Sava Savanović i srpski vampiri

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
389.650
16-sava-savanovic.jpg

Na oko 30 kilometara od Bajine Bašte, prema Valjevu, nalazi se selo Zarožje gde se nalazi vodenica u kojoj je vampir Sava Savanović 99 godina pio krv vodeničarima.Iako odavno niko nije stradao od vampirskih zuba,to ne znači da je strah u selu od Save manji, pa su i danas retki oni koji bi po mraku smeli da siđu do vodenice ili, ne daj bože, da u njoj prenoće u kojoj je najpoznatiji srpski vampir ubijao mlinare. Bez belog luka i glogovog koca tuda prolaze, kako kažu, samo najhrabriji. Noću se čak ni oni ne usuđuju.

Iako je, prema pričama Zarožana, Sava godinama davio vodeničare na bučnoj Rogačici, niko nije znao o kome je reč. Sve dok, se nije pojavio Strahinja, momak iz Ovčinje, koji se zaljubio u Radojku, kćer ovčinskog kmeta Živana

Kada je Strahinja ostao prvi put da prenoći u vodenici uzeo je pušku, jedan poveći panj je prerušio da liči na čoveka i sakrio se u pajante (potkrovlje). Oko ponoći Sava je ušao u vodenicu i počeo da meša brašno i kada je ugledao panj prerušen u čoveka počeo da viče "evo meni dobro večere".

Međutim, kada je krenuo da davi osetio je da to nije čovek, već nešto drugo… Prevareni vampir je tada izgovorio čuvenu rečenicu u kojoj se sam razotkrio ko je: "Ej, Savo Savanoviću, devedeset godina vampiruješ, i ne osta bez večere kao večeras".

Prema priči, meštani se ujutro okupiše oko vodenice da vide da li je Strahinja preživeo i kada su ga ugledali on im je rekao da se vampir zove Sava Savanović. Odmah su krenuli u potragu za njegovim grobom. Otišli su kod najstarije babe u selu koja im je rekla da njegov grob potraže u Krivoj jaruzi ispod "račvastog bresta". Tako je i bilo, našli su Savin grob i kada su ga otkopali videli su da na jedno oko gleda. Proboli ga glogovim kocem, ali nisu uspeli kako treba da ga poprskaju svetom vodicom i iz njegovog tela izletela je "leptirica".

Tada nastade veliko slavlje u Zarožju, koje se pretvori u svadbeno, kad ukradoše mladu Radojku iz susedne Ovčine i udadoše je za Strahinju.

Da li je sve ovo u vezi sa čuvenim srpskim vampirom puka legenda, nije nikad precizno dokazano. Jedina zabeležena priča o ovom vampiru nalazi se u čuvenoj pripoveci Milovana Glišića “Posle devedeset godina”kao i priča o njemu koja je zaživela posle prvog srpskog horor filma "Leptirica" (1973) reditelja Đorđa Kadijevića. Međutim, stari Zarožani tvrde da su im o Savi pričali njihovi dedovi, koji su živeli mnogo pre pripovetke, ali i filma. I, prema njihovim pričama, "leptirica" je i tada postajala. Izletela je iz Savinog tela kada su ga proboli glogovim kocem i morila decu po Zarožju.

U Zarožju još uvek živi strah zbog Savinog "vampirovanja". Ne zna se da li će se opet vratiti u ovo planinsko selo, ali meštani su spremni za njegov povratak i stalno su na oprezu.
(izvor:net)
 
Ja sam mislio da je Petar Blagojević bio prvi
Petar Blagojević povampirio se pre Save Savanovića i tako ušao u anale kao prvi vampir u Srbiji.
ali mu je Sava Savanovic preoteo medijsku slavu .

evo šta kaže wikipedija za njega

Petar Blagojević, u austrijskim izvorima Peter Plogojowitz, bio je seljak iz Srbije, za kojeg se vezuje legenda da je posle smrti postao vampir. Živeo je krajem 17. veka, početkom 18. veka, umro negde 1725. u selu Kisilova, možda današnje Kisiljevo kod Velikog Gradišta. Severna centralna Srbija bila je tad deo Austrijske

Nakon njegove smrti ljudi u njegovom kraju su počeli posle kratke bolesti da umiru. Nastala je sumnja da je vampir. Pre njihove smrti mnogi su tvrdili, da im se umrli Blagojević u noći ukazivao i davio. Njegova supruga je pobegla neposredno posle tih čudnih zbivanja izjavivši da joj je u snu došao mrtav muž tražeći joj svoje opanke. Najzad mu je otvoren grob, telo mu, navodno, nije trulilo, a na usnama je imao svežu krv. Meštani njegovog kraja su probili kolac kroz njegovo mrtvo srce i spalili telo. Odgovorni službenik austrijske uprave nerado je dopustio postupak, ali je pristao zbog „straha“ meštana da celo njihovo selo bude uništeno od vampira, i njihovog zahteva da učine sve potrebno kao što u „turska vremena“, to jest kad je selo bilo pod osmanlijskom vlašću.

Izveštaj austrijskog službenika Frombalda o ovom slučaju, objavljen u bečkom časopisu Wienerisches Diarium („Bečki dnevnik”), spada u prva pominjanja vampirizma u Evropi novijeg doba, prevedeno je na više jezika i učestvovalo u „vampirskoj maniji“ u Engleskoj, Francuskoj i Nemačkoj.

Fenomeni ili izgledi navodne netruležnosti tela, „nova“ kosa, koža i nokti, naduvena i rumena lica te i krv na usnama danas su objašnjeni i deo su jedne faze posmrtnog ostatka. Narodu nepoznate bolesti i epidemije mogle su da stvore verovanje u dejstvovanje natprirodnih sila.

Prema rečima zvonara crkve u Kisiljevi Borislava Dragojevića, posle Perine smrti austrijska vojna uprava poslala je komisiju da ispita da li vampiri u Srbiji postoje i da li se razvila epidemija vampira, a od tada u selu postoji kletva: 'Dabogda te Pera posetio!'
 
postoji i treci srpski vampir, Pavle :)

Pored Blagojevića, austrijski izvori, iz tog vremena – baš nekako oko 1825, pominju i još jednog Srbina neobičnog imena Arnold Paol (Arnold Paole). Biće, ipak, da je kod austrijskih činovnika tog vremena važilo pravilo: piši nemački da te ceo svet razume, pa je Pavle, po nadimku „Arnaut" postao Paole.

Pavle, hajduk i vojnik najamnik, kazuju bečki izvori, imao je bliski susret sa vampirom u Grčkoj, odakle je i doneo zarazu.
On je, navodno, ubio vampira ali se posle toga osećao loše i ubrzo je umro u selu pokraj Svilajnca, posle čega su krenuli napadi vampira u tom kraju.

Pavle je doživeo Petrovu sudbinu – telo mu ekshumirano (od strane vlasti) i probodeno glogovim kocem, a carski činovnici su sve to pedantno zabeležili i prosledili u, kako se tada govorilo, Vienu.
Oba slučaja opisana su u austrijskim medijima i postali su deo „vampirske manije" i u Engleskoj, Francuskoj i Nemačkoj.

I na tome se završila svetska storija o srpskim vampirima pošto im je docnije, voljom jednog Irca, slavu preuzeo komšija, knez Cepeš.

Mada, iskreno govoreći, nije ni mali uspeh za Peru, Pavla i Savu da uđu u Vikipediju i tu opstanu pored pomenutog komšije iz Rumunije
 
Sujeverje o vampirima i vodenicama je nastalo ako su vodenice bivale zabacene, izvan sela u kakvoj sumi.
S obzirom da je u vodenicama uvek bilo zita, daleko od naselja, te su vodenice i okolina bile pune sitnih i krupnih glodara.
Gde je bilo glodara, tu je bilo i divljih macaka, risova i ostalih zveri koji su se njima hranili.
Nocu,kada su lovili oko vodenice, bivalo je cestih sukoba medju zverima, koje su ispustale stravicne krike (ko je cuo risa, zna o cemu pricam), te je tako, u stara vremena,uz pomoc straha i maste, nastalo sujeverje ,koje se odrzalo do skorasnjih dana.Moguce da je bivalo i gladnih vukova i medveda koji su napadali vodenicare.
Zato je vodenicarski posao bio vrlo cenjen i nije ga mogao bilo ko obavljati.
 
Poslednja izmena:
Појава вампиризма је опште балканска , а не само српска.
Има и неких списа који причу о вампиризму Влада Цепеша везују за Ватикан као фабрикацију.
Дракула или Дракуљ као симбол је измишљен на Западу . Дракуљ на румунском значи вук .Био је, као и његов отац витез реда Змаја.Папској столици је сметао тај витешки ред и раније и није им одговарало да њега воде Православци. После изгинућа неших витезова тог реда на Косову су га водили Деспот Стефан Лазаревић, Жигмунд и Влад Цепеш, па се зато предпоставља да је Ватикан измислио причу о Дракули.
 
Почетком 18. века је Хабзбуршка монархија била под притиском нове епидемије куге која је у њу стизала из Османлијског царства па је подигла санитарни кордон од близу 1900 километара, а са том епидемијом је стизала истим правцем и друга - вампиризма који је добио име " MAGIA POSTHUMA" по студији Карла Фердинанда де Шерца са тим насловом из1706. године.
 

Back
Top