Setati sve u korake pretvoriti ici ici bilo kad bulo kud .
Nije lalo biti lud .
Citati danima citati nocima, saznati, osjetiti tudju emosiju u svoju pretvoriti .
Nije lako biti lud.
Pisati prozu pisati pjesme za sve i svasta ti tvoj otvoreni mozak i masta.
Nije lako biti lud .
Biti ja sebi glumiti sebe,nije lako nije priznajem danas kad sam toliko toga samlela u trenu .Kad sam jedan dosadni usamljeni stvor kakvih je sve vise na ovoj planeti, gdje se god okrenes.Sve ih po pogledu poznajem, ako nam se pogledi sretnu .Kad pocnemo pricati svi u istom trenu i niko nikoga ne cuje, ako se sastanemo ne znamo ni zasto smo se sastali .Mirno jos tuzniji idemo kuci iliti na mjesto zlocina tamo odakle smo izasli u nadi da nesto saznamo nesto sto nijesmo znali, vidimo cujemo .Da ucini nam se da smo jos gluplji no sto zapravo jesmo .Potegnemo proslost i sve sto moze da nam da putokaz da nas navede na pomisao da smo zivi da smo bijeli i da smo posebni .A to brale kad uhvati ne pusta lako .Pokajemo se u trenu ostavimo proslost nismo je ni ispustili prvim korakom sadasnjosti prigrabimo je ma da ne znamo sto da uradimo ni sa jednom ni sa sobom.
Ljubav,leptirici i te fore nastavka vrste samo danas u meni setaju, zive, rade, ko osice u kosnici .Razasute po svijetu mom. Neznajuci da taj svijet nije malen i ma gdje otisli meni su blizu. Liknice mi na mene izmamice mi osmijeh prohujace kraj mene necu imati vremena ni da osjetim ni da kazem sto mi je na dusi .Pricacu sama sa sa sobom ako usta ne zatvorim .Masti pomocu mozga naredim da okrenu novu stranicu ja vise nijesam tu.
Nije lako biti lud