Seta

Ne tumaram zabitima tvog života,
ne sakrivam se da bi me ti tražila.
Želja mi je samo da virnem,
voajer sam, i nije me sramota.
Seta, ti u njoj, uvek me snažila,
kako ti je bez mene, samo brinem.
Nađem li pak makar deo sebe,
pa bilo to i na obzorju
tvog bitisanja u ovom svetu,
smisao postojanja je tu.
Suzom, što mi skliznu licem,
kažem još te volim.
I nakon toliko godina
kucamo istim srcem.
Ne mogu da te prebolim
i nikad i neću.
Mislima ti se uvek vraćam,
kao što se pčelica vraća cveću.
 

Back
Top