Servius (praenomen)

будући да у грчком језику тога доба није било гласа који одговара латинскоме полусамогласноме v, једини иоле блиски гласови којима су га могли замењивати јесу управо /b/ и /u/.

A pišu se, pomoću kojih grafema?
 
Решење је изгледа заиста у полусамогласном квалитету латинскога v /w/. Архаично старогрчко ϝ /w/ нестало је у атичком, осим у дифтонзима где је записивано као υ. Захваљујући колеги Tandoori Masala сазнајемо да је ϝ /w/ у дорском постало /v/, које је у неким записима бележено словом β. Више о томе у његовом прилогу:

TkGYQ7c.jpg


Vit Bubenik, The Phonological Interpretation of Ancient Greek
 
[/QUOTE]
Решење је изгледа заиста у полусамогласном квалитету латинскога v /w/. Архаично старогрчко ϝ /w/ нестало је у атичком, осим у дифтонзима где је записивано као υ. Захваљујући колеги Tandoori Masala сазнајемо да је ϝ /w/ у дорском постало /v/, које је у неким записима бележено словом β. Више о томе у његовом прилогу:

TkGYQ7c.jpg


Vit Bubenik, The Phonological Interpretation of Ancient Greek
Izgleda da oko ovog pitanja vlada konfuzija, bez nekog sigurnog zakljucka. U ovoj knjizi se tvrdi da je u vecini grckih dijalekata promena B u V pocela u 1.veku,
https://books.google.rs/books?id=LW...3cKHcl5BRsQ6AEwAXoECAEQAg#v=onepage&q&f=false

Grci su imali samo jedno slovo, betu, koja se prvo citala kao B a kasnije kao V. Solunska braca su napisala pismo Slovenima u kome postoji i B i V slovo.
Mozda je glupo pitanje ali zanima me sledece: Posto se slovo Buki pise isto kao grcko Vita, odnosno B, zasto solunska braca nisu tom slovu dala vrednost V kao sto je kod Grka slucaj nego su mu dali zvucnu vrednost B?
 
....ваља знати и да се латински у VIII вијеку п.н.е. разликовао од латинског из времена касне републике или модерног латинског, како и пише у приложеном чланку за Сервилије значење имена Servius (класични латински;ˈsɛrwɪ.ʊs) је "чувар сигурности".
Келти су сачували сећање на Бога Сербана, који је чувар дрвета са рунама, нешто као чувар азбуке или чувар писмености.По опису, Сербан је син Бога Мора, дивовског раста и једноок, дакле, опис је исти као опис киклопа.
Најпознатији киклоп, Полифем ( многоговоран) је са Сикелског острва и отац је тројице синова: Илира, Келта и Гала.
Још једна занимљивост је да су Сикелско острво настанила племена из етрурско\ сабинске области око 1200 г. Пре н.е..Данашња Сицилија, наравно.
 
Mozda je glupo pitanje ali zanima me sledece: Posto se slovo Buki pise isto kao grcko Vita, odnosno B, zasto solunska braca nisu tom slovu dala vrednost V kao sto je kod Grka slucaj nego su mu dali zvucnu vrednost B?
Vjedi se piše kao grčko vita. Grčka vita (beta) i jeste ćirilično [V]. Б је modifikovani i novi ćirilični simbol. Glas danas Grci obeležavaju digrafom MП.

Možda gledaš u neki stariji izvor ćirilske grafije?

Osim toga, zvanična priča je da su njihovi učenici patentirali ćirilicu, a oni da su glagoljicu sastavili... Što je, po meni, pogrešno gledanje.

Glagoljica je, sasvim sam siguran, nastala kao svojevrsno tajno pismo a potpuno na osnovu ćirilice. Znam po tome što glagoljica zadržava digrafe koji su jedino u ćirilici imali smisla, a glagoljica čak grafički imitira ćirilične digrafe. Pa mi nije jasno da je u toj paleografiji i generalno istoriji toliko mnogo budala koje nisu bile u stanju to da primete...
 
Poslednja izmena:
Plutarh, Σερβίλιος,

Lukijan, Σέρβιος

Читало се:

Pronunciation


Second declension of Σερβῑ́λῐος; τοῦ Σερβῑλῐ́ου (Attic)
Case / #SingularDualPlural
Nominative Σερβῑ́λῐος
ho Serbī́lios
τὼ Σερβῑλῐ́ω
tṑ Serbīlíō
οἱ Σερβῑ́λῐοι
hoi Serbī́lioi
Genitiveτοῦ Σερβῑλῐ́ου
toû Serbīlíou
τοῖν Σερβῑλῐ́οιν
toîn Serbīlíoin
τῶν Σερβῑλῐ́ων
tôn Serbīlíōn
Dativeτῷ Σερβῑλῐ́ῳ
tôi Serbīlíōi
Σερβῑλῐ́οιν
Serbīlíoin
τοῖς Σερβῑλῐ́οις
toîs Serbīlíois
Accusativeτὸν Σερβῑ́λῐον
tòn Serbī́lion
Σερβῑλῐ́ω
Serbīlíō
τοὺς Σερβῑλῐ́ους
toùs Serbīlíous
VocativeΣερβῑ́λῐε
Serbī́lie
Σερβῑλῐ́ω
Serbīlíō
Σερβῑ́λῐοι
Serbī́lioi


https://en.wiktionary.org/wiki/Σερβίλιος
 
Читало се:

Pronunciation


Second declension of Σερβῑ́λῐος; τοῦ Σερβῑλῐ́ου (Attic)
Case / #SingularDualPlural
Nominative Σερβῑ́λῐος
ho Serbī́lios
τὼ Σερβῑλῐ́ω
tṑ Serbīlíō
οἱ Σερβῑ́λῐοι
hoi Serbī́lioi
Genitiveτοῦ Σερβῑλῐ́ου
toû Serbīlíou
τοῖν Σερβῑλῐ́οιν
toîn Serbīlíoin
τῶν Σερβῑλῐ́ων
tôn Serbīlíōn
Dativeτῷ Σερβῑλῐ́ῳ
tôi Serbīlíōi
Σερβῑλῐ́οιν
Serbīlíoin
τοῖς Σερβῑλῐ́οις
toîs Serbīlíois
Accusativeτὸν Σερβῑ́λῐον
tòn Serbī́lion
Σερβῑλῐ́ω
Serbīlíō
τοὺς Σερβῑλῐ́ους
toùs Serbīlíous
VocativeΣερβῑ́λῐε
Serbī́lie
Σερβῑλῐ́ω
Serbīlíō
Σερβῑ́λῐοι
Serbī́lioi


https://en.wiktionary.org/wiki/Σερβίλιος
Misljena oko promene B u V su krajnje razlicita tako da se promena desila negde u rasponu od 3.veka stare ere do 3.veka nove ere aproksimativno.
Tu je vazna cinjenica da mozemo tvrditi sa 99% sigurnosti da se dva natpisa iz 5.veka stare ere definitivno citaju kao SERB.
Dalje, postoji svedocanstvo Maksima Planuda, Grka koji je ziveo u 13.veku, da su Srbi dobili ime po panonskom Serbinonu. Maksim Planud je tada zasigurno ime grada citao kao Servinon. A Srbi tog vremena su su sebe zvali Srbi a ne Srvi, pa sve nesto mislim da su i Grci 2.veka, odnosno Ptolomej koji je zapisao ime grada, izgovarali jos uvek B kao B.
 
Bio je ovde davno jedan istoricar mainsteam koji je citirao nekog drugog istoricara "srpsko ime je starije od naroda , starije od Rima". Do zbrke je doslo ignorisuci stare izvore koje si izbacio ja sam ih izbacio na drugoj temi o Srbima. Zupanic je bio pionir te nauke smatrajuci da su Srbi Plinija i Ptolomeja vazni za nasu etnogenezu.
U rimskim kodeksima je pronasao da je ime Sveva zapisano jednom kao Serbi tako da je izveo tezu da Svevi nisu nista drugo do dokavkaski Srbi koji su dozli iz azijske Sarmatije i uspostavili vlast nad Keltima prvo i Germanima na kraju nad Slovenima tako da su i Svabe i Srbi legitimni potomci istog naroda. Medjutim kod Srba je zadrzan obicaj spaljivanja , setanje po celoj Evropi , Germaniji jer su negovali kult Netisa majke zemlje i nisu provodili duze od godine na jednom mestu. Bili su pokretni stocari nisu obradjivali zemlju do kontakta sa Slovenima.
Krstasi iz doba Nemanje takodje opisuju Srbe gao grub narod , surov nisu zemlje obradjivali a imali su puno stoke.

Posto je Zupanic izbacio delo 1900. godine taj smer nauke je zaustavljen jugoslovenskom idejom koja je bila okarakterisana kao velikosrpska a od svega Srbi su se odrekli svoje istorije i identiteta u korist viseg cilja i jedinstva.
Da se radilo o nekoj hegemoniji insistiralo bi se na vecoj drevnosti i polaganju istorinskog prava na takvu drzavu sto nije bio slucaj.
Srbi su izabrali ovo resenje da bi ostali u jednoj drzavi sto im velike sile nisu dozvolile sem preko Jugoslavije.
Aleksandar je bio klinac opijen Cvijicem o unitarnoj jugoslovenskoj rasi dok su Hrvati pa i Crnogorci radili na obnavljanju svojih drzava , Srbija se rasula i pretopila u Jugoslaviju zato nam je kadar jos uvek jugoslovenski nastoji da pomiri sve narode pa nekekad i po cenu sakrivanja istine ukoliko remeti ovu ravnotezu i naginje ka srpskom nacionalizmu.
 
Poslednja izmena:

Back
Top