su pogrešne procjene od strane obitelji i prijatelja kako je osoba sve to preboljela i ponovno je dobro. Međutim, takvo potiskivanje osjećaja s ciljem uspostavljanja uobičajene svakodnevne životne rutine iziskuje jako puno energije, a osjećaji mogu „izlaziti van“ na različite indirektne načine.
Moguće je preusmjeravanje bijesa i ljutnje na bliske i važne osobe u životu, kao što su partner, obitelj, suradnici na poslu. Bijes mogu izazvati i neke situacije ili stvari koje inače nikada ne bi izazvale reakciju. Preusmjereni bijes može biti okrenut i prema sebi (autodestruktivno ponašanje koje može varirati od loše brige o svom psihofizičkom stanju, depresije ili do pokušaja suicida).
Za ovu fazu su karakteristične:
dramatične promjene raspoloženja;
poremećaji hranjenja (gubitak apetita, pretjerani apetit, bulimija, anoreksija);
poremećaji spavanja (noćne more, nesanica, pretjerano dugo spavanje);
seksualne poteškoće (odbojnost prema seksualnom kontaktu i odnosu s voljenom osobom, nelagodnost i strah od fizičkog dodira…);
kognitivni problemi (problemi vezani uz koncentraciju, pamćenje, prisjećanje, sjećanja koja se neprestano vraćaju, prisilne misli…);
promjene u ponašanju (autodestruktivnost, poremećeni odnosi s drugim ljudima, teškoće pri donošenju odluka, zloupotreba cigareta, alkohola, lijekova, droga…);
problemi u nošenju sa svakodnevnom rutinom;
neurotske reakcije (tikovi, prisilne radnje, npr. izuzetno često pranje određenog dijela ili cijelog tijela, mucanje…);
psihosomatske smetnje (glavobolje, lupanje srca, gušenje, bol u želucu, probavne smetnje);
izbjegavanje mjesta, ljudi ili stvari koje mogu podsjetiti na silovanje / seksualno zlostavljanje.
2. Razdoblje prorade traume
Ciljevi ove podfaze su pomoći osobi da proradi emocionalnu bol vezanu uz napad i vrati se na prijašnji nivo funkcioniranja. Savjetodavne osobe mogu pomoći u razvijanju novih mehanizma i vještina u nošenju sa stresom.
Vrlo je važno omogućiti osobi slobodno izražavanje svih osjećaja. Često se upravo u toj fazi osobe odlučuju za aktivno uključivanje u proces savjetovanja i rad na razrješenju svojih osjećaja o napadu i napadaču. Povećava se spremnost da se proživljeno iskustvo integrira u vlastiti život.
Dio osoba uspijeva samostalno prevladati traumatsko iskustvo seksualnog nasilja, no većini je u tom procesu dobrodošla podrška stručne osobe. Takva pomoć dovodi do brže prorade traumatskog iskustva, olakšava emocionalno „pražnjenje“ i umanjuje moguće posljedice nasilja.
3. Završno razdoblje / prekid savjetovanja
U tom završnom razdoblju, koji se sam po sebi teško razlikuje od razdoblja prorade, efekti napada na samopouzdanje i sliku o sebi, odnose s drugim osobama i očekivanja od života, integrirani su u osobni koncept. Osoba sama radi evaluaciju svog napretka, sprema se privesti savjetovanje / terapiju kraju i anticipira moguće probleme, ali i prednosti koje za sebe vidi u budućnosti.
Nasilje prate izražene psihičke i fizičke posljedice vezane uz traumu i traumatsko iskustvo, ali i ekonomske posljedice s obzirom da brojne žrtve napuštaju svoj posao, fakultet, mijenjaju radna mjesta ili mjesta boravka. Sve to ima dugoročan utjecaj na osobu, njezinu karijeru i profesionalan razvoj.
http://zenskasoba.hr/podrucja-rada/s...alnog-nasilja/
Izvolite, ko šta ima da kaže.
tema ma koliko bila studiozna ne moze dati ni priblizno ono sta se desava izmedju zrtve i nasilnika i pobuda koje su do toga dovele...sto bi rekla liliana cavani svaka zena potajno voli fashistu, il' ko sto bi ja reko, yebesh tog muskarca koji nume da oseti granicu kod zene kad prestaje njeno foliranje a pocinje gadjenje i iskren otpor