Selindžer - Lovac u žitu

Odlicna knjiga. U najkracem, radi se o problemima odrastanja jednog djecaka u Americi...a moze i bilo gdje, i bilo kad.
Cudi me sto nema vise odgovora...
Pomenuti film nisam gledao, ali vjerovatno je to neki protest glavnog junaka, u tom filmu, Mel Gibsona, na uzaludnost napisane knjige...

eee...toliko je knjiga izvikana i kad sam uzela da je čitam, nisam mogla dalje od par stranica.
uopšte mi se nije dopao stil pisanja, dosadno!
 
Stvar ukusa, naravno. Knjiga definitivno ima mesto i znacaj u okviru americke knjizevnosti... koja opet nekim citaocima "lezi" a nekim ne. To je kultura dosta drugacija od nase i nije svakom lako da se uzivi u price sa drugog kontinenta... iako stvarno mislim da u "Lovcu" ima mnogo univerzalnog...

A oni kojima su Holdenovi problemi smesni - mnogo ste matori bre :) vise ni ne znate kako je biti mlad i buntovan :)

Hi hi. A posle 4 godine jos matoriji :)
Elem meni se svidja Freni i Zui najvise, pa onda Lovac u zitu.
Napisano je tako da se lako cita (mislim na sve Selindzerove knjige ne samo na Lovac u zitu), ali teme nisu bas lake, problemi u pubertetu, pa samoubistvo (ona prica o banana ribama) i depresije drugih clanova porodice zbog tog samoubistva. Mnogo interesantni su mi bili razgovori brata i sestre u Freni i Zui.
 
Dragoslav Andric je jedan od najboljih nasih prevodilaca, ali pisao je i pesme. Poznat je njegov Recnik zargona.

Најчувенији је његов препев песама Огдена Неша. То се сматра култним.

Превод "Ловца у житу" (он га је превео "Ловац у ражи" из не сасвим јасних разлога) је данас мало оспорен.
 
Koliko vidim utisci o ovoj knjizi su razliciti. Nekome se jako svidja, nekome je prosjecna, netko je uopce ne voli.

Meni je ta knjiga bila za lektiru u 2. razredu srednje skole, ali tada je nisam procitala, pa sam se odlucila to uciniti sada, par godina poslije.

Na samom pocetku stil pisanja mi je bio dosta 'dalek' , ali nakon par stranixca vec sam se uspjela prilagodit. Neki od vas su napisali kako je knjiga 'dosta povrsna'. I ja sam primjetila da na nekim djelovima pisac ostavlja radnju nedovrsenu. Ali ipak gledajuci pricu kao ispovijest 16ogodisnjeg djecaka upravo to mi je pomoglo da se jos bolje uzivim.To smatram kao veliku osobinu pisca, uspio se prilagoditi govoru i razmisljanju 16ogodisnjaka.

Knjiga me je dirnula. Ne mogu reci odusevila, iako ni u jednom trenutku nisam mogla reci da mi je bilo dosadno dok citam. Ali trenuci kada Holden ocajan i usamljen doziva brata, kada pati jer ga je odbio pozvati sa sobom prije smrti, kada skriva svoje kovcege da se siromasniji djecak zbog njih ne osjeca lose, kada mu kao jedina stvar koju voli na pamet padaju kosare kojima redovnice primaju novac za sirotinju, kada ne mari za svoj novac i svoje materijalne stvari, dok sestrin cuva i trudi se ne potrositi vise nego sto treba, kada u trenucima izgubljenosti misli gdje odlaze patke zimi tada sam shvatila da knjiga ima dusu. Gleda kroz oci djecaka koji je plemenit i iako misli da mrzi mnoge na kraju sam shvati da ih se rado sjeca.

Mislim da knigu vrijedi procitati.
Dok se zalimo na licemjerstvo svijeta, na sve one grozote i podvale drugih ljudi, Salinger pokazuje kako zapravo u svoj toj gomili ima i onih dobrih. Holden iako sam izguljen i buntovan sanja o tome da drugima pruzi sigurnost. Da ih sacuva od rupe u koju mogu upasti i da mu to bude jedina misija u zivotu.
 

Back
Top