Selindzer i filozofija

Tol;bt197848:
nekada mali budu velikima...a ovi veliki nekada i ne odrastu
Gde god da stigneš u životu, neko je već bio tu
Ceo zivot se trudim da "ne stignem".
Nego da idem.
Ne umem dobro da gledam u kompas, i zato gde god krenuo, verujem da idem u dobrom smeru.
Vreme me katkad demantuje, ali me ne zaustavlja.
Precesto se, zbog toga, nadjem na mestu sa koga sam nekada krenuo.
Tu obicno zastanem, i pogledam one "sa kompasom". Lutaju kao i svi drugi, samo planski.
Evolucija je kada covek shvati ime svog cilja. A to je tek trenutak u zivotu.
Sve ono, i pre i posle tog trenutka, jeste lutanje. Nagonsko eskiviranje stihija.
 
Poslednja izmena:
Vise se ne bojim ni zivota, ni smrti
samo bih, pre nego sto odem, da neke lepe stvari za sobom ostavim.
Kad zaklopim umorne oci, na ovu ljudsku tugu da zaboravim
i miran u oblak zakoracim.
Ono sto ce uvek da me tisti sto znam da sve bolje moglo je
Normalnom coveku malo potrebno je.
Ali ne, ne. Ne!
Neko je resio da otme sve, da i za to malo pogines.
Da te kao sraf u ludilo zavrte, iz dana u dan, kost po kost.
Ja znam da sam pobedio jer i posle svega nikoga ne mrzim
i nikoga ni za sta ne jurim
Zao mi je samo sto neke ljude nisam voleo vise.
Ali bice tristasezdesetped dana, prolece, leto, jesen i zima.
I da li se tome radujem - pa moram.
Zasto da ne uzmem to sto mi se daje?
Ionako kad dodje doslo je, kad prodje proslo je.
I srescu ja tebe opet, te tvoje oci i miris. I ovog puta ostajem do kraja.
I kad se ujutro probudim, ti ces mirno pored mene da spavas.
Ne znam da li je nesto lepse od tebe i mene na zivoj svirci, uhvaceno vreme.
Ni sada ne znam zasto se nisam prepustio, opustio,
zasto sam vise sa svojim demonima bio, u svojoj rupi se krio?
Prokletstvo!
Secam se svega, i boli, ali moram da idem dalje, da se borim za bolje dane.
Vise se ne bojim ni zivota ni smrti.
Stojim sam na ovoj planini i cekam svoje vreme, da jos neki vir zavrtim...
 
hakim bej;bt209619:
Vise se ne bojim ni zivota, ni smrti samo bih, pre nego sto odem, da neke lepe stvari za sobom ostavim.
Kad zaklopim umorne oci, na ovu ljudsku tugu da zaboravim i miran u oblak zakoracim
Ionako kad dodje doslo je, kad prodje proslo je.
----
I srescu ja tebe opet, te tvoje oci i miris.
I ovog puta ostajem do kraja.
I kad se ujutro probudim, ti ces mirno pored mene da spavas.
-----
Secam se svega, i boli, ali moram da idem dalje, da se borim za bolje dane.
Vise se ne bojim ni zivota ni smrti.
Stojim sam na ovoj planini i cekam svoje vreme, da jos neki vir zavrtim...


:cmok2:

:heart:
 

Back
Top