Sećanje na žrtve ranijih ratova kao "gorivo" za nove ratove.

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Srboskizborim

Veoma poznat
Poruka
10.581
Autorska.

Na našim ex "YU" prostorima zapazio sam jednu izuzetno karakterističnu osobinu a ta je "sećanje i obeležavanje sećanja" na žrtve ranijih ratova, ne "da se nikome i nikada više ne bi ponovile", već naprotiv "da se ponove", samo "radi osvete" i mobilizacije za nove osvetničke ratove. Ta osobina je neverojatno licemerno podla, na način "što naričući i žaleći za žrtvama prizivaš osvetu i nove žrtve". Nažalost imali smo tu nesreću "da smo plaćali grehe prošlih ratova, prošlih žrtava", "grehe koje niti jedno klanje i kasapnica ne iskupi" a da se "ne ostane dužan i za naredne generacije koje dolaze ili će doći". Pitam se, jesmo li mi svi kao narodi kolektivno ludi pa ne vidimo gde nas to vodi i koje prokletstvo pada na sve nas, na sve narode u vidu mortaliteta i iseljavanja koje proizvodi nestajanje i bez pokolja i "pranja greha u rekama i morima krvi". Kad smo takvi ludi, mislim da kao narodi i zaslužujemo prokletstvo mortaliteta, da se "zla krv ne rađa" i ne pravi zlo po zemlji.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top