Književnost Sećanje na Mir Jam

Soradze

Elita
Moderator
Poruka
21.076
Pre više od sedam decenija, tačnije 22.12.1952. godine u Beogradu je umrla poznata srpska književnica i novinarka
Milica Jakovljević Mir Jam. Nažalost, njen odlazak nisu zabeležile nijedne novine, jer je posle Drugog svetskog rata
bila nepravedno zapostavljena.

U prvoj polovini dvadesetog veka bile su retke žene novinari, pa su se u „Monografiji od dva veka srpskog novinarstva“,
među 100 najznačajnijih novinara našle samo tri žene i to: Maga Magazinović, Desa Glišić i Milica Jakovljević.

Milica Jakovljević je rođena u Jagodini 22.4.1887. godine, a detinjstvo i ranu mladost provela je u Kragujevcu, gde je
završila učiteljsku školu.

Kao učiteljica radila je sedam godina u selu Krivi vir, smeštenom u podnožiju Rtnja, a dragocena iskustva će kasnije opisati
u romanu „Devojka zelenih očiju“. Tu seosku idilu prekida početak Velikog rata koji će provesti sa ostatkom porodice u
Kragujevcu, strepeći za život brata Stevana. Srećom, brat preživljava ratne strahote i o tome svedoči čuveno delo „Srpska
triologija“. Po završetku Velikog rata porodica Jakoveljvić se seli u Beograd, gde Milica 1921. godine započinje novinarsku
karijeru. Njen novinarski i književni talenat posebno dolazi do izražaja u zabavnom listu „Nedeljne ilustracije“ koje su počele
da izlaze 1925. godine i od tada ona koristi pseudonim Mir Jam. Ubrzo postaje i član redakcije. Najviše je pratila kulturna
dešavanja, naročito pozorišni život. Govorila je ruski i francuski jezik.

Screenshot_11.png


Pored novinarskog angažovanja ostvarila je i impresivni književni opus, posebno kada su u pitanju ljubavni romani
(„Ranjeni orao“, „Samac u braku“, „Greh njene majke“…).

Bila je izuzetno popularna u međuratnom periodu Kraljevine Jugoslavije. Pisala je pitko o lepršavoj ljubavi i bračnom
životu iako sama nije uspela da ostvari jarko željenu porodicu.

Umrla je skrajnuta i zaboravljena, ali do kraja dostojanstvena. Tek krajem sedamtesetih godina prošlog veka počelo
je objavljivanje njenih poznatih romana. Krajem prve decenije ovog veka čuveni reditelj Zdravko Šotra uspešnom
ekranizacijom njenih popularnih romana najviše je doprineo ispravljanju nepravde prema Mir Jam i njenom književnom
delu. Opština Vračar je pre pet godina postavila spomen ploču na zgradi u Njegoševoj ulici 54.

Jedinstvena Mir Jam počiva u porodičnoj grobnici na Novom groblju.

🍁 🍁 🍁
 
Poslednja izmena:
Pre više od sedam decenija, tačnije 22.12.1952. godine u Beogradu je umrla poznata srpska književnica i novinarka
Milica Jakovljević Mir Jam. Nažalost, njen odlazak nisu zabeležile nijedne novine, jer je posle Drugog svetskog rata
bila nepravedno zapostavljena.

U prvoj polovini dvadesetog veka bile su retke žene novinari, pa su se u „Monografiji od dva veka srpskog novinarstva“,
među 100 najznačajnijih novinara našle samo tri žene i to: Maga Magazinović, Desa Glišić i Milica Jakovljević.

Milica Jakovljević je rođena u Jagodini 22.4.1887. godine, a detinjstvo i ranu mladost provela je u Kragujevcu, gde je
završila učiteljsku školu.

Kao učiteljica radila je sedam godina u selu Krivi vir, smeštenom u podnožiju Rtnja, a dragocena iskustva će kasnije opisati
u romanu „Devojka zelenih očiju“. Tu seosku idilu prekida početak Velikog rata koji će provesti sa ostatkom porodice u
Kragujevcu, strepeći za život brata Stevana. Srećom, brat preživljava ratne strahote i o tome svedoči čuveno delo „Srpska
triologija“. Po završetku Velikog rata porodica Jakoveljvić se seli u Beograd, gde Milica 1921. godine započinje novinarsku
karijeru. Njen novinarski i književni talenat posebno dolazi do izražaja u zabavnom listu „Nedeljne ilustracije“ koje su počele
da izlaze 1925. godine i od tada ona koristi pseudonim Mir Jam. Ubrzo postaje i član redakcije. Najviše je pratila kulturna
dešavanja, naročito pozorišni život. Govorila je ruski i francuski jezik.

Pogledajte prilog 1688820

Pored novinarskog angažovanja ostvarila je i impresivni književni opus, posebno kada su u pitanju ljubavni romani
(„Ranjeni orao“, „Samac u braku“, „Greh njene majke“…).

Bila je izuzetno popularna u međuratnom periodu Kraljevine Jugoslavije. Pisala je pitko o lepršavoj ljubavi i bračnom
životu iako sama nije uspela da ostvari jarko željenu porodicu.

Umrla je skrajnuta i zaboravljena, ali do kraja dostojanstvena. Tek krajem sedamtesetih godina prošlog veka počelo
je objavljivanje njenih poznatih romana. Krajem prve decenije ovog veka čuveni reditelj Zdravko Šotra uspešnom
ekranizacijom njenih popularnih romana najviše je doprineo ispravljanju nepravde prema Mir Jam i njenom književnom
delu. Opština Vračar je pre pet godina postavila spomen ploču na zgradi u Njegoševoj ulici 54.

Jedinstvena Mir Jam počiva u porodičnoj grobnici na Novom groblju.

🍁 🍁 🍁
Moja sestra je citala njene romane.meni je to tada bilo ne bas prihvatljivo.Prvi ozbiljniji roman sam procitao u 2-gom,ili 3-cem razredu osnovne."Gricka Vjestica",od Marije Juric Zagorke.Brat je tada kupio na rate komplet nekih njenih knjiga.Inace kada je sestra citala knjige,ja sam citao stripove.
 
Moja sestra je citala njene romane.meni je to tada bilo ne bas prihvatljivo.Prvi ozbiljniji roman sam procitao u 2-gom,ili 3-cem razredu osnovne."Gricka Vjestica",od Marije Juric Zagorke.Brat je tada kupio na rate komplet nekih njenih knjiga.Inace kada je sestra citala knjige,ja sam citao stripove.
Dobri moj, rano si počeo da čitaš! I to odmah pa "Gričku vešticu"!
:heart2:
 
Dobri moj, rano si počeo da čitaš! I to odmah pa "Gričku vešticu"!
:heart2:
Ne znam zasto,ali vestica se tada u to vreme nisam plasio,pa sam mislio da je nesto onjima.medjutim knjiga govori o sinu bogatih ljudi,koji i ne znaju da pod dvorcem u kaktakombama zive siromasi,a sin je to otkrio i pomagao im.Ipak zanimljiva prica,iako nije o vesticama.Tada sam i dobio knjigu za odlican uspeh u 3-cem razredu.Knjiga je imala dva naslova,jedna radnja je bila s jedne strane,a druga s druge strane knjige."Crveni balon "i "Bela Griva".Ovaj drugi mi se mnogo vise svideo,jer je radnja jasna,a "Crveni balon" mi je bio malo cudan za moj uzrast.
 
Ne znam zasto,ali vestica se tada u to vreme nisam plasio,pa sam mislio da je nesto onjima.medjutim knjiga govori o sinu bogatih ljudi,koji i ne znaju da pod dvorcem u kaktakombama zive siromasi,a sin je to otkrio i pomagao im.Ipak zanimljiva prica,iako nije o vesticama.Tada sam i dobio knjigu za odlican uspeh u 3-cem razredu.Knjiga je imala dva naslova,jedna radnja je bila s jedne strane,a druga s druge strane knjige."Crveni balon "i "Bela Griva".Ovaj drugi mi se mnogo vise svideo,jer je radnja jasna,a "Crveni balon" mi je bio malo cudan za moj uzrast.
Znači, ti si od malih nogu zavoleo čitanje!
Naše generacije su odrastale uz brda knjiga koje smo sa pažnjom birali i čitali.

Nikad nisam čula za tu knjigu od 2 naslova, hahahah
 
Znači, ti si od malih nogu zavoleo čitanje!
Naše generacije su odrastale uz brda knjiga koje smo sa pažnjom birali i čitali.
Pa ne znam,voleo sam tako da procitam po neku knjigu,ali kasnije lektira samo po moranju,a opet sam citao druge knjige koje su mi se svidele.Bilo je i knjiga koje zapocnem 1/3 i ne svidi mi sse.ako mi ne zaokupi paznju nisam mogao da citam dalje.
 
Pa ne znam,voleo sam tako da procitam po neku knjigu,ali kasnije lektira samo po moranju,a opet sam citao druge knjige koje su mi se svidele.Bilo je i knjiga koje zapocnem 1/3 i ne svidi mi sse.ako mi ne zaokupi paznju nisam mogao da citam dalje.
Što se lektire tiče, asocirao si me na mog komšiju... momak blizu 30 godina... kaže:
"U životu sam pročitao samo jednu knjigu i to mi je dosta! Morao sam za lektiru da
pročitam "Pop Ćira i pop Spira" i sve knjige na svetu su mi se ogadile!"
:rotf:
Ja jedva odgledam i taj film, a ne da čitam to gušiteljsko štivo, hahahah
Eto kakvu lektiru su morali da čitaju učenici neke tehničke škole...
 
Kao tinejdžerka sam čitala romane slavne MirJam. Ponekad ih i sada čitam, obično posle neke obimnije knjige.

Gledala sam sve serije snimljene po njenim knjigama.

Spletom čudnih okolnosti, preko jedne društvene mreže, upoznala sam jednog njenog potomka, tačnije potomka porodice Jakovljević.

On se bavi i novinarstvom i pisanjem. Odlično piše i pravi je naslednik brata i sestre Jakovljević. 🙂
 
Poslednja izmena:
Što se lektire tiče, asocirao si me na mog komšiju... momak blizu 30 godina... kaže:
"U životu sam pročitao samo jednu knjigu i to mi je dosta! Morao sam za lektiru da
pročitam "Pop Ćira i pop Spira" i sve knjige na svetu su mi se ogadile!"
:rotf:
Ja jedva odgledam i taj film, a ne da čitam to gušiteljsko štivo, hahahah
Eto kakvu lektiru su morali da čitaju učenici neke tehničke škole...
Ja bih i knjigu i film mogao da citam i gledam par puta godisnje.Tu je i opis tadasnjeg zivota i tadasnjih ljudi,koji su ziveli u miru i slozi.Dobro desi se poneka carka,ali tad nije bilo mrznje kao danas.Meni se svidja ta spontanost zivota uopste.
 
Ja bih i knjigu i film mogao da citam i gledam par puta godisnje.Tu je i opis tadasnjeg zivota i tadasnjih ljudi,koji su ziveli u miru i slozi.Dobro desi se poneka carka,ali tad nije bilo mrznje kao danas.Meni se svidja ta spontanost zivota uopste.
Istina je da se i u knjizi i u filmu baš snažno oseća atmosfera tog društva, način života i razmišljanja
tih ljudi, potpuno je drugačiji od našeg i to onog od pre 50 godina... Sa ovim današnjim životom se ne može ni meriti, niti porediti.
Ja volim više taj prečanski usporeni život kakav je bio od ovog našeg ludog vremena... U onakvom bih i danas uživala...
Ali, Jole, onda ne bih tebe srela na ovim ludim stranicama Krstarice!!!!!!!!!!!
:rotf:
 
Istina je da se i u knjizi i u filmu baš snažno oseća atmosfera tog društva, način života i razmišljanja
tih ljudi, potpuno je drugačiji od našeg i to onog od pre 50 godina... Sa ovim današnjim životom se ne može ni meriti, niti porediti.
Ja volim više taj prečanski usporeni život kakav je bio od ovog našeg ludog vremena... U onakvom bih i danas uživala...
Ali, Jole, onda ne bih tebe srela na ovim ludim stranicama Krstarice!!!!!!!!!!!
:rotf:
Ko zna mozda bi se sreli i upoznali na neki drugi nacin.Ja sam ziveo u Batajnici i u Novoj pazovi,gde sam sretao te starije ljude,cuju starije oko 40-ak godina,koji su hteli da razgovaraju sa nama klincima,a mi voleli da ih slusamo.Tako mirno,stalozeno,a kod mene u kraju,je temperament na nivou.mada i tu ima dobrih ljudi,ali se znalo gde je kome mest.Nije trebalo da se prica.
 
Njena literatura je šund, ali ipak ta žena ostaje primer kako javna ličnost treba da se ponaša za vreme okupacije. Za vreme okupacije nije prihvatila da radi kao novinar, niti je pisala i pored toga što su joj verovatno nudili veliki novac za to. Bila je veliki patriota. Može se uporediti njeno ponašanje sa ponašanjem današnjih jadnih novinarskih piskarala koji su devedesetih prizivali ne samo stranu okupaciju, već i bombardovanje Beograda.
 

Back
Top