Selfie je mentalni poremećaj?

  • Začetnik teme Začetnik teme Neno
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
E, ovo je selfi.. :mrgreen:

kitajskp.jpg
 
Пречесто самосликање :lol: сигурно јесте.
Поготово када се учестало дели на мрежама. Има људи који се каче сваки боговетни дан, и више пута дневно. И једном месечно је пуно. Ако ти то није посао.
 
  • Podržavam
Reactions: Em.
Slikati se to je poremecaj rece medicina koja je ne tako davno rekla da biti gej nije poremecaj.Da ne spamujem,samo sam napomenuo da je medicina odavno postala sluzbenik politike i radi kako joj se naredi.
Ovekoveciti sebe na nekom putovanju,zabeleziti trenutak kada ¨pomislimo da smo se lepo podsisali ili nasminkali,biti zadovoljni svojim telom i to ovekoveciti za dane kada ce mo biti stariji i ne tako lepi proglasiti za poremecaj je greh i nepravda prema ljudima koji vole fotografiju.
 
Kakve veze imaju lične fotke sa našom psihom i mentalnim sklopom? Ipak,pojedini psiholozi smatraju da je selfi neka vrsta poremećaja.
Naime, uspjeli su da otkriju da je pretjerana ljubav prema selfijima bolest koja je povezana sa psihološkim poremećajem ličnosti.

Inače sama riječ "selfie" u prevodu sa engleskog označava ogromnu potrebu ili entuzijazam za narcisoidnost. Sve to bi se moglo okarakterisati da selfiji i nisu tek tako bezazleni.
Nekima stvarno pomažu da dobiju odredjeno samopouzdanje ali zato stvaraju odredjenu ili hroničnu zavisnost od toga.

Zavisnost od lajkova i srca čini da osoba sve više traži (ne)moguće fotke.. fotke iz raznih uglova, percepcija, destinacija, top mjesta i odredišta, fascinantnih i uzbudljivih pa tako i opasnih mjesta..sve za lajk.
Fotke sa prelijepih plaža, selfi sa skupocjenih jahta, kruzera, bajkovitih bazena, čarobnih i nestvarnih vila (kuća) Ana, Marija, Monica... slike sa svečanih vrhunskih dogadja samo "tjeraju" mnoge zavisnike selfija da se "nadju" kako-tako na tim mjestima. A to nije stvaran i realan život, to je već opsesija i nerealna opsjednutost. To je već veći nivo mentalnog poremećaja zvani selfi.
Pretjerana (normalna je sasvim ok) potreba za selfijem kako navode psiholozi su simptomi narcizma i odredjene sebičnosti kako god to izgledalo da nije tako.

"Selfijem ljudi sebe reklamiraju, ljudi sebe pokazuju. Ljudi kompenziraju određene nedostatke, ono što je u unutrašnjosti ličnosti. Uvijek je to manifestacija neke lišenosti, nekog unutrašnjeg konflikta, u tom slučaju on predstavlja devijaciju kod ljudi i predstavlja poremećaj te uravnoteženosti, blagostanja, normalnosti, zrelosti kod ljudi. Ljudi kako sam rekao imaju potrebu da krivo se predstavljaju, odnosno da se predstavljaju u ljepšem svjetlu nego što jesu", rekao je psiholog Aleksandar Milić.

On je dodao da o"ni nose sa sobom taj osjećaj inferiornosti, manje vrijednosti, snižene slike o sebi".

Lično mislim d aje ovo malo pretjerano ali baš kao i sve u životu, ne treba pretjerivati ni u čemu, nego imati odredjene granice.
tupavi trend za instagram
 
Kakve veze imaju lične fotke sa našom psihom i mentalnim sklopom? Ipak,pojedini psiholozi smatraju da je selfi neka vrsta poremećaja.
Naime, uspjeli su da otkriju da je pretjerana ljubav prema selfijima bolest koja je povezana sa psihološkim poremećajem ličnosti.

Inače sama riječ "selfie" u prevodu sa engleskog označava ogromnu potrebu ili entuzijazam za narcisoidnost. Sve to bi se moglo okarakterisati da selfiji i nisu tek tako bezazleni.
Nekima stvarno pomažu da dobiju odredjeno samopouzdanje ali zato stvaraju odredjenu ili hroničnu zavisnost od toga.

Zavisnost od lajkova i srca čini da osoba sve više traži (ne)moguće fotke.. fotke iz raznih uglova, percepcija, destinacija, top mjesta i odredišta, fascinantnih i uzbudljivih pa tako i opasnih mjesta..sve za lajk.
Fotke sa prelijepih plaža, selfi sa skupocjenih jahta, kruzera, bajkovitih bazena, čarobnih i nestvarnih vila (kuća) Ana, Marija, Monica... slike sa svečanih vrhunskih dogadja samo "tjeraju" mnoge zavisnike selfija da se "nadju" kako-tako na tim mjestima. A to nije stvaran i realan život, to je već opsesija i nerealna opsjednutost. To je već veći nivo mentalnog poremećaja zvani selfi.
Pretjerana (normalna je sasvim ok) potreba za selfijem kako navode psiholozi su simptomi narcizma i odredjene sebičnosti kako god to izgledalo da nije tako.

"Selfijem ljudi sebe reklamiraju, ljudi sebe pokazuju. Ljudi kompenziraju određene nedostatke, ono što je u unutrašnjosti ličnosti. Uvijek je to manifestacija neke lišenosti, nekog unutrašnjeg konflikta, u tom slučaju on predstavlja devijaciju kod ljudi i predstavlja poremećaj te uravnoteženosti, blagostanja, normalnosti, zrelosti kod ljudi. Ljudi kako sam rekao imaju potrebu da krivo se predstavljaju, odnosno da se predstavljaju u ljepšem svjetlu nego što jesu", rekao je psiholog Aleksandar Milić.

On je dodao da o"ni nose sa sobom taj osjećaj inferiornosti, manje vrijednosti, snižene slike o sebi".

Lično mislim d aje ovo malo pretjerano ali baš kao i sve u životu, ne treba pretjerivati ni u čemu, nego imati odredjene granice.
2 miliona srba gastarbajterise po svetu, zida velelepne vile sa bazeni u Gornjem Prdojevcu, u dvoristu vile A Q7 elktricni,...............rekao bih da je to ista bolest, samo sto su simptomi razliciti u zavisnost dal je selfi-mejker iz grada ili sa sela.
 
Kakve veze imaju lične fotke sa našom psihom i mentalnim sklopom? Ipak,pojedini psiholozi smatraju da je selfi neka vrsta poremećaja.
Naime, uspjeli su da otkriju da je pretjerana ljubav prema selfijima bolest koja je povezana sa psihološkim poremećajem ličnosti.

Inače sama riječ "selfie" u prevodu sa engleskog označava ogromnu potrebu ili entuzijazam za narcisoidnost. Sve to bi se moglo okarakterisati da selfiji i nisu tek tako bezazleni.
Nekima stvarno pomažu da dobiju odredjeno samopouzdanje ali zato stvaraju odredjenu ili hroničnu zavisnost od toga.

Zavisnost od lajkova i srca čini da osoba sve više traži (ne)moguće fotke.. fotke iz raznih uglova, percepcija, destinacija, top mjesta i odredišta, fascinantnih i uzbudljivih pa tako i opasnih mjesta..sve za lajk.
Fotke sa prelijepih plaža, selfi sa skupocjenih jahta, kruzera, bajkovitih bazena, čarobnih i nestvarnih vila (kuća) Ana, Marija, Monica... slike sa svečanih vrhunskih dogadja samo "tjeraju" mnoge zavisnike selfija da se "nadju" kako-tako na tim mjestima. A to nije stvaran i realan život, to je već opsesija i nerealna opsjednutost. To je već veći nivo mentalnog poremećaja zvani selfi.
Pretjerana (normalna je sasvim ok) potreba za selfijem kako navode psiholozi su simptomi narcizma i odredjene sebičnosti kako god to izgledalo da nije tako.

"Selfijem ljudi sebe reklamiraju, ljudi sebe pokazuju. Ljudi kompenziraju određene nedostatke, ono što je u unutrašnjosti ličnosti. Uvijek je to manifestacija neke lišenosti, nekog unutrašnjeg konflikta, u tom slučaju on predstavlja devijaciju kod ljudi i predstavlja poremećaj te uravnoteženosti, blagostanja, normalnosti, zrelosti kod ljudi. Ljudi kako sam rekao imaju potrebu da krivo se predstavljaju, odnosno da se predstavljaju u ljepšem svjetlu nego što jesu", rekao je psiholog Aleksandar Milić.

On je dodao da o"ni nose sa sobom taj osjećaj inferiornosti, manje vrijednosti, snižene slike o sebi".

Lično mislim d aje ovo malo pretjerano ali baš kao i sve u životu, ne treba pretjerivati ni u čemu, nego imati odredjene granice.
kamere na mobilnim pojednostavljuju "izradu slika"
i kvantitativno i kvalitativno

medjutim, poremećaj psihe je ono kad marginalna populacija ima neku naviku jaču od situacije

ali ako je to masovno onda je to normalno

selfie više nije dovoljan, sad je potrebno razglasiti "da si se slikala gola al se ništa ne vidi"
 
Kakve veze imaju lične fotke sa našom psihom i mentalnim sklopom? Ipak,pojedini psiholozi smatraju da je selfi neka vrsta poremećaja.
Naime, uspjeli su da otkriju da je pretjerana ljubav prema selfijima bolest koja je povezana sa psihološkim poremećajem ličnosti.

Inače sama riječ "selfie" u prevodu sa engleskog označava ogromnu potrebu ili entuzijazam za narcisoidnost. Sve to bi se moglo okarakterisati da selfiji i nisu tek tako bezazleni.
Nekima stvarno pomažu da dobiju odredjeno samopouzdanje ali zato stvaraju odredjenu ili hroničnu zavisnost od toga.

Zavisnost od lajkova i srca čini da osoba sve više traži (ne)moguće fotke.. fotke iz raznih uglova, percepcija, destinacija, top mjesta i odredišta, fascinantnih i uzbudljivih pa tako i opasnih mjesta..sve za lajk.
Fotke sa prelijepih plaža, selfi sa skupocjenih jahta, kruzera, bajkovitih bazena, čarobnih i nestvarnih vila (kuća) Ana, Marija, Monica... slike sa svečanih vrhunskih dogadja samo "tjeraju" mnoge zavisnike selfija da se "nadju" kako-tako na tim mjestima. A to nije stvaran i realan život, to je već opsesija i nerealna opsjednutost. To je već veći nivo mentalnog poremećaja zvani selfi.
Pretjerana (normalna je sasvim ok) potreba za selfijem kako navode psiholozi su simptomi narcizma i odredjene sebičnosti kako god to izgledalo da nije tako.

"Selfijem ljudi sebe reklamiraju, ljudi sebe pokazuju. Ljudi kompenziraju određene nedostatke, ono što je u unutrašnjosti ličnosti. Uvijek je to manifestacija neke lišenosti, nekog unutrašnjeg konflikta, u tom slučaju on predstavlja devijaciju kod ljudi i predstavlja poremećaj te uravnoteženosti, blagostanja, normalnosti, zrelosti kod ljudi. Ljudi kako sam rekao imaju potrebu da krivo se predstavljaju, odnosno da se predstavljaju u ljepšem svjetlu nego što jesu", rekao je psiholog Aleksandar Milić.

On je dodao da o"ni nose sa sobom taj osjećaj inferiornosti, manje vrijednosti, snižene slike o sebi".

Lično mislim d aje ovo malo pretjerano ali baš kao i sve u životu, ne treba pretjerivati ni u čemu, nego imati odredjene granice.
Jeste ako za pola sata uradiš iljadu i po selfija, i ne može ti proći dan da ih ne uradiš milion. Zameni to s kompulsivnim pranjem ruku, i jasno ti je.
 

Back
Top