Propuštena kroz ruke tvoje
Kao kroz stotinu valova topline,
Udahnuta nozdrvama tvojim,
Uvučena u sjećanja riječnih obala,
Ja sad čežnjivo uzdišem za
Trenutkom kad postah dovoljno
Dobra I dovoljno jasna sebi,
Sasvim sigurno I neopozivo
Nazvana sidrom tvojih nemira.
Vijekovima, čini mi se, lebdim,
Na oblacima nekog tuđeg neba;
U noći razastrta između zvijezda,
Danju pokrivena prahom njihovim
I sačuvana za drugačije svjetlo.
Nedavno postadoh centar jednom
Neželjenom, ali neophodnom srcu,
Postadoh sidro nestalnom liku;
Neočekivani pohodilac duše.
Kao kroz stotinu valova topline,
Udahnuta nozdrvama tvojim,
Uvučena u sjećanja riječnih obala,
Ja sad čežnjivo uzdišem za
Trenutkom kad postah dovoljno
Dobra I dovoljno jasna sebi,
Sasvim sigurno I neopozivo
Nazvana sidrom tvojih nemira.
Vijekovima, čini mi se, lebdim,
Na oblacima nekog tuđeg neba;
U noći razastrta između zvijezda,
Danju pokrivena prahom njihovim
I sačuvana za drugačije svjetlo.
Nedavno postadoh centar jednom
Neželjenom, ali neophodnom srcu,
Postadoh sidro nestalnom liku;
Neočekivani pohodilac duše.
