Igrom slucaja sam i instruktor voznje. Iako sam taj posao radio jako kratko, izvukao sam jedan zakljucak vezan za obuku pocetnika, koja je po meni jako lose organizovana.
Postoji nesto sto ljudi treba da razgranice, a to je "upravljanje vozilom" i "saobracaj".
Po meni, velika je greska sto se prvo na poligonima (pod nazivom poligon, ne mislim na pravougaoni asfaltnu povrsinu velicine rukomentnog igralista, vec veliku simulaciju puteva, raskrsnica, i svega sto te ocekuje u saobracaju) ne izuci sto bolje upravljanje vozilom, pa se dobro teorijski nauci o saobracaju, pa tek onda se krene u obuku u saobracaju - sa ostalim ucesnicima.
Saobracaj je nesto sto je nasa svakodnevnica, cim napustimo kucu mi smo ucesnici u saobracaju (kao pesaci, biciklisti, vozaci, cak i kao putnici u javnom prevozu). A saobracaj se u osnovnoj skoli veoma malo izucava. I kopneni, a pogotovo vazdusni, zeleznicki, morski/recni....
Je li vaznije za svakodnevni zivot kapirati sto bolje finese saobracaja, ili znati da se biljna i zivotinjska celija razlikuju po celijskom zidu i mitohondrijama (uci se u osnovnoj skoli)?
Ovako, dobijamo pocetnike koji niti znaju dobro da upravljaju vozilom, niti poznaju dobro sta je to, u stvari, saobracaj.
Zato, savet pocetnicima, razmisljajte, ucite o saobracaju, ucite o svom vozilu, fizici voznje, imate sad svi internet i informacija mali milion.
I samo polako, bez zurbe.
