S pravom se moze reci da, vise od dve decije, u duhovnosti dominiraju popularna shvatanja koja su javnosti predstavljena ili od strane poznatih licnosti ili neprestanim prisustvom u medijima. To je u mnogome doprinelo njihovom nepromisljenom prihvatanju. Pogotovo sto imaju izgled humanosti i skromnosti. Ali, kada se malo dublje zagrebe po ugladjenosti, pored nedoslednosti i jednostranosti, ukazu se i jasne poruke s ociglednim ciljem da uticu na razvoj i ponasanje ljudi, npr.:
Nema proslosti, nema buducnosti. Postoji samo Sada. Sada je sve sto jeste. Da bi se spoznalo ono sto jeste i ostvario mir ne treba misliti. Ne treba se nicem opirati. Um i misli su obmana. Takodje, nema ni dobra ni zla. Moralnost je nepotrebna. Treba ciniti samo ono sto je prijatno i u cemu se uziva.
Reci su nepotrebne. Kvare svetu tisinu. Budite novi, savremeni covek koji nece misliti, nece se nicem opirati i koji ce cutati. Samo tako ce zavladati mir i spokoj. Stvorice se Nova Zemlja. Covek koji misli i govori nije pozeljan. Unosi nemir i sprecava stvaranje Nove Zemlje. To je jedini nacin, kao i istina koja nije proizasla iz uma i misli vec je, nekim cudom, prevazisla misli i reci, iako je iskazana kroz njih.
Znaci, ekskluzivna je. Kroz nju je prevazidjeno uobicajeno ljudsko razumevanje i logika. Stupilo se u sferu nadcoveka i apsolutne istine. Ta istina je nedostupna kritici. Ne moze se razumeti analizom misli i reci ili onoga sto je napisano, kao sva ostala normalna (zato manje vredna) ucenja. Nadmoc imponuje i lako se prihvata. Iz toga razloga je i Hitler bio uspesan i imao mnostvo pristalica koji su bili zaslepljeni njegovom istinom. Ko je mislio drugacije smatran je za neprijatelja progresa uprkos tome sto je bio dostojno ljudsko bice koje je postovalo i sebe i druge.
I dok se jedan deo covecanstva opusta i "pusta mozak na pasu" da bi pronasao mir sadasnjeg trenutka drugi i te kako misli, usmerava i planira buduce dogadjaje. Sta mislite (za one koji jos uvek misle) u ciju korist ili na ciju stetu?
Istinska duhovnost oslobadja, jer podstice na misljenje i daljnje istrazivanje. Ne prihvata nista "zdravo za gotovo." Nema konacnih istina, vec sve ispituje i preispituje. (Ukljucujuci i ovo sto je ovde napisano.) Samo tako se razbudjuje duh, otvora dusa i dostize nova spoznaja i razumevanje koje vodi napretku. U takvom misljenju kljucnu ulogu ima logika, pa je dobro poblize razmotriti taj pojam, kao i njegovu vezu s kosmosom.
Logika potice od grcke reci logos. Prvobitno i osnovno znacenje grcke reci kosmos je red ili uredjenost. Smatralo se da kosmos nastaje dejstvom logosa. Logos ima visestruko znacenje. Interpretira se kao princip, misao, rec, govor, bozanski um itd. Princip i misao je nevidljiva sustina koja stvara rec/zvuk ili vibraciju preko koje se postize materijalizacija.
Dakle, u kosmosu postoji red koji proizilazi iz bozanskog uma, zamisli ili Ideje, a koji mi spoznajemo preko logike i fizickih zakonitosti. Nas um, znanje i logika je samo fragment bozanskog uma i logike. Zato nam logika i uredjenost kosmosa ostaje uvek nedostupna.
Ali ne samo iz toga razloga, vec i zbog toga sto pored uma i njegove aktivnosti/pojavnosti, kroz materijalnu sirinu i raznovrsnost oblika, postoji i svesna dubina i visina univerzuma, odnosno dusa i duh. Bozanska dusa i duh je nerealizovani potencijal univerzalnog uma. To troje je Univerzalna svest ili zivot koji je savrsen i neunistiv posto se neprestano samobnavlja i razvija stalnom cirkulacijom.
U hriscanstvu jedinstvo toga trojstva se naziva Bog, a u hinduizmu Brahman. S obzirom da mi proisticemo iz toga zivota, nas um ili nase razumevanje se stalno mora razvijati i usavrsavati kroz kontakt s unutrasnjoom dubinom i visinom ili kroz dusu i duh. Ako se to ne cini ostaje se u zabludi koja stvara nepotrebno stradanje i patnju.
Nema proslosti, nema buducnosti. Postoji samo Sada. Sada je sve sto jeste. Da bi se spoznalo ono sto jeste i ostvario mir ne treba misliti. Ne treba se nicem opirati. Um i misli su obmana. Takodje, nema ni dobra ni zla. Moralnost je nepotrebna. Treba ciniti samo ono sto je prijatno i u cemu se uziva.
Reci su nepotrebne. Kvare svetu tisinu. Budite novi, savremeni covek koji nece misliti, nece se nicem opirati i koji ce cutati. Samo tako ce zavladati mir i spokoj. Stvorice se Nova Zemlja. Covek koji misli i govori nije pozeljan. Unosi nemir i sprecava stvaranje Nove Zemlje. To je jedini nacin, kao i istina koja nije proizasla iz uma i misli vec je, nekim cudom, prevazisla misli i reci, iako je iskazana kroz njih.
Znaci, ekskluzivna je. Kroz nju je prevazidjeno uobicajeno ljudsko razumevanje i logika. Stupilo se u sferu nadcoveka i apsolutne istine. Ta istina je nedostupna kritici. Ne moze se razumeti analizom misli i reci ili onoga sto je napisano, kao sva ostala normalna (zato manje vredna) ucenja. Nadmoc imponuje i lako se prihvata. Iz toga razloga je i Hitler bio uspesan i imao mnostvo pristalica koji su bili zaslepljeni njegovom istinom. Ko je mislio drugacije smatran je za neprijatelja progresa uprkos tome sto je bio dostojno ljudsko bice koje je postovalo i sebe i druge.
I dok se jedan deo covecanstva opusta i "pusta mozak na pasu" da bi pronasao mir sadasnjeg trenutka drugi i te kako misli, usmerava i planira buduce dogadjaje. Sta mislite (za one koji jos uvek misle) u ciju korist ili na ciju stetu?
Istinska duhovnost oslobadja, jer podstice na misljenje i daljnje istrazivanje. Ne prihvata nista "zdravo za gotovo." Nema konacnih istina, vec sve ispituje i preispituje. (Ukljucujuci i ovo sto je ovde napisano.) Samo tako se razbudjuje duh, otvora dusa i dostize nova spoznaja i razumevanje koje vodi napretku. U takvom misljenju kljucnu ulogu ima logika, pa je dobro poblize razmotriti taj pojam, kao i njegovu vezu s kosmosom.
Logika potice od grcke reci logos. Prvobitno i osnovno znacenje grcke reci kosmos je red ili uredjenost. Smatralo se da kosmos nastaje dejstvom logosa. Logos ima visestruko znacenje. Interpretira se kao princip, misao, rec, govor, bozanski um itd. Princip i misao je nevidljiva sustina koja stvara rec/zvuk ili vibraciju preko koje se postize materijalizacija.
Dakle, u kosmosu postoji red koji proizilazi iz bozanskog uma, zamisli ili Ideje, a koji mi spoznajemo preko logike i fizickih zakonitosti. Nas um, znanje i logika je samo fragment bozanskog uma i logike. Zato nam logika i uredjenost kosmosa ostaje uvek nedostupna.
Ali ne samo iz toga razloga, vec i zbog toga sto pored uma i njegove aktivnosti/pojavnosti, kroz materijalnu sirinu i raznovrsnost oblika, postoji i svesna dubina i visina univerzuma, odnosno dusa i duh. Bozanska dusa i duh je nerealizovani potencijal univerzalnog uma. To troje je Univerzalna svest ili zivot koji je savrsen i neunistiv posto se neprestano samobnavlja i razvija stalnom cirkulacijom.
U hriscanstvu jedinstvo toga trojstva se naziva Bog, a u hinduizmu Brahman. S obzirom da mi proisticemo iz toga zivota, nas um ili nase razumevanje se stalno mora razvijati i usavrsavati kroz kontakt s unutrasnjoom dubinom i visinom ili kroz dusu i duh. Ako se to ne cini ostaje se u zabludi koja stvara nepotrebno stradanje i patnju.
Poslednja izmena: