serijske ubice

Koliko se sećam, Leonardina ubistva su bila neke vračke, kako joj sin ne bi otišao u rat. Neka joj je Ciganka prorekla da će izgubit svu decu, ili tako nešto, pa kad joj je sin dobio poziv za vojsku tokom Drugog svetskog, ona je po nekoj svojoj ludoj logici zaključila kako joj trebaju ljuske žrtve ne bi li to sprečila.
Naravno, ništa od ovoga što sam napisala je ne opravdava, samo sam htela reći da nije ubijala žene jer joj se jelo ljudsko meso, a ta opaska o hrskavim kolačićima izrečena je tokom suđenja.

Najveći broj serijski ubica dolazi iz disfunckionalnih porodica, ali kao što si sam rekao, motiva ima mnogo i "nesretno detinjstvo" nije pravilo. Leopold I Loeb su poticali sa samog vrha društva, obojica su bili izuzetno obrazovani, bogati i imali vanredne ocene na univerzitetu. Njihov motiv za ubistvo bio je puka nobles dokolica: pre toga su mesecima raspravljali da li je moguće izvesti savršeno ubistvo, pa su najposle odlučili da je moguće i da to i dokažu. Nijedan od njih dvojice nije imao loše detinjstvo, roditelji su ih obožavali, živeli su u velikom luxuzu. Ako bi se tako moglo reći, oni su ubili iz čistog, klot filoSofskog razloga, da bi dokazali teoremu. Obzirom da im niko nije višegodišnjim maltretiranjem i mučenjem u glavu utuvio takve besmislice, verovatno su se obojica već i rodili s određenim psihopatskim osobinama (roditelji su im bili uspešni biznismeni, a tu uvek ima razloga za podozrenje), koje su onda još i dodatno odnegovane životom u luxuzu, krajnjom popustljivošću i obožavanjem njihovih najbližih itd.

Lično mi je uvek bila zanimljivija genetika u ovakvim slučajevima, nego okolina, zato što izuzeci od pravila znaju da zaprepaste: deca iz "loših" kuća izrastu u sjajne ljude, dok neka koja su imala svu ljubav roditelja i nikad nisu trpela nikakve traume, postanu ubice. Zanimljivo, bar meni.
 
Koliko se sećam, Leonardina ubistva su bila neke vračke, kako joj sin ne bi otišao u rat. Neka joj je Ciganka prorekla da će izgubit svu decu, ili tako nešto, pa kad joj je sin dobio poziv za vojsku tokom Drugog svetskog, ona je po nekoj svojoj ludoj logici zaključila kako joj trebaju ljuske žrtve ne bi li to sprečila.
Naravno, ništa od ovoga što sam napisala je ne opravdava, samo sam htela reći da nije ubijala žene jer joj se jelo ljudsko meso, a ta opaska o hrskavim kolačićima izrečena je tokom suđenja.

Najveći broj serijski ubica dolazi iz disfunckionalnih porodica, ali kao što si sam rekao, motiva ima mnogo i "nesretno detinjstvo" nije pravilo. Leopold I Loeb su poticali sa samog vrha društva, obojica su bili izuzetno obrazovani, bogati i imali vanredne ocene na univerzitetu. Njihov motiv za ubistvo bio je puka nobles dokolica: pre toga su mesecima raspravljali da li je moguće izvesti savršeno ubistvo, pa su najposle odlučili da je moguće i da to i dokažu. Nijedan od njih dvojice nije imao loše detinjstvo, roditelji su ih obožavali, živeli su u velikom luxuzu. Ako bi se tako moglo reći, oni su ubili iz čistog, klot filoSofskog razloga, da bi dokazali teoremu. Obzirom da im niko nije višegodišnjim maltretiranjem i mučenjem u glavu utuvio takve besmislice, verovatno su se obojica već i rodili s određenim psihopatskim osobinama (roditelji su im bili uspešni biznismeni, a tu uvek ima razloga za podozrenje), koje su onda još i dodatno odnegovane životom u luxuzu, krajnjom popustljivošću i obožavanjem njihovih najbližih itd.

Lično mi je uvek bila zanimljivija genetika u ovakvim slučajevima, nego okolina, zato što izuzeci od pravila znaju da zaprepaste: deca iz "loših" kuća izrastu u sjajne ljude, dok neka koja su imala svu ljubav roditelja i nikad nisu trpela nikakve traume, postanu ubice. Zanimljivo, bar meni.

Well, nije jela ljudsko meso, bar koliko se secam, samo je koristila krv za kolace i pravila sapun od ljudi. Ukratko, zena je bila sujeverna, ubedjena u to da je njena majka bacila crnu magiju na nju kada se udala. Ona licno je imala normalno detinjstvo, ali period srednje adolescencije je navodno ono sto ju je ucinilo "cudovistem" . Nakon sto je pokusala samoubistvo dva puta, udala se za lika za kojeg nije dobila odobrenje svojih roditelja, bila je trudna ukupno 17 puta, od cega je pobacila 13 puta, i bila je ubedjena da je njena majka bacila crnu magiju na nju. Par godina nakon braka, bila je zatvorena zbog, mislim prevare, pronevere, tako nesto, ne znam sad napamet, i par godina nakon toga zemljotres joj je unistio kucu. Isla je kod vidovnjaka da joj pogleda sudbinu, medjutim nije nasla konkretne odgovore, samo prorocanstvo u fazonu "u tvojoj desnoj ruci vidim zatvor, u tvojoj levoj ruci vidim asilum, psihijatrijsku bolnicu za kriminalce" .
Nakon cega je postala uzasno i preterano sujeverna, i kada je njen sin Djuzepe rekao da zeli da se pridruzi armiji, ona se okrenula onome sto je smatrala da ce odvratiti njenog sina od toga, ljudskim zrtvama. Prva zrtva, pa druga, na trecoj je uhvacena, a kada je bila uhapsena, otvorena je rekla:
" Isekla sam je u devet delova, ubacila delove u lonac, dodala sedam kila sode, sto sam prethodno kupila da bih napravila sapun, i mesala miksturu sve dok nije postala tamna tvorevina. Njenu krv sam sacekala da koagulira, osusila u rerni, izdudala i promesala sa brasnom, cokoladom, mlekom i jajima, sa malo margarina, i napravila hrskave kolacice koje su jeli gosti, ali smo ih takodje jeli sin i ja. "
Osudjena na valda 33 godine zatvora, zavrsila je bas onako kako joj je ciganka prorekla, 3 godinu u asilumu, i 30 godina u zatvoru.
Ima drugih, i gorih, Elizabeth Bathory, H.H. Holmes, Myra Hindley, Bloody Mary itd itd itd, ali ono sto mi prozima jezu kroz telo su bas takva dela, ne sadizam, mucenja i sve, nego bas akt kanibalizma u nekoj formi, sto je i razlog zasto sam naveo nju kao primer.

Naravno, slazem se, nemaju svi lose detinjstvo, daleko od toga. Nekima jednostavno u nekom trenutku zivota "klikne misao", kao u tvom primeru. Sto se genetike tice, tu zaista nemam mnogo iskustva tako da radije ne bih da postavljam neke teoreme, ali nije iskljuceno da genetika igra ulogu u svemu tome, i da se jednostavno rodis sa psihopatskim poremecajem koji se jednostavno pre ili kasnije pocne manifestovati, kada "klikne" okidac.
 
Osudjena na valda 33 godine zatvora, zavrsila je bas onako kako joj je ciganka prorekla, 3 godinu u asilumu, i 30 godina u zatvoru
Ovo možemo uzet i kao verovanje u proročanstva.


i da se jednostavno rodis sa psihopatskim poremecajem

Naravno da ima takvih stvari. Naučno je dokazano (ako bih išla da citiram izvore, ovo bi se proteglo preko pet strana) da se psihopatski mozak razlikuje od uobičajenog, i da to nije nešto što ljudi steknu tokom godina. Sociopatija je mnogo bolji primer za to, kako okolina od ljudi rođenih s uglavnom uobičajenim mozgovima, napravi čudovišta. Nažalost, čak i danas vidim kako se ljudi frljaju s tim izrazima, pa misle da su i psihopatija i sociopatija jedno te isto. Nije.

Ljudi greše zato što su posledice i kod jednih i kod drugih vrlo slične, odnosno krajnji rezultat. U onim slučajevima u kojima to ode u ekstrem.

Ali, psihopata nije obavezno zlo, zato što se pravilnim odgojem (sprdnja u odnosu na sociopate kojima za formiranje u principu trebaju loša iskustva tokom odrastanja) psihopata može razviti u potrebitog člana društva. Naprimer, imaš veliki broj psihopata u vojsci (naprimer, za snajperiste u vojsci se klasični biraju ljudi koji postignu najveći broj poena na psihopatskoj lestvici, psihološki testovi u vojsci nisu za bezveze već imaju i veći smisao nego ljudi obično misle) i policiji, kao i među zatvorskim čuvarima. Hirurzi po pravilu imaju određeni stepen prihopatije. Itd, itd. Problem nastaje ako psihopata nije visoko funkcionalan, odnosno kad ga se pravilnim usmeravanjem od starta ne napravi benignim članom zajednice. Najgori je scenario kad uzmeš naslednu psihopatsku tendenciju i ne radiš na njoj: u tom slučaju može bit svakog đavla. U najboljem, dobićeš parazite koji žive od danas do sutra, iskorištavaju svoje bližnje i misle samo o svojim interesima (do kojih će doći na što lakši način, ne brinući za osećanja drugih - psihopata ume da prepozna emocije ali nije sposoban da ih lično doživi, kao ni empatiju, za razliku od autističnih ljudi koji ni ne prepoznaju emocije). U najgorem scenariju dobićeš ubice, pa i serijske.

Još uvek se , koliko znam, koristi čuvena trijada za prepoznavanje potencijalnih serijskih ubica: sklonost ka mučenju životinja, piromanija i kasno mokrenje u krevet (po godinama kasno, naprimer skroz kroz srednju školu itd). Navodno su ta tri znaka prepoznata kod najvećeg broja psihopatskih serijskih ubica. Međutim, ono što malo ljudi zna, jeste da nije svaki serijski ubica psihopata, štaviše, jedan dobar deo nije uopšte.

Što celu stvar čini mnogo gorom, jer kad bi ubice bile samo psihopate, danas imamo načine da ih prepoznamo i uklonimo iz društva. Međutim, kako to nije uvek slučaj, ubica, pa i serijskih, će uvek bit.

Meni lično kanibalizam nije mnogo gori od nekrofilije, naprimer (što često ide u paketu), a svakako nije ni upola tako gadan kao pedofilija. Pod vrlo određenm i striktnim okolnostima, kanibalizam bih mogla razumeti pa čak i oprostiti. SIlovanje male dece ne opraštam ni pod razno, i, obzirom da se pedofilija ne leči, mislim, nije ju moguće izlečiti, za sve bih pedofile propisala smrtnu kaznu.
 
Šta mislite odakle dolaze mračne sile u duši koje teraju ljude da kasape siluju i iživljavaju se na nedužnim žrtvama i onda godinama miruju dok ne požele da ponove svoj doživljaj i onda opet kreću u svoj lov. Većinom se mogu naći neke traume iz detinjstva, doduše ne uvek, koje kasnije u životu pokrenu tu paklenu mašinu u čoveku. Kako biste reagovali da saznate da vam je neki blizak prijatelj ili član porodice serijski ubica
traume iz detinjstva i da i ne, ali uglavnom neki potisnut dođaj i kontinuirano potiskivanje uz naravno joše neke komponente pa uz okidače, jer bi da je to tek tako...većina bila serijski ubica.
da m je neko blizak serijski ubica, ne bih imala potrebu da komuniciram sa tom osobom dalje (::: sa nekim ,,tuđim" bi bilo i zanimljivo istraživati, ali sa nekim svojim ni slučajno.
 
Šta mislite odakle dolaze mračne sile u duši koje teraju ljude da kasape siluju i iživljavaju se na nedužnim žrtvama i onda godinama miruju dok ne požele da ponove svoj doživljaj i onda opet kreću u svoj lov. Većinom se mogu naći neke traume iz detinjstva, doduše ne uvek, koje kasnije u životu pokrenu tu paklenu mašinu u čoveku. Kako biste reagovali da saznate da vam je neki blizak prijatelj ili član porodice serijski ubica

Da li to pokusavas da ispipas teren za svoj racun?
 

Back
Top