Bilo je nešto poslije ponoći kada se u svjetloplavoj pidžami, bosih nogu zaputio
u kuhinju, upalio ringlu i stavio lončić sa vodom na nju. U duboku zelenu šolju sa
motivima znamenitosti Turske koja je bila uspomena na jedno ljetovanje u Istanbulu,
istresao je prah za kapućino koji uskoro preli vrelom vodom. Miris toplog napitka
raširi se po stanu, a on sa šoljom u ruci krenu u mali sobičak kojeg je imao običaj
zvati radnom sobom, te sjede za kompjuter.
Bio je pisac, ali posljednjih dana imao je spisateljsku blokadu pa bi uzaludno iščekivao
inspiraciju za roman na kojem je radio već duže vrijeme. Živio je već dugo sam.
U mladosti je imao nekoliko djevojaka, no, da li sudbina ili ko zna šta, tek nikad se
nije ženio. Ponekad se šalio pa bi govorio da je imao svaku djevojku koju je poželio,
doduše u svojim romanima.
Lagano je ispijao kapućino svjestan da ni večeras nema ništa od pisanja. Kroz otvoren
prozor ulazio je topao ljetni povjetarac i budio romantična osjećanja u njegovoj
umjetničkoj duši.
"Zar ne bi sada trebalo da mi neko šapuće tajne priče Lemurie i toplim dlanovima
dodiruje ramena dok ne utonem u san", mislio je dok se miris noći i daleki lavež psa
lutalice uvlačio u njegovu sobu. A onda mu je nešto sinulo. U pretraživač kompjutera
ukucao je - sajt za upoznavanje. Na prvom linku naišao je na sajt Tinder, jedan od
poznatih sajtova za upoznavanje i druženje, i u nekoliko klikova se registrovao.
Zamislio se na trenutak, češkajući se po razbarušenoj kosi koja je njegovom licu
davala dječački izraz, a onda napisao:
"Muči me spisateljska blokada. Potrebna mi je inspiracija i muza. Tražim žensku
osobu koja zna pričati priče. Tražim Šeherzadu koja će mi pomoći da pronađem
put do riječi."
Nakon što je napisao svojevrsni oglas osjetio je nejasno uzbuđenje i dugo nestrpljivo
gledao u desktop. Kako se ništa nije događalo, napokon je ustao od kompjutera
i sa ispijenom šoljom kapućina uputio se prema kuhinji. Prijao mu je dodir vode na
rukama dok ju je prao. Potom se zaputio prema kupatilu. Sa police je uzeo pastu
Blend - a - med i brzim potezima četkice prešao preko pravilno poredanog niza
bijelih zuba. Dok je gledao u ogledalo, vidio je umorne crte oko svojih očiju.
- Možda je sve bila luda ideja, - promrmljao je sebi u bradu.
Upravo se spremao da ugasi kompjuter kada je ugledao obavještenje o prispjeloj
poruci na sajtu. Srce mu je poskočilo. Otvorio je poruku. Na njegovo iznenađenje
dočekaše ga stihovi.
"K'o kralju Šahrijaru pred tvoja vrata
ostavit' ću hiljadu i jedan stih
i čekat' ću kao što niko nije da otvoriš ih.
I ako se čudom nekim desi
da milost tvoja me zadesi
u tišini odaja naših duša
natjerat' ću to tvoje srce
da šapat stihova mojih sluša.
Ako u srcu ti ljubav ne probude
u plamen vatre pobacaj ih ti,
reci zorama da me ne bude
nek' tvoji dželati mi presude."
U potpisu je stajalo - Tvoja Šeherzada.
-Znači, moja Šeherzada je malo drugačija. Uža specijalnost joj je poezija,- preko
lica mu pređe osmijeh. Počela je da mu se sviđa ova tajanstvena igra. Iako je
oglas postavio prije svega da pričanjem priča neke maštovite žene probudi
uspavanu bujicu riječi u sebi i nastavi pisati roman, morao je sebi priznati da ga
je zaintrigiralo ko se krije iza ovako lijepih stihova. Osjetio je da se iza njih stoji
nešto više od običnog odgovora. Prepun znatiželje i uzbuđenja odlučio je
odgovoriti na poruku u sličnom stilu.
" Ako mi ne kažeš ko si zaista ti
iz kojeg plemena dolaziš
dželat moj bit ćeš okrutni
jer plamen vatre srce mi zahvati
od žudnje za tobom ću izgorjeti"
Sve vrijeme dok je tipkao njegovo lice se smiješilo, dok se pitao kako li se samo
u njemu odjednom probudio pjesnik. Istina, nekad dok je još bio student tu
i tamo bi napisao neki stih, da bi se kasnije pronalazio isključivo u prozi.
"Ko zna, ako ovako nastavim, možda se i riješim spisateljske blokade", mislio je
dok je gledao u ekran i iščekivao Šeherzadin odgovor. Ubrzo stiže obavještenje o
prispjeću poruke.
" Već ti rekoh da sam ja tvoja Šeherzada. Jesi li čuo za stihove sevdalinke "Kraj
tanana šadrvana" i pleme starih Azra što za ljubav život gube i umiru kada ljube?
Moje pleme liči na njega. Nadam se da nećeš biti okrutan, pa dopustiti da odem
u pustinju".
Na kraju poruke stajao je smješko.
On se na trenutak zamisli a onda se sjeti da to ona govori o pjesmi njemačkog
pjesnika Hajnriha Hajnea koja se prvobitno zvala Azra, a Hajne ju je napisao očaran
legendom o plemenu Azra koje je živjelo negdje u Jemenu. Prema toj legendi
ukoliko mladićima iz tog plemena iz nekog razloga nije bilo dozvoljeno ili nije bilo
moguće da ostvare svoju ljubav prema voljenoj, da bi što prije umrli zaljubljeni,
odlazili bi u pustinju ili u rat jer nisu željeli da žive bez ljubavi. Kliknuo je na reply
i počeo nadahnuto pisati.
"U srcu svom oazu ću za te stvoriti
čuvat te u njoj od pustinjskih vjetrova
poljupcima te k'o datulama sladiti
podno palminog raskošnog hlada
uživat će moja Šeherzada."
Sve vrijeme dok je tipkao, sa usana mu nije silazio osmijeh jer mu se ova igra sve
više dopadala. Čekao je neko vrijeme Šeherzadin odgovor, ali on nije stizao.
Kad je shvatio da uzalud čeka osjetio je razočarenje i odlučio je da ugasi kompjuter.
Uostalom, od jutra ga je dijelilo samo nekoliko sati i svako normalan bio je odavno
u krevetu. Vjerovatno je i Šeherzada zaspala, mislio je. Odjednom se samom sebi
nasmijao jer je shvatio da razmišlja o potpuno nepoznatoj ženi.
"Zapravo, ko kaže da je ona žena? Možda se neko samo našalio sa mnom, može
biti i da je neki muškarac. Svašta se može dogoditi na internetu", razmišljao je u
krevetu prije nego je zaspao, dok je u njemu tinjala neka nejasna nada da je osoba
sa kojom se dopisivao ipak romantično žensko biće.
****
Ujutro ga je probudio zvuk bušenja koji je dolazio iz stana ispod.
"Koji idiot buši u osam ujutro?"- ljutio se pa se pokrio ćebetom po glavi. Nije pomagalo.
Bilo mu je jasno da ne vrijedi pokušavati ponovo zaspati. A onda mu u misli odjednom
dođe Šeherzada. Sve teorije o potencijalnom muškarcu koji se našalio sa njim pale
su u vodu dok je nestrpljivo palio kompjuter koji je kao namjerno sporo učitavao sajt
Tinder. No, poruke nije bilo. Razočarano je stavio vodu za kafu. Dok je tražio šećer,
pade mu na pamet da je jučer zaboravio da ga kupi. Divan početak dana, pomisli ironično.
Nikako mu se nije izlazilo tako rano vani u potragu za šećerom. U trenutku mu pade
na pamet komšinica koja je živjela u stanu preko puta njega. Uskoro je bio pred njenim
vratima.
- Dobro jutro Lamija, oprosti što te ovako rano uznemiravam, ali bio bih ti zahvalan
kad bi mi posudila malo šećera, - gledao ju je s molbom u očima, - onaj ludak ispod
nas nešto je rano bušio pa sam totalno neispavan i očajnički mi treba dobro zašećerena
kafa, a ostao sam bez šećera.
- Dobro jutro i tebi Mirza! Ja imam bolju ideju. Upravo sam skuhala cijelu džezvu kafe, pa
ako.., - gledala ga je sa smiješkom, - a imam i šećera, - dodala je mangupski.
Njih dvoje su bili sjajne komšije. Nije bio rijedak slučaj da ga Lamija obraduje tanjirom
slasnih hurmašica koje je on obožavao, a on joj je to vraćao sitnim popravkama u stanu.
Lamija je živjela sama, nakon što joj je još davno muž stradao u saobraćajnoj nesreći.
Nikada poslije nije se udala niti imala vezu sa drugim muškarcem.
- Sjedi Mirza, donijet ću šoljicu za tebe, - pokazala je rukom prema trosjedu ispred kojeg
je bio sto na kojem je stajala džezva iz koje se širio miris kafe i jedna šoljica, a onda
krenula prema kuhinji. Iščekujući Lamiju, Mirza je sjeo na trosjed i gledao po dnevnom
boravku u kojem nije bio prvi put. Odjednom se iz kuhinje začuo zvuk lomljave. Ustao je
da vidi o čemu se radi. Lamija je bila sagnuta i kupila je komadiće razbijene šoljice sa
patosa. Prišao je da joj pomogne.
- Ne dolazi u obzir. Začas ću ja ovo srediti, - Lamija ga je istjerala iz kuhinje.
Dok se čuo zvuk usisivača kojim je Lamija skupljala sasvim sitne komadiće porculana,
Mirza je stao kraj prozora kroz koji su dopirale sunčeve zrake. Onda je u jednom trenutku
bacio pogled prema Lamijinom laptopu koji se nalazio na malom stoliću tik uz prozor.
Na svoje zaprepaštenje ugleda otvorenu stranicu Tindera. Sagnuo se da pogleda malo
bolje. Srce mu je jako zakucalo kada je prepoznao svoje stihove koje je sinoć poslao
Šeherzadi. Bilo je to prosto nevjerovatno. Nije ni slutio da je sve vrijeme tako blizu bila
Šeherzada.
Iako su oduvijek bili bliske komšije, nikada nije ni pomislio da bi se iza Lamijinog osmijeha
mogla skrivati tako osjećajna i romantična žena. Osjećaji su mu se miješali. Bio je
iznenađen, blago rečeno, a u isto vrijeme jako sretan. Odlučio je da će se pretvarati da
ništa ne zna, za početak. Kada se Lamija vratila u dnevni boravak, pogledao ju je
s osmijehom.
- Da se nisi pojavila za još jednu sekundu, sipao bih sebi u tvoju šoljicu, - trudio se da
zvuči kao i obično.
- Da se nisi usudio! - Lamija ga je pogleda tobože strogo krupnim smeđim očima.
Dok su pili kafu i razgovorali o običnim stvarima, Mirza je osjećao da je pronašao ono
što mu je trebalo, a da nije ni znao da želi to.
Na polasku je na trenutak zastao u hodniku kraj izlaznih vrata.
- Hvala ti Lamija, kafa je bila odlična.
A onda je odjednom donio odluku. Mora odmah saznati kako će Lamija reagovati kad
sazna da je otkrio njenu tajnu, njihovu tajnu.
- Zašto nisi odgovorila na moju posljednju poruku,- gledao ju je sa smiješkom, dok je
u njemu raslo uzbuđenje.
- Poruku? - gledala ga je zbunjeno.
- Sinoć sam do kasno u noć bio sa jednom Šeherzadom koja je pobjegla bez riječi -
tajanstveni osmijeh mu nije silazio sa usana.
U trenu joj je bilo jasno sve. I otvorena stranicu Tindera koju nije stigla zatvoriti u
trenutku kada je on zazvonio na njena vrata, i pitanje čiji je odgovor ležao u tome
da joj se u zadnjem trenu istrošila baterija na laptopu. I da je on pisac. Sve se
savršeno pokapalo.
- To si bio ti? - osjetila je kako joj srce pođe jače kucati.
- Ne mijenjaj temu, reci zašto nisi odgovorila?- nije obraćao pažnju na njeno pitanje.
Lamija je pokušala da ublaži svoje uzbuđenje. Kad se malo pribrala pogleda ga vragolasto.
-Večeras će ti sve objasniti tvoja Šeherzada, - po obrazima joj se rasipalo rumenilo.
Dobio je želju da ga usnama pokupi. Umjesto toga pogleda je nježno, a onda
ushićeno reče: - Jedva čekam!
Isto veče nakon više od dva sata dopisivanja sa Lamijom, otvorio je dokument
u kojem je bio njegov nedovršeni roman i napisao pune četiri stranice.
RiadaT.
u kuhinju, upalio ringlu i stavio lončić sa vodom na nju. U duboku zelenu šolju sa
motivima znamenitosti Turske koja je bila uspomena na jedno ljetovanje u Istanbulu,
istresao je prah za kapućino koji uskoro preli vrelom vodom. Miris toplog napitka
raširi se po stanu, a on sa šoljom u ruci krenu u mali sobičak kojeg je imao običaj
zvati radnom sobom, te sjede za kompjuter.
Bio je pisac, ali posljednjih dana imao je spisateljsku blokadu pa bi uzaludno iščekivao
inspiraciju za roman na kojem je radio već duže vrijeme. Živio je već dugo sam.
U mladosti je imao nekoliko djevojaka, no, da li sudbina ili ko zna šta, tek nikad se
nije ženio. Ponekad se šalio pa bi govorio da je imao svaku djevojku koju je poželio,
doduše u svojim romanima.
Lagano je ispijao kapućino svjestan da ni večeras nema ništa od pisanja. Kroz otvoren
prozor ulazio je topao ljetni povjetarac i budio romantična osjećanja u njegovoj
umjetničkoj duši.
"Zar ne bi sada trebalo da mi neko šapuće tajne priče Lemurie i toplim dlanovima
dodiruje ramena dok ne utonem u san", mislio je dok se miris noći i daleki lavež psa
lutalice uvlačio u njegovu sobu. A onda mu je nešto sinulo. U pretraživač kompjutera
ukucao je - sajt za upoznavanje. Na prvom linku naišao je na sajt Tinder, jedan od
poznatih sajtova za upoznavanje i druženje, i u nekoliko klikova se registrovao.
Zamislio se na trenutak, češkajući se po razbarušenoj kosi koja je njegovom licu
davala dječački izraz, a onda napisao:
"Muči me spisateljska blokada. Potrebna mi je inspiracija i muza. Tražim žensku
osobu koja zna pričati priče. Tražim Šeherzadu koja će mi pomoći da pronađem
put do riječi."
Nakon što je napisao svojevrsni oglas osjetio je nejasno uzbuđenje i dugo nestrpljivo
gledao u desktop. Kako se ništa nije događalo, napokon je ustao od kompjutera
i sa ispijenom šoljom kapućina uputio se prema kuhinji. Prijao mu je dodir vode na
rukama dok ju je prao. Potom se zaputio prema kupatilu. Sa police je uzeo pastu
Blend - a - med i brzim potezima četkice prešao preko pravilno poredanog niza
bijelih zuba. Dok je gledao u ogledalo, vidio je umorne crte oko svojih očiju.
- Možda je sve bila luda ideja, - promrmljao je sebi u bradu.
Upravo se spremao da ugasi kompjuter kada je ugledao obavještenje o prispjeloj
poruci na sajtu. Srce mu je poskočilo. Otvorio je poruku. Na njegovo iznenađenje
dočekaše ga stihovi.
"K'o kralju Šahrijaru pred tvoja vrata
ostavit' ću hiljadu i jedan stih
i čekat' ću kao što niko nije da otvoriš ih.
I ako se čudom nekim desi
da milost tvoja me zadesi
u tišini odaja naših duša
natjerat' ću to tvoje srce
da šapat stihova mojih sluša.
Ako u srcu ti ljubav ne probude
u plamen vatre pobacaj ih ti,
reci zorama da me ne bude
nek' tvoji dželati mi presude."
U potpisu je stajalo - Tvoja Šeherzada.
-Znači, moja Šeherzada je malo drugačija. Uža specijalnost joj je poezija,- preko
lica mu pređe osmijeh. Počela je da mu se sviđa ova tajanstvena igra. Iako je
oglas postavio prije svega da pričanjem priča neke maštovite žene probudi
uspavanu bujicu riječi u sebi i nastavi pisati roman, morao je sebi priznati da ga
je zaintrigiralo ko se krije iza ovako lijepih stihova. Osjetio je da se iza njih stoji
nešto više od običnog odgovora. Prepun znatiželje i uzbuđenja odlučio je
odgovoriti na poruku u sličnom stilu.
" Ako mi ne kažeš ko si zaista ti
iz kojeg plemena dolaziš
dželat moj bit ćeš okrutni
jer plamen vatre srce mi zahvati
od žudnje za tobom ću izgorjeti"
Sve vrijeme dok je tipkao njegovo lice se smiješilo, dok se pitao kako li se samo
u njemu odjednom probudio pjesnik. Istina, nekad dok je još bio student tu
i tamo bi napisao neki stih, da bi se kasnije pronalazio isključivo u prozi.
"Ko zna, ako ovako nastavim, možda se i riješim spisateljske blokade", mislio je
dok je gledao u ekran i iščekivao Šeherzadin odgovor. Ubrzo stiže obavještenje o
prispjeću poruke.
" Već ti rekoh da sam ja tvoja Šeherzada. Jesi li čuo za stihove sevdalinke "Kraj
tanana šadrvana" i pleme starih Azra što za ljubav život gube i umiru kada ljube?
Moje pleme liči na njega. Nadam se da nećeš biti okrutan, pa dopustiti da odem
u pustinju".
Na kraju poruke stajao je smješko.
On se na trenutak zamisli a onda se sjeti da to ona govori o pjesmi njemačkog
pjesnika Hajnriha Hajnea koja se prvobitno zvala Azra, a Hajne ju je napisao očaran
legendom o plemenu Azra koje je živjelo negdje u Jemenu. Prema toj legendi
ukoliko mladićima iz tog plemena iz nekog razloga nije bilo dozvoljeno ili nije bilo
moguće da ostvare svoju ljubav prema voljenoj, da bi što prije umrli zaljubljeni,
odlazili bi u pustinju ili u rat jer nisu željeli da žive bez ljubavi. Kliknuo je na reply
i počeo nadahnuto pisati.
"U srcu svom oazu ću za te stvoriti
čuvat te u njoj od pustinjskih vjetrova
poljupcima te k'o datulama sladiti
podno palminog raskošnog hlada
uživat će moja Šeherzada."
Sve vrijeme dok je tipkao, sa usana mu nije silazio osmijeh jer mu se ova igra sve
više dopadala. Čekao je neko vrijeme Šeherzadin odgovor, ali on nije stizao.
Kad je shvatio da uzalud čeka osjetio je razočarenje i odlučio je da ugasi kompjuter.
Uostalom, od jutra ga je dijelilo samo nekoliko sati i svako normalan bio je odavno
u krevetu. Vjerovatno je i Šeherzada zaspala, mislio je. Odjednom se samom sebi
nasmijao jer je shvatio da razmišlja o potpuno nepoznatoj ženi.
"Zapravo, ko kaže da je ona žena? Možda se neko samo našalio sa mnom, može
biti i da je neki muškarac. Svašta se može dogoditi na internetu", razmišljao je u
krevetu prije nego je zaspao, dok je u njemu tinjala neka nejasna nada da je osoba
sa kojom se dopisivao ipak romantično žensko biće.
****
Ujutro ga je probudio zvuk bušenja koji je dolazio iz stana ispod.
"Koji idiot buši u osam ujutro?"- ljutio se pa se pokrio ćebetom po glavi. Nije pomagalo.
Bilo mu je jasno da ne vrijedi pokušavati ponovo zaspati. A onda mu u misli odjednom
dođe Šeherzada. Sve teorije o potencijalnom muškarcu koji se našalio sa njim pale
su u vodu dok je nestrpljivo palio kompjuter koji je kao namjerno sporo učitavao sajt
Tinder. No, poruke nije bilo. Razočarano je stavio vodu za kafu. Dok je tražio šećer,
pade mu na pamet da je jučer zaboravio da ga kupi. Divan početak dana, pomisli ironično.
Nikako mu se nije izlazilo tako rano vani u potragu za šećerom. U trenutku mu pade
na pamet komšinica koja je živjela u stanu preko puta njega. Uskoro je bio pred njenim
vratima.
- Dobro jutro Lamija, oprosti što te ovako rano uznemiravam, ali bio bih ti zahvalan
kad bi mi posudila malo šećera, - gledao ju je s molbom u očima, - onaj ludak ispod
nas nešto je rano bušio pa sam totalno neispavan i očajnički mi treba dobro zašećerena
kafa, a ostao sam bez šećera.
- Dobro jutro i tebi Mirza! Ja imam bolju ideju. Upravo sam skuhala cijelu džezvu kafe, pa
ako.., - gledala ga je sa smiješkom, - a imam i šećera, - dodala je mangupski.
Njih dvoje su bili sjajne komšije. Nije bio rijedak slučaj da ga Lamija obraduje tanjirom
slasnih hurmašica koje je on obožavao, a on joj je to vraćao sitnim popravkama u stanu.
Lamija je živjela sama, nakon što joj je još davno muž stradao u saobraćajnoj nesreći.
Nikada poslije nije se udala niti imala vezu sa drugim muškarcem.
- Sjedi Mirza, donijet ću šoljicu za tebe, - pokazala je rukom prema trosjedu ispred kojeg
je bio sto na kojem je stajala džezva iz koje se širio miris kafe i jedna šoljica, a onda
krenula prema kuhinji. Iščekujući Lamiju, Mirza je sjeo na trosjed i gledao po dnevnom
boravku u kojem nije bio prvi put. Odjednom se iz kuhinje začuo zvuk lomljave. Ustao je
da vidi o čemu se radi. Lamija je bila sagnuta i kupila je komadiće razbijene šoljice sa
patosa. Prišao je da joj pomogne.
- Ne dolazi u obzir. Začas ću ja ovo srediti, - Lamija ga je istjerala iz kuhinje.
Dok se čuo zvuk usisivača kojim je Lamija skupljala sasvim sitne komadiće porculana,
Mirza je stao kraj prozora kroz koji su dopirale sunčeve zrake. Onda je u jednom trenutku
bacio pogled prema Lamijinom laptopu koji se nalazio na malom stoliću tik uz prozor.
Na svoje zaprepaštenje ugleda otvorenu stranicu Tindera. Sagnuo se da pogleda malo
bolje. Srce mu je jako zakucalo kada je prepoznao svoje stihove koje je sinoć poslao
Šeherzadi. Bilo je to prosto nevjerovatno. Nije ni slutio da je sve vrijeme tako blizu bila
Šeherzada.
Iako su oduvijek bili bliske komšije, nikada nije ni pomislio da bi se iza Lamijinog osmijeha
mogla skrivati tako osjećajna i romantična žena. Osjećaji su mu se miješali. Bio je
iznenađen, blago rečeno, a u isto vrijeme jako sretan. Odlučio je da će se pretvarati da
ništa ne zna, za početak. Kada se Lamija vratila u dnevni boravak, pogledao ju je
s osmijehom.
- Da se nisi pojavila za još jednu sekundu, sipao bih sebi u tvoju šoljicu, - trudio se da
zvuči kao i obično.
- Da se nisi usudio! - Lamija ga je pogleda tobože strogo krupnim smeđim očima.
Dok su pili kafu i razgovorali o običnim stvarima, Mirza je osjećao da je pronašao ono
što mu je trebalo, a da nije ni znao da želi to.
Na polasku je na trenutak zastao u hodniku kraj izlaznih vrata.
- Hvala ti Lamija, kafa je bila odlična.
A onda je odjednom donio odluku. Mora odmah saznati kako će Lamija reagovati kad
sazna da je otkrio njenu tajnu, njihovu tajnu.
- Zašto nisi odgovorila na moju posljednju poruku,- gledao ju je sa smiješkom, dok je
u njemu raslo uzbuđenje.
- Poruku? - gledala ga je zbunjeno.
- Sinoć sam do kasno u noć bio sa jednom Šeherzadom koja je pobjegla bez riječi -
tajanstveni osmijeh mu nije silazio sa usana.
U trenu joj je bilo jasno sve. I otvorena stranicu Tindera koju nije stigla zatvoriti u
trenutku kada je on zazvonio na njena vrata, i pitanje čiji je odgovor ležao u tome
da joj se u zadnjem trenu istrošila baterija na laptopu. I da je on pisac. Sve se
savršeno pokapalo.
- To si bio ti? - osjetila je kako joj srce pođe jače kucati.
- Ne mijenjaj temu, reci zašto nisi odgovorila?- nije obraćao pažnju na njeno pitanje.
Lamija je pokušala da ublaži svoje uzbuđenje. Kad se malo pribrala pogleda ga vragolasto.
-Večeras će ti sve objasniti tvoja Šeherzada, - po obrazima joj se rasipalo rumenilo.
Dobio je želju da ga usnama pokupi. Umjesto toga pogleda je nježno, a onda
ushićeno reče: - Jedva čekam!
Isto veče nakon više od dva sata dopisivanja sa Lamijom, otvorio je dokument
u kojem je bio njegov nedovršeni roman i napisao pune četiri stranice.
RiadaT.
