Sećate li se njega..........

ZNAM DA BOL NE CUJE, ALI OD MENE
NE BI BILO SRECNIJEG COVJEKA
NA KUGLI ZEMALJSKOJ DA SE TO NIJE DESILO.
OSTAJE MI PRAVO NA KAJANJE

Žarko Lausevic(30) je u subotu 30. oktobra otputovao u Budimpestu. A onda dalje, daleko...I pre nego ce otici, jedan od najboljih jugoslovenskih glumaca poverio se NIN-u.

„Nisam izgovorio svoju zavrsnu rec na ovom posljednjem sudjenju. A hteo sam ponovo da kazem tim unesrecenim porodicama da shvate, ako mogu, koliko sam svestan zla koje sam im naneo, tragedije koju su doziveli i koju prezivljavaju. Ali, sve moje reci, svi napori drugih ljudi i samog suda, ostajali su bez razumevanja i prihvatanja. Znam da bol ne cuje, ali od mene ne bi bilo srecnijeg coveka na kugli zemaljskoj da se to nije desilo, da sam mogao drugacije. Da sam mogao da pucam u noge,da sam mogao da ne pucam uopste. Ali nisam umeo, ni smeo. Da jesam, koliko bi mi laksa zora bila. Odlucio sam da se sklonim, da ustupim vremenu prolaz,ako ce to nesto znaciti nesrecnicima koji su ostali bez svoje dece. Dosao sam da ispostujem odluku suda i doci cu opet, ma gde bio.Tragedija glumackog poziva je sto svet od iskona pronalazi u njemu nesto histrionsko, lakrdijasko. I kad se glumcu dogodi ono sto se dogodilo meni, onda sve to ima drugu boju. Onda je to uradio glumac. I kad cujem tu rec bez imena i prezimena uvek osetim mucninu. Ima ona latinska poslovica koja otprilike glasi: Boze, ucini da budem nepoznat. Kako je blazena anonimnost, kako je lepo biti nepoznat. Znam da to danas cudno zvuci, jer valjda svaki glumac pocne da se bavi ovim poslom da bi bio slavan. Nikada pre 31 jula 93. nisam razmisljao o tome i nikada nisam bio u situaciji da prizeljkujem te prednosti potpuno nepoznate osobe: biti sam, ici ulicom i moci gledati druge ljude,a da ne otkrijes prepoznavanje u njihovim ocima.
Napustam li glumu? Ne znam, nema tu vise nikakve radosti. Secam se jednog casa knjizevnosti iz 76-e godine kad sam prvi put pozeleo da se bavim tim zanatom. Imao sam 16. To je zapravo bila zelja da budem neko drugi. I danas opet zelim sto nisam neko drugi. Sto nisam slikar pa da ne moram da stojim pored svoje slike. A glumac je sam slika... Ne znam, ne mislim da je nesto mnogo vazno hocu li glumiti ili namestati parket. Nece se nista dogoditi ako ne budem radio svoj posao. Umetnost ne cini svet boljim. To je najveca zabluda umetnika.
Jesam, pokusavao sam da sinu objasnim sta se dogodilo te noci. Ja nisam samo otac koji treba da mu olaksa muku sazrevanja, vec i muku koju sam mu ja natovario. I da ga molim da mi oprosti. Od ostecenih ne trazim da mi oproste. Znam da to ne mogu, jer ni ja sam sebi ne oprastam. Samo Bog to moze. Njihovo je pravo da mrze, moje pravo da se kajem sto ne mogoh drugacije.
U crkvi uvek upalim tri svece. Za oca i njih dvojicu. Ako sam gresan sto ovo rekoh, gresan sam i prema ocu.
Mora biti da smo nesto tesko zgresili sva trojica. I njih dvojica i ja pa nas je Bog tako sastavio 31.jula 93. Da njih kazni mojom rukom. Mene njihovim glavama“ -rekao je, izmedu ostalog, Radmili Stankovic u ispovesti za NIN Zarko Lausevic.
Lausevicu je, inace, na sudjenju u Podgorici 28. oktobra ove godine potvrdjena kazna od 4 godine za ubistvo Dragora Pejovica i Radovana Vucinica 31 jula 1993. u podgorickom kaficu Apple. Popularni glumac je odlezao 4 godine i 7 meseci i februara 1998. pusten je na slobodu.
 
Julian_Duranona:
A sta li je sa Draganom Mrkic, je l' je vidja ko, je l' se ko cuje s njom? Cisto pitam onako, da kao i mi muskarci uzdisemo...
Mucena, sto nije znala da glumi... al' je bila lepa, lepa k'o lepa Brena, Bog joj dao zdravlja.
Evo ti Dragana Mrkić....Sada režira neke predstave, mislim nešto amaterski, u Petrovcu na Mlavi, sa srednjoškolcima i decom...Ne verujem da će ta više glumiti...
2325-1-1.jpg
 
U samoodbrani je ubio. Lokalne crnogorske siledzije napale su njega i njegovog brata u nekoj kafani u Crnoj Gori.
Posle je bilo sudjenje...
Pa su rodjaci ubijenog (ubijenih?) dolazili u belim kosuljama, sto je oznacavalo krvnu osvetu...
lTragicna prica

kafe apple....sl. laušević iz '89 ili '90..... ( :
leto.............. kraj jula, početak avgusta... krenuo žl sa bratom na pljesku u podgorici...posle 02h...... lokalni kiosk (plastične stolice i stolovi...) trotoar pa ulica.........bratu pantalone teže za pištolj sa punim šaržerom.....žl takodje.....krenuli iz bratovog stana....naoružani do zuba...........
mali prostor.....klinci 18 godina....dva momka............. kažu vidi ga onaj glumac i dobace još nešto........ prilaze stolu...brat žl vadi pištolj........žarko u isto vreme ispaljuje 10 metaka u momka.........klinci nenaoružani.........nisu imali ni mobilne u to vreme..........jedan jedinac, drugi imao sestre...obojica 18 godina....
brani ga fila.... dobije 8 godna.. fila uloži žallbu...pa dobije u pravnom leku presudu od 13g...... fila uspeo da od prekoračenja nužne odbrane prekvalifikuje u ubistvo...... ( :
onda promeni advokata.............dalje ne znam šta je bilo.....osim, što je bio u bg u vreme kad je spo imao gradsku vlast......dobio gajbu.. živeo kratko ..........preselio se u ameriku........,bolje od bekstva...........tako mu se zvao i poslednji film.........."bolje od bekstva".........
 
zeznuo sam se za godinu i godine ovih momaka i zaboravio na trećeg momka koji je ostao invalid........ meni je bila interesantna odbrana....pa sam zapamtio.....ovaj sl. je ušao u anale.............


eo...malo sam googlao sada...


Optužnica ih je teretila za ubistvo Dragora Pejovića (20) i Radovana Vučinića (21) i ranjavanje Andrije Kažića (24) u kafiću "Apple" u Podgorici u noći između 30. i 31. jula 1993.

.........

Žarko Laušević je bio miljenik publike, ali i beogradskih šiparica, iako je bio srećno oženjen. Bio je miran i staložen čovek, neopterećen slavom i popularnošću. Zato su i njegovi prijatelji i obožavaoci bili zapanjeni činjenicom da je Laušević otišao na pozorišni festival u Crnu Goru sa pištoljem u torbici. Bio je to moderni pištolj "CZ 99" sa četrnaest metaka, fabrički broj 44964. Laušević je ispalio trinaest. Osam zrna pogodilo je telo crnogorskih mladića.

........
Advokati Rajko Danilović i Toma Fila su to umeli da koriste da Lauševića predstave kao čoveka koji je braneći brata prekoračio nužnu odbranu i kao žrtvu crnogorskog junačenja i osvetničkog mentaliteta

buahaha..........



Dilemu da li je Laušević prekoračio granicu nužne odbrane sud nije prihvatio kao glavnu temu rasprave. Braći je suđeno na osnovu činjenica da su izvršili dvostruko ubistvo na javnom mestu u pripitom stanju. Crnogorski sud, stisnut zahtevima rodbine poginulih i same javnosti, osudio je Žarka Lauševića na petnaest, a njegovog brata Branimira na dve godine robije, koju su služili u zatvoru Spuž kod Podgorice. Posle žalbe Višem sudu i Vrhovnom sudu Crne Gore, kazna je Lauševiću preinačena na trinaest godina zatvora. Tu kaznu Žarko Laušević smatrao je drakonskom i odustao je od javne odbrane, te prešao na odbranu ćutanjem. Na pritisak javnosti proces je više puta obnavljan.





Na ponovnom ročištu, pred većem sudija kojem je predsedavao Miraš Radović, sud je potvrdio prethodnu kaznu od trinaest godina za Žarka i dve godine za Branimira Lauševića, o čemu poznati glumac nije ništa izjavio jer je nastavio da se brani ćutanjem. Samo je sačekao da ga 1999. godine politički vrh Crne Gore pomiluje i ode u Ameriku.


nastaviće se........

u filmu "bolje od beksva"....žl igra glumca koji ubija upravnika pozorišta i odlazi tvorza....
 

Back
Top