Univerzum je dinamičan sistem koji se nalazi u stalnom procesu promene i razvoja. Sastoji se od ogromnog mnoštva različitih nebeskih tela. Iako sva tela izgledaju izdvojena i nezavisna, to nije tako. Izmedju njih postoji stalna interakcija koja ih stavlja u zavisan i uslovljen odnos.
Ono što fascinira je uskladjena interakcija kojom nebeska tela održavaju jedno drugo i sam sistem. Tako visok stepen organizovanosti i uredjenosti ne može biti zasnovan na bezumnoj slučajnosti, već u osnovi mora sadržati svesnu, iteligentnu suštinu. Dokaz je naša planeta.
Na njoj izmedju svega postoji lanac povezanosti. Dovoljno je poći od lanca ishrane, stvaranja kiseonika itd. Svako živo biće i neživa stvar vrši neku funkciju neophodnu za medjusobni opstanak i održanje planete. Planeta Zemlja ima odredjenu ulogu u okviru Sunčevog sistema, a Sunčev sistem u Mlečnom puta, dok se Mlečni put nalazi u korelativnom odnosu s drugim galaksijama.
Zakonitost saveza individualnosti u jednoj celini/sistemu se odnosi na apsolutno sve u univerzumu. Za primer se može uzeti telo ljudi. Iako telo svakog čoveka predstavlja jedan oblik, ono se sastoji od velikog broja razlika i individualnosti, kao na primer, glava, ruke, noge, srce, pluća, jetra, bubrezi. Svaki od tih organa sadrži daljnje razlike u interakciji u vidu mikroorganizama, ćelija, molekula, atoma itd.
Nezavisan razvoj individualnosti je privid. Individualnosti podležu zakonitostima razvoja celine. Svaka individualnost ima odredjenu funkciju u očuvanju i održanju celog organizma. Ništa nije bazirano na proizvoljnosti i slučaju, već visokom stepenu reda i organizovanosti.
Da bi se to shvatilo potrebno je razumeti zakonitost funkcionisanja celine. Ukoliko se ostaje samo na razumevanju parcijalnih delova tada sve izgleda nepovezano i kao igra slučaja. Kada se govori o kompleksnom sistemu, kao što je univerzum, onda je razumljivo zbog čega je došlo do zablude da je nastao i da se održava slučajem.
Kod australijskih Aboridžana i američkih Indijanca, takodje, postoji mišljenje da svako biće ima ulogu u održavanju života drugog bića i da se sve nalazi u uzajamnoj povezanosti, zavisnosti i uslovljenosti. Novija naučna otkrića to i potvrđuju. Naučnici su otkrili da dvoje ljudi koji sede u istoj prostoriji razmenu gasove i vodenu paru u roku od 30 minuta, što je navelo astrofizičara i kosmologa Brian Swimme da izjavi: “Ono što je nauka otkrila je duboka medjusobna povezanost; mi smo jednostavno upleteni u jednu neverovatnu mrežu.”
Ono što fascinira je uskladjena interakcija kojom nebeska tela održavaju jedno drugo i sam sistem. Tako visok stepen organizovanosti i uredjenosti ne može biti zasnovan na bezumnoj slučajnosti, već u osnovi mora sadržati svesnu, iteligentnu suštinu. Dokaz je naša planeta.
Na njoj izmedju svega postoji lanac povezanosti. Dovoljno je poći od lanca ishrane, stvaranja kiseonika itd. Svako živo biće i neživa stvar vrši neku funkciju neophodnu za medjusobni opstanak i održanje planete. Planeta Zemlja ima odredjenu ulogu u okviru Sunčevog sistema, a Sunčev sistem u Mlečnom puta, dok se Mlečni put nalazi u korelativnom odnosu s drugim galaksijama.
Zakonitost saveza individualnosti u jednoj celini/sistemu se odnosi na apsolutno sve u univerzumu. Za primer se može uzeti telo ljudi. Iako telo svakog čoveka predstavlja jedan oblik, ono se sastoji od velikog broja razlika i individualnosti, kao na primer, glava, ruke, noge, srce, pluća, jetra, bubrezi. Svaki od tih organa sadrži daljnje razlike u interakciji u vidu mikroorganizama, ćelija, molekula, atoma itd.
Nezavisan razvoj individualnosti je privid. Individualnosti podležu zakonitostima razvoja celine. Svaka individualnost ima odredjenu funkciju u očuvanju i održanju celog organizma. Ništa nije bazirano na proizvoljnosti i slučaju, već visokom stepenu reda i organizovanosti.
Da bi se to shvatilo potrebno je razumeti zakonitost funkcionisanja celine. Ukoliko se ostaje samo na razumevanju parcijalnih delova tada sve izgleda nepovezano i kao igra slučaja. Kada se govori o kompleksnom sistemu, kao što je univerzum, onda je razumljivo zbog čega je došlo do zablude da je nastao i da se održava slučajem.
Kod australijskih Aboridžana i američkih Indijanca, takodje, postoji mišljenje da svako biće ima ulogu u održavanju života drugog bića i da se sve nalazi u uzajamnoj povezanosti, zavisnosti i uslovljenosti. Novija naučna otkrića to i potvrđuju. Naučnici su otkrili da dvoje ljudi koji sede u istoj prostoriji razmenu gasove i vodenu paru u roku od 30 minuta, što je navelo astrofizičara i kosmologa Brian Swimme da izjavi: “Ono što je nauka otkrila je duboka medjusobna povezanost; mi smo jednostavno upleteni u jednu neverovatnu mrežu.”